Trebalo je proći više od stoljeća
Upravna zgrada Rijaseta IZ u BiH
Svečanim otvorenjem Upravne zgrade Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini 28. maja, dugogodišnje težnje Islamske zajednice da objedini rukovodeće službe na jednom mjestu su ostvarene. Tome svjedoče i nekadašnji uposlenici Starješinstva, odnosno Rijaseta, s kojima smo razgovarali o historiji takvih nastojanja i nekadašnjim uslovima.
Svjedoci ranijih vremena i uslova rada kako na nivou cjelokupne Islamske zajednice, tako i pri Rijasetu, mogu najbolje komparirati trenutno i nekadašnje stanje. Prije svega, iz njihovih riječi zaključuje se da nije riječ tek o pukom infrastrukturnom napretku, već i o simboličnom i konkretnom pokazatelju rada, razvoja i, uz to, samih potreba Rijaseta i cijele Islamske zajednice.
Među takvima je i emeritus Jusuf Ramić, kojem je angažman u Rijasetu bio među prvim aktivnostima koje je obavljao po povratku s El-Azhara, prije nego se aktivno uključio u rad Islamskog teološkog fakulteta. U međuvremenu je bio i direktor Gazi Husrev-begove biblioteke, ustanove čija je ponovna izgradnja, prema njegovim riječima, bila, također, iznimno značajna.
Ideja o objedinjavanju je uvijek postojala
„Vrlo važno je da se nalazimo na jednom mjestu. Fakultet i zgrada Rijaseta su sada jedno do drugog“, primjećuje Ramić. Potom, osvrnuo se na ranije težnje i namjere da sa na jednom mjestu objedine vakufi Gazi Husrev-bega: biblioteka, medresa, hanikah, džamija i ostali vakufi. Ipak, za takvo nešto bio je potreban novac, ističe on. U tom pogledu pozdravlja i otvaranje te aktiviranje rada administrativne zgrade Rijaseta. Prisjetio se i vremena i prostora u kojem su ranije djelovali, gdje se nalazi današnji Kabinet reisul-uleme i vjersko-prosvjetna služba. „Ideja o objedinjavanju je uvijek bila. Mogu samo da čestitam i drago mi je da će to početi s radom. Svojevremeno sam isticao da se to treba riješiti“, kaže on. U pogledu važnosti objedinjavanja ustanova institucije Islamske zajednice podsjeća na borbu za zgradu Fakulteta, koji je započeo svoj rad u prostorijama Gazijine medrese.
„Fakultet se širio. Ti prostori su postali tijesni, trebalo je tražiti nove lokacije. U to doba sam bio dekan, pa organizirao demonstracije povodom toga tražeći da se muzej smješten u prostorijama današnjeg Fakulteta iseli. Nama je trebao prostor. Mi nismo mogli opstati u Medresi jer je i Medresi trebao prostor“, kazao je profesor Ramić.
Kako god, drži da je sam Fakultet na lijepoj poziciji, mjestu koje se nadvisuje nad gradom, a također, tako vidi i novu zgradu Rijaseta. „Zgrada dominira gradom. Smatram i da neće na tome stati, da će se i to širiti. Nemoguće je da opslužuju sve ono što traže muslimani. Vrijeme teče, sve se mijenja. Mi moramo gledati da se prilagodimo i djelujemo shodno takvim promjenama“, poručio je profesor Ramić.
I otpor promjenama je uvijek postojao
Za Muharema Omerdića, dugo godina aktivnog u Starješinstvu i Rijasetu Islamske zajednice značajan je uspjeh doći do centralnog mjesta na kojem će biti okupljeni rukovodeći kadrovi na čelu s reisul-ulemom. I on potvrđuje da se takvo šta pokušavalo i u ranijim periodima navodeći primjer pokušaja reisul-uleme Spahe pred Drugi svjetski rat. „Međutim, takav je otpor bio u sarajevskoj čaršiji da je reisul-ulema od toga morao odustati. Inače, i kada se krenulo s izgradnjom ove zgrade, bilo je sličnih otpora i kritika na račun reisul-uleme, Rijaseta i IZ te su se mnoge izmišljotine širile među narodom kako bi se i na takav način izvršio pritisak i odustalo od tog značajnog poduhvata“, kaže Omerdić napominjući da bivši reisul-ulema Cerić i njegovi saradnici nisu podlegli tome.
Ovim povodom Omerdić čestita i bivšem i sadašnjem reisul-ulemi, a rezultat ovih napora vidi historijskim. Također, prisjeća se poteškoća u radu rukovodećih službi Zajednice koje su se ogledale u rasparčanosti radnih mjesta, kada su se ljudi koji su obavljali iste ili slične poslove nalazili na različitim mjestima, u dvije zgrade.
„Ja sam u Starješinstvu IZ počeo raditi 1981. godine, u Rijasetu 1986., a zatim, kasnije, u toku rata, prvo u jednoj, pa u drugoj zgradi. Sve su to tehničke poteškoće s kojima smo se morali nositi, ali eto, hvala Bogu, sada i nadalje će to biti mnogo olakšano, a vjerujem i uz mnogo bolje uslove“, kazao je.
Podsjetivši da je u poslu naslijedio rahmetli Husein-ef. Đozu, prisjeća se da je tada zatekao jedan stari stol, staru stolicu i željezni ormar te da je to bio sav namještaj tu, koji se koristio i narednih 20 godina, jer nije bilo mogućnosti da se nešto zamjeni.
„Kada je reisul-ulema Hadžiabdić došao za reisul-ulemu 1975. godine, nakon preseljenja reisu-uleme Sulejman-ef. Kemure, iz Čaršije je došla delegacija, jer su čuli da reisul-ulema hoće da promjeni ulazna vrata na zgradi Rijaseta, koja su bila stara i kroz njih se moglo dlanove i prste provući. Oni su izrazili protest što on troši pare Islamske zajednice i hoće da mijenja vrata na zgradi Rijaseta kada ona i dalje mogu da služe. Tada ih je reisul-ulema počastio kahvom i onda vrlo ljutito rekao: „Naravno, vi biste najsretniji bili da reisul-ulema razapne šator ovdje u ovoj bašči ispred Rijaseta i da tu pod šatorom radi, prima stranke, rješava probleme, brine se i bori za sudbinu Islamske zajednice“, ispričao je Omerdić.
Izražava svoju zahvalnost Bogu da su se uslovi poboljšali te se sada, uz novu administrativnu zgradu, mogu brže i snažnije rješavati problemi i izazovi koji stoje pred Islamskom zajednicom u budućnosti.
Nova zgrada - ogledalo dostojanstva Zajednice
Nekadašnje Vrhovno islamsko starješinstvo nalazilo se u Ulici Save Kovačevića 2, podsjeća nas na to Aziz Kadribegović dodavši da je i sam naziv ulice dovoljan indikator o mnogim stvarima. U Starješinstvo je došao 1976. godine.
„Kada sam došao u tu zgradu, tada je bila na rubu propasti. Sjećam se, u kancelariji Husein-ef. Đoze, tu je bio jedan poluzamašćeni divan. I u drugim prostorijama namještaj je bio vrlo star. Tek s dolaskom reisul-uleme Naim-ef. Hadžiabdića odlučeno je da se namještaj naruči u Sloveniji i to za njegov kabinet. Drugi namještaj se nije dirao, ostao je zadugo. Zamijenjeno je nekoliko stolova i stolica, ali posebnog unutrašnjeg renoviranja, osim reisul-ulemine kancelarije, nije bilo. Sama lokacija i sama zgrada VIS dovoljno govori o tretmanu IZ od društva. Ne treba ništa posebno govoriti. Od toliko vakufa koje je imala IZ nažalost bila je svedena na tih nekoliko prostorija u toj ulici“, riječi su Kadribegovića.
U toj zgradi djelovalo se do početka agresije 1992. godine, pa i u podrumu određeno vrijeme tog perioda. Prisjetio se i tužnih uspomena na događaj iz tog perioda kada je navođena granata pala u dvorište zgrade i ubila rahmetli Nijaza Šukrića, njegovog sina i kćerku reisul-uleme Hadžiabdića, a povrijedila Muharema Omerdića, današnjeg muftiju goraždanskog Remzija-ef. Pitića i druge.
Smatra da je IZ trebala davno dobiti novu zgradu. U tom pogledu, naglašava, IZ je imala mnogo problema. Potom se prisjeća napora oko osnivanja Fakulteta, kada je i sam reisul-ulema Kemura sjedio na dotrajaloj stolici štedeći za zgradu Fakulteta. Također, postojali su problemi i kada je riječ o stanarima u sadašnjoj zgradi Rijaseta, kojima su se morali kupiti novi stanovi, sačekati ih da isele itd. Posebnim ističe probleme koji su se ogledali u uzurpiranju i oduzimanju vakufa, pa ih je IZ morala kupovati naknadno.
„Nova zgrada je, zaista, fascinantna i pravo ogledalo kakvo bi trebala da ima IZ koja drži do svoje pozicije, dostojanstva i uloge među muslimanima“, ističe on. Dodaje i da je prethodno izgrađena zgrada Biblioteke važan korak do zgrade Rijaseta. „Vrlo je važno istaknuti, da se ta značajna vjersko-kulturna ustanova izgradila i da smo tu dobili temelje, jer su vjera i kultura temelj IZ. S upravnom zgradom na Kovačima ovo čini jedan luk koji je, zaista, bio potreban Islamskoj zajednici i da pokaže i da dokaže sav značaj za muslimane ovih prostora“, naglasio je Kadribegović.
Naposljetku, ističe da je i za zgradu Biblioteke i za zgradu Rijaseta najzaslužniji reisul-ulema Mustafa-ef. Cerić, koji je svojim autoritetom imao presudnu ulogu u posredovanju sredstava i donacija za njihovu izgradnju.