Drugi su akteri, drugi simboli, ali isto je zlo u korijenu
Iz obraćanja muftije zeničkog hafiza Mevludin-ef. Dizdarevića povodom 30 godina od zločina u Grapskoj i Doboju
Dolazeći u ovo pitomo mjesto, u ovom prelijepom danu, ne možemo ostati imuni na ljepotu proljetnog behara i zelenih šuma koji nadvisuju ovu plodnu dolinu. Međutim, proljetni behar i modrozelene šume ne donose uvijek dobro u Bosni. Ponekad, sa proljetnim buđenjem, s okolnih brda dobahulja i zlo. Tada krv i suze protiču njenim dolinama i riječnim pitominama i namjesto veselja začujemo plač. Takvo proljeće je bilo i 1992. kada su 34 stanovnika ovog malog mjesta ubijena nabigajrihak u samo jednom danu. Tih teških godina više od dvije hiljade stanovnika Grapske i drugih dobojlija postali su žrtve “pomno odnjegovane mržnje” koja je čučala u nekim neljudima. Nakon trideset godina, dozreli smo do toga da napravimo temeljitu znanstvenu analizu, po najvišim znanstvenim uzusima, onoga što se dešavalo u tom periodu. Cilj koji se želi dosegnuti ovim istraživačkim naporima ima refleksije na Bošnjake koji su žrtve tih zločina, ali i na Srbe čiju su pripadnici egzekutori krvavog pira.
Za Bošnjake ovo treba da bude nauk i prisjećanje kako bi se prevenirali budući zločini i spriječilo krvavo obnavljanje historije. Podsjetit ću sve nas na riječi Jana Assmana koji je napisao da se samo važne prošlosti sjećamo. Dakle, ljudi i zajednice sjećaju se samo onog što je relevantno u historiji. Međutim, on dodaje i da sjećanjem prošlost postaje važna. Ukoliko ponavljamo i obnavljamo sjećanje ono postaje relevantno i samim tim mjerodavno i smjerodavno za zajednicu. Pitanje je kako doći do toga cilja, do znanja koje će usmjeravati ponašanje zajednice u pravom smjeru. Čuveni historičar Ilber Ortajli veli da su filmovi u kojima se tematiziraju neki historijski događaji najdjelotvorniji medij kulture sjećanja. Međutim, filmovi, igrani i dokumentarni, prave se na temelju udžbenika historije koja se izučava u školskom sistemu. Da bi se sačinili udžbenici potrebne su sintetske studije kao njihova platforma. (...)
Objektivna znanstvena istraživanja
Druga su vremena, drugi su akteri, drugi simboli koji se koriste ali isto je zlo u korijenu. Naša je vjerska i civilizacijska zadaća da zlo prepoznamo, da ga imenujemo i kao takvo osudimo.
važna su i zbog srpskog naroda s obzirom da cilj odgovornog znanstvenog diskursa mora biti dubinsko sagledavanje procesa i odvajanje istine od neistine, žita od kukolja. Muslimani vjeruju da zlo ne stanuje u narodima, rasama i religijama nego u konkretnom čovjeku. Mi vjerujemo da je krajnje pogrešno demonizirati bilo koji narod ili vjeru generalnim optužbama svi, svaki, uvijek. Na drugoj strani, zločinci nastoje svoje zlodjelo upakovati u celofan velikih ideja i riječi kako bi se iza njih sakrili. Povrh toga, oni koriste vlastite narode kao svojevrsne žive štitove iza kojih se kukavički kriju od ruke pravde i na taj način cijeli narod drže kao taoce vlastitog zla. Cilj ovakvih istraživanja jeste, između ostalog, i to da se stigma sa naroda pravilno adresira na pojedince, institucije i konkretne ideologije koje su istinski odgovorne za zlo, kako se ne bi pogrešno optuživali i oni iz tog naroda koji nisu okrvavili ruke.