Politička, pravna i moralna odgovornost za memorijalizaciju mjesta zločina
Zahtjev za obilježavanja stratišta na kojima je provođen genocid nad Bošnjacima majke ubijenih u genocidu su podnosile u više navrata, i u općini Srebrenica i u općini Bratunac. Ali, nikada nisu dobile odgovor
Obilježavanje mjesta zločina i stratišta predstavlja poseban problem za preživjele žrtve genocida, posebno na teritoriji entiteta RS. Opstrukcije lokalnih vlasti, šutnja sudova i tužilaštava, ratni zločinci na slobodi i indolentnost međunarodne zajednice doprinose situaciji u kojoj se pamćenjem zločina bave gotovo isključivo porodice žrtava, a i u tome nailaze brojne prepreke
Reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Husein ef. Kavazović, pozvao je 12. maja 2022. godine na kolektivnoj dženazi u Memorijalnom centru Voljevica žrtve genocida da napišu pismo državnim institucijama i međunarodnoj zajednici u kome će tražiti da im omoguće da sva mjesta zločina u Bosni i Hercegovini budu obilježena kao mjesta sjećanja. “Pozovimo ministra pravde Bosne i Hercegovine, glavnog tužioca BiH i predsjednika Suda BiH da pokrenu procedure za obilježavanje utvrđenih mjesta stradanja u BiH, prema sudskim presudama. To je ono što žrtve, u ime kojih oni govore i koje zastupaju pred licem pravde, zaslužuju”, poručio je reisu-l-ulema Kavazović ističući da je ta odgovornost politička, pravna i moralna, kao i da “ne možemo pristati na birokratske odgovore državnih organa o njihovoj nadležnosti ili nenadležnosti” te da “niko nikako ne pokušavaju izbjeći svoju odgovornost.” Podcrtao je da Kravica, Pilica, Branjevo, Manjača, Batkovići, Keraterm, Luka i mnoga druga stratišta još nisu obilježena.
Tužilaštvo BiH je, nakon zahtjeva za zaustavljanje radova na mjestu egzekucije više od 1.300 Bošnjaka u Zemljoradničkoj zadruzi u Kravici, izvijestilo da “davanje određenom objektu ili prostoru, statusa spomen-obilježja ili slični vidovi zaštite, nisu u nadležnosti Tužilaštva već u nadležnosti institucija civilne vlasti u BiH”. “Tužilaštvo BiH je institucija krivičnog procesuiranja i nema ovlasti u pogledu imovinsko-pravnih odnosa povezanih sa objektima i lokacijama na kojima su počinjeni ratni zločini, kako na području Srebrenice i okoline, tako i u drugim krajevima Bosne i Hercegovine”, stoji u saopćenju Tužilaštva BiH.
U odgovoru na upit medija o tome da li se pred Sudom BiH vode postupci za zločine počinjene na ovom mjestu, Tužilaštvo BiH je navelo da su “za zločine počinjene na lokalitetu Zemljoradničke zadruge Kravice podignute optužnice protiv 15-ak osoba, a određeni broj optuženih, procesuira i pravosuđe u Srbiji”, kao i da su “na navedenom lokalitetu više puta rađeni uviđaji i vještačenja, kako u predmetima Haškog tribunala, tako i Tužilaštva BiH, kako bi se osigurali dokazi potrebni za predmete koji su procesuirani i taj je proces okončan”.
Majke su podnosile zahtjev za obilježavanje stratišta
Zahtjev za obilježavanja stratišta na kojima je provođen genocid nad Bošnjacima majke ubijenih u genocidu su podnosile u više navrata, i u općini Srebrenica i u općini Bratunac. Ali, ti zahtjevi su ostali bez odgovora do sada. “Podnosile smo zajedno sa drugim udruženjima porodica nestalih u genocidu u Srebrenici i Memorijalnim centrom Potočari – Srebrenica te zahtjeve, ali nikada nismo dobili odgovor na njih. Mi svake godine obilazimo ova stratišta, podsjećamo i zahtijevamo uspostavu memorijala na mjestima počinjenja zločina shodno Zakonu o nestalim osobama koji je usvojen 2004. Pravilnik o obilježavanju mjesta iskopavanja i ukopa nestalih osoba je potvrdilo i Vijeće ministara još 2006.”, podsjeća predsjednica Udruženja Pokret Majke enklava Srebrenica i Žepa Munira Subašić, te naglašava da Zadruga u Kravici nije privatna imovina.
Nakon kolektivne dženaze u Voljevici, 12. maja 2022. ponovo su podnijele zahtjev sa Memorijalnim centrom Potočari – Srebrenica. Ovaj put su uputili zahtjev za obustavu obavljanja građevinskih radova na objektima Zemljoradničke zadruge u Kravici gdje su počinjeni ratni zločini i brutalna likvidacija civila, uz obavezu da objekte vrate u prijašnje stanje kako je bilo prije građevinskih radova. U pismu se podsjeća da ratni zločini ne zastarjevaju kao i da se trenutno vodi nekoliko sudskih postupaka protiv lica osumnjičenih da su počinili ratne zločine u objektima Zadruge u Kravici, zbog čega je potrebno hitno obustaviti sve građevinske radove.
Uz ovaj zahtjev su pokrenuli i inicijativu za izdvajanje i dodjelu hale iz kruga Zemljoradničke zadruge u Kravici – i to hale koja se nalazi uz glavnu cestu – za potrebe memorijalizacije i dostojanstvenog obilježavanja stradanja civila. U obrazloženju inicijative se navodi da su u objektima Zemljoradničke zadruge u Kravici izvršeni ratni zločini koji su bez ikakve sumnje utvrđeni pravosnažnim sudskim presudama. „Smatramo da je u interesu mira i bolje budućnosti za sve građane Bosne i Hercegovine da se omogući memorijalizacija, dostojanstveno obilježavanje i sjećanje na nedužno stradale civile na ovoj lokaciji. Ova hala bi se koristila u svrhu izgradnje kulture sjećanja. Obaveza memorijalizacije proizilazi iz čl. 20 Zakona o nestalim osobama Bosne i Hercegovine”, stoji u ovom pismu upućenom na adresu Općine Bratunac.
Mi nećemo odustati od memorijalizacije naših ubijenih u genocidu
“Hale u Kravici moraju biti memorijalni prostor. Mi nećemo odustati. Tražit ćemo od OHR-a i generalno međunarodne zajednice da hala u kojoj je ubijeno preko 1.300 stanovnika sigurne zone UN-a Srebrenica, bude proglašena memorijalnim prostorom te da porodice odluče šta će sa njom”, poručio je potpredsjednik bh. entiteta Ramiza Salkić.
Kada Hotić iz Udruženja Mejke enklava Srebrenica i Žepa je poručila d nikakvi građevinski radovi neće moći izbrisati ono što su utvrdile sudske presude i zabilježile kamere. „Ovo je mjesto na koje su dovodili ljude koji su pokušavali doći na slobodnu teritoriju. Tu su ih krvnici premlaćivali, a ovo stratište se može mjeriti sa Auschwitzom, Jasenovcem i slično. Ovo je trebalo ostati kao jedna uspomena na zlo, a koja će služiti kao opomena da se nikada više nešto takvo ne desi. Ostali su snimci, prošli su svijetom. Nema gumice koja će istinu obrisati, ali ni oružja koje će nas sve ubiti ”, ističe Hotić.
„Žao mi je što ni nakon 27 godina nisu prihvatili istinu, kazavši je svojim unučadima, sinovima i kćerkama. Bez obzira na sve što je bilo i prošlo, mora se graditi bolje sutra. Ali, kako? Ako ljudi ne znaju pravu istinu, ako žive u lažima i ako nema povjerenja, onda ne može biti ni pomirenja”, kaže predsjednica Udruženja Majki enklava Srebrenica i Žepa Munira Subašić.
Bošnjaci Bratunca nemaju predstavnika u Općini Bratunac
Hiba Ramić, predsjednica Udruženja Naše sjećanje upozorava da danas u Općini Bratunac Bošnjaci nemaju svog predstavnika: “Priznavanje Bošnjaka u ovoj instituciji nemamo posljednje dvije godine. Dotad je i nekako bilo – u Općini su Bošnjaci shodno Statutu imali svog predsjednika Skupštine ili zamjenika načelnika. Međutim, sada nemamo nikoga ni u izvršnoj ni u zakonodavnoj vlasti. Samim tim nemamo nikakve informacije šta se i kako događa, zatim šta se gradi ili ne”.
Obnova Zemljoradničke zadruge dio je projekta “Privredna infrastruktura u općini Bratunac”, a načelnik Srđan Rankić javnosti se obratio putem saopćenja, u kojem, između ostalog, navodi da se hale renoviraju u cilju pokretanja proizvodnih pogona, osnaživanja lokalne zajednice otvaranjem novih radnih mjesta, smanjenjem nezaposlenosti i poboljšanja životnog standarda građana Bratunca, istaknuvši da će Općina i on kao načelnik njegovati sjećanje na sve nevine žrtve rata.
“Ako je nekome stalno da hrani svoje dijete sa mjesta gdje je pogubljeno više od 1.300 ljudi, onda mogu reći da ne znam kome ta osoba pripada. Prava majka nikada ne bi dopustila svom djetetu da hrani svoju djecu sa tog mjesta”, kaže Munira Subašić. U isto vrijeme na području Podrinja su nastavljena saslušanja bivših boraca Armije RBiH za navodne ratne zločine nad Srbima. Posljednji u nizu koji je saslušan je ratni heroj Cerske Murat Avdić koji je u svojstvu svjedoka dao iskaz o dešavanjima na Glođanskom brdu u novembru 1992. godine.
“Ovo je mjesto na koje su dovodili ljude koji su pokušavali doći na slobodnu teritoriju. Tu su ih krvnici premlaćivali, a ovo stratište se može mjeriti sa Auschwitzom, Jasenovcem i slično. Ovo je trebalo ostati kao jedna uspomena na zlo, a koja će služiti kao opomena da se nikada više nešto takvo ne desi. Ostali su snimci, prošli su svijetom. Nema gumice koja će istinu obrisati, ali ni oružja koje će nas sve ubiti. Neka niko ne misli da može uništiti jedan narod. Bit će nas i dalje”.