Hadži Lojin vasijet iz Terezijenštata
Salih Vilajetović, mnogo poznatiji pod imenom Hadži Lojo (Sarajevo, 1834. – Meka, 1887.) uz Mehmeda Šemsekadića, Hafiza Abdulaha Kaukčiju i Muhameda Hadžijamakovića jedan je od organizatora i vođa otpora austrougarskoj okupaciji (1878). Nemiran i pomalo buntovan karakter pokazivo je i prije toga kroz pružanje otpora reformskim procesima koje je Osmansko Carstvo pokušavalo provoditi u Bosni. U srednjim godinama pružao je otpor osmanskoj vlasti u provedbi reformi, a u godinama svoje pune zrelosti (44) uključio se u organizaciju pružanja otpora okupaciji. Nakon slamanja otpora, kraće vrijeme se skrivao od austrougarskih snaga oko Rogatice u naselju Prača, potom u okolini Čajniča gdje je 2. septembra 1878. godine uhapšen. Zanimljivo je da su u njegovom skrivanju učestvovali pravoslavci (porodica Čvoro) kod Rogatice, ali i u njegovoj izdaji u kojoj ga je prokazao izvjesni Mićo Kojić. Godinu dana kasnije (septembar 1879) je osuđen na smrt, potom je kazna preinačena na pet godina tamnice, koju je izdržavao u Terezijenštatu, gradu na rijeci Laba u Moravskoj (18781883) sjeverno od Praga prema granici s današnjom Njemačkom, na putnom pravcu Prag – Drezden.
Iz tog grada s porodicom je komunicirao putem pisama bez detaljnijeg opisa, tek toliko da ih informiše o svome zdravlju, kao i da upita za zdravlje svojih najbližih. Posljedica je to ,,zatvoreničkog statusa“pri čemu nije bilo prostora za opširnost, jer su zatvorske vlasti nadgledale i pratile njegovu komunikaciju. U posjedu smo fotokopije Hadži Lojinog pisma, s izdržavanja kazne u Terezijenštatu iz proljeća (3. aprila) 1881. godine u vrijeme kada je hafiz Hadži Lojo imao 47 godina. Pismo je na arapskom jeziku, prožeto pobožnošću, brigom za djecu i njihovo vjersko obrazovanje što je bio svojevrstan testament porodici. Iz pisma se donekle odslikava i frekvencija komunikacije s porodicom, od prispjeća pisma (15. januara) do njegovog odgovora (3. aprila). Zanimljivo je da se nije potpisivao svojim pravim imenom (Salih) nego svojim nadimkom ,,Al Hadž hafiz Lojo“. Zahvaljujući višestrukoj dataciji, vidljivo je da je pismo pisao 3. aprila (3. džumadel-evvela 1298) 1881. godine. Još je interesantnije da je ispod svoga potpisa stavio godine svoje životne dobi (47 godina). Zatvorsku kaznu odslužio je 1883. godine, nakon čega mu, usprkos njegovoj želji, nije dopušteno da se vrati u rodni grad, jer su ga vlasti proglasile nepoželjnim u Sarajevu. Stoga je bio primoran napustiti naše krajeve i s porodicom je preko Osmanskog Carstva skončao u Saudijskoj Arabiji. Umro je relativno mlad u svojoj 53. godini života (1887) tako da i nije imao prilike da uživa u slobodi nakon odsluženja kazne i izlaska iz zatvora.
Elhamdulillahi Rabbilalemin
Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu, a zatim,
ako pitate za moje stanje ja sam zaista dobrog zdravlja i raspoloženja, elhamdulillah. Dragi moji! Podučite moju djecu Kur'anu, Bog vam se smilovao. Božiji Poslanik, sallallahu alejhi vesellem je rekao: ,,Najbolji od vas je onaj ko podučava Kur'anu i onaj ko ga uči.“Istinu je rekao Božiji Poslanik. Zatim je Božiji Poslanik, neka mu se Allah smiluje, rekao: ,,Rob i vjernik diči se svojim Gospodarom i uzvisuje svojom vjerom, a munafik se ponosi svojim porijeklom i uzvisuje svojim imetkom.“
Selamim vas dragi moji: Muhameda, Mustafu, malu Aišu, oca Salih-agu, porodicu i mog brata Derviš-agu, moje dvije sestre, Kovača i njegovu djecu, i svakoga ko upita za mene. Neka je selam na svakog ko slijedi Uputu. Obradovao sam se vijesti o vašem dobrom zdravlju i raspoloženju koja mi je došla u pismu 13. safera 1298. (15. januar 1881) godine.
(Pisano) mjeseca 3. nisana, 3. džumadel-evvela (1298.) (3. aprila 1881.) On je Gospodar i on uslišava (dovu). Hadži hafiz Lojo 47 godina