Kako se islamska zajednica borila protiv epidemije žutice u bih 1966. godine
Iz arhiva
Bosnu i Hercegovinu je 1966. godine zadesila epidemija zarazne žutice. Prema svemu sudeći bila je to velika epidemija, koje se naši blago stariji sugrađani još sjećaju, a tadašnje rukovodstvo Islamske zajednice uspješno se nosilo sa ovom bolešću. Svakom odboru Islamske zajednice (današnji medžlisi IZ), svakom imamu u BiH dostavljen je dopis, odnosno informacija o epidemiji i od njih je traženo „da se svesrdno založe na suzbijanju epidemije zarazne žutice jer će se time udovoljiti i vjerskim i građanskim dužnostima“. U dopisu se do u tančine opisuje virus žutice, način zaraze, posljedice zaraze te šta svaki pojedinac treba da poduzme.
Tako Vrhovno islamsko starješinstvo IVZ u SFRJ u svom dopisu broj: 1486, od 16. 08.1966. godine kaže: „U posljednim godinama prodrla je epidemija zarazne žutice iz zemalja Centralne Evrope i u našu zemlju, obuhvativši do sada neke krajeve Slovenije, Hrvatske, Srbije te Bosne i Hercegovine, naročito područja bihaćkog i banjalučkog sreza a registrovana je i na području Bugojna, Gornjeg Vakufa, Ključa, Kotor-Varoši, Prijedora, Sanskog Mosta, Travnika, Zenice a ima je i u Sarajevu.“
„Ova podmukla bolest napada i djecu i odrasle, a naročito je opasna za žene trudnice i za iscrpljena lica. Ima slučajeva kada je i smrtonosna a kod nekih bolesnika ostane teško oštećena jetra (ciroza) od koje i umire izvjestan broj oboljelih. Oni koji tu bolest prebole ostaju duže vrijeme poslije bolesti oslabljeni i iscrpljeni sa osjetno umanjenim radnim sposobnostima. „
Dalje se navodi: „...za zaštitu ljudi ne postoji profilektična (zaštitna) vakcina niti specifično sredstvo za liječenje. Zato je neophodno blagovremeno otkrivanje bolesnika i njegovo blagovremeno liječenje. Dezinfekcijom stanova oboljelih, sanacijom vodnih objekata, zahoda, džubrišta, borbom protiv muha i tako dalje može se smanjiti broj oboljenja i širenja ove bolesti.“
Posebno se podsjeća na održavanje lične higijene, navodeći da islam naročitu pašnju posvećuje upravo higijeni, zahtjevajući od imama da pomognu u zdravstvenom prosvjećivanju svojih džematlija.
„Stoga smo svi dužni da se svim raspoloživim sredstvima borimo na otkrivanju i suzbijanju te bolesti... Vjerski službenici mogu mnogo pomoći u zdravstvenom prosvjećivanju svojih džematlija i upozoravanjem na opasnosti ove bolesti. U tom cilju šaljemo vam 200 komada brošura o zaraznoj žutici da se putem njihove podjele imamima isti temeljito upoznaju sa sadržajem i da prema uputama o istoj daju džematlijama savjete i pouke na suzbijanju ove bolesti i da na tome ustrajno djeluju sve dotle dok se ova bolest u njihovom kraju potpuno iskorijeni. U ovu svrhu korisno je da se u krajevima gdje ima ove bolesti organizuju po džamijama i mesdžidima i drugim prostorijama zdravstvena predavanja, za koja treba angažovati liječnike i druge sanitarne stručnjake da bi obavještavanje i zdravstveno obrazovanje obuhvatilo što šire mase i prodrlo u sve domove na vašem području. Čuvanje zdravlja i borba protiv bolesti je prije svega imperativna vjerska dužnost, pa nam je stoga sveta obaveza da se svim snagama založimo na ovom plemenitom i hairli zadatku pa da time svakom narodu i zajednici doprinesemo što više koristi. Molimo Uzvišenog Allaha dž.š. da nas na ovom plemenitom poslu pomogne i naš rad nagradi punim uspjehom.“(GHB, Arhiv IZ, zbirka varia, V-30-82_1966)