Bijela traka – crna savjest
Za memorijalizaciju genocida i zločina protiv čovječnosti u Bosni i Hercegovini – počinjenih tokom agresije u periodu od 1992. do 1995. godine – svi smo i pozvani i odgovorni. U Bosni i Hercegovini, s obzirom na dimenzije genocida, etničkog čišćenja, opsada, progona, masovnih ubistava, silovanja, logora i ostalih zločina, mnogo je dana sjećanja. Za sjećanje na žrtve zločina počinjenih nad nesrbima prijedorskog kraja simbolično je odabran 31. maj, proglašen Danom bijelih traka i obilježava se u cijeloj Bosni i Hercegovini te mnogim evropskim gradovima.
Posljednju deceniju obilježava se i u Prijedoru, i to aktivnostima udruženja “Jer me se tiče” koje organizira mirnu šetnju glavnom ulicom u znak sjećanja na ubijene Prijedorčane, civile nesrpske nacionalnosti. Ove godine je to zabranjeno rješenjem načelnika Policijske uprave Prijedor Sretoja Vujanovića. Dozvoljeno je samo okupljanje na trgu Majora Zorana Karlice, i to u trajanju od jednog sata. U obrazloženju se navodi, između ostalog, da je istog dana prijavljeno više skupova i da bi dozvoljavanjem svih tih okupljanja “došlo do ozbiljne opasnosti od nasilja”. Koliko je prijedorskim vlastima stalo do suzbijanja nasilja svjedoče događaji – eskapade divljanja i šovinizma – povodom obilježavanja neustavnog takozvanog Dana Republike Srpske, devetog januara. Valjda je od razularenih šovinista koji prijete novim klanjima opasniji roditelj koji u ruci nosi ružu za svoje ubijeno dijete. Ništa poput ovoga ne svjedoči sistemu vrijednosti u režimskim politikama manjeg bh. entiteta.
Oni koji prate kontinuitet osporavanja prava preživjelih s prijedorskog kraja na dostojanstveno komemoriranje žrtava zločina protiv čovječnosti nisu iznenađeni ovom odlukom lokalnih moćnika, jer su u tome dosljedni. Ona pokazuje kontinuitet jedne politike. U normalnim društvima to bi bilo skandal. U društvu kojemu su Radovan Karadžić i Ratko Mladić temeljne vrijednosti nema ništa skandalozno u zabrani preživjelima da se sjećaju. Previše im je, valjda, i to što su ostali živi. U takvoj sredini je i izgradnja spomenika ubijenoj djeci prijedorskog kraja još uvijek predmet beskrajnih i iznurujućih rasprava kojima je navodno cilj iznalaženje modela prihvatljivog svima, tj. izgradnja spomenika kojem će se oduzeti činjenice i njihovo značenje. Prijedorska
Ovogodišnje obilježavanje Dana bijelih traka održano je uz prisustvo brojnih Prijedorčana i ljudi iz cijele Bosne i Hercegovine, usprkos opstrukcijama gradskih struktura. Časna borba povratnika u prijedorski kraj se nastavlja – za život u svojoj domovini, za pravo na istinu i sjećanje. Tiče li nas se to? Blizu je vrijeme koje će pokazati šta smo napravili.
stratišta, logori i masovne grobnice nisu dio službene historije ovog grada. Presuđeni ratni zločinci slave se na ulicama i slikaju na muralima. Da podsjetimo na ovom području ubijeno je 3.176 osoba, od toga 102 djece. Tijela ubijenih uglavnom su pronađena u masovnim grobnicama, za mnogima se još traga a Tomašica i Jakarina kosa među najvećim su masovnim grobnicama u Bosni i Hercegovini. Za zločine na području Prijedora pred Haškim tribunalom je osuđeno ukupno 18 osoba na 276 godina zatvora, a izrečena je kazna doživotnog zatvora nekadašnjem predsjedniku RS Radovanu Karadžiću. Pred Sudom BiH, za ove zločine, 20 osoba je osuđeno na 352 godine zatvora.
Kontinuiranim negiranjem genocida i sistemskim sakrivanjem istine dovršava se projekat započet trideset godina ranije. Na lokalnom nivou zabranjena je mirna šetnja u znak sjećanja na ubijene. Dan ranije udruženje pod nazivom “Samopoštovanje” u gradu je organiziralo defile kojim se slavi 30 godina “odbrane Prijedora”. Iz ovog udruženja su ranije pozvali na okupljanje za veliki jubilej i kako bi se poslala poruka “onima koji će idući dan prodavati laži o tzv. bijelim trakama”.
U Danu bijelih traka najavljeni su bizarni skupovi kojima se iskazuje počast megazvijezdama opskurantizma – desničaru Orbanu i vlasniku medijskog turbofolk lanca i propagandnog megafona ružičastog “srpskog sveta”. Sve skuhano u istoj kuhinji kako bi se još jednom povukle granice prema drugima. Sama zabrana mirne šetnje iščitana je kao dodatno osujećivanje prava na istinu i sigurna proba za još jedno konačno rješenje kojim bi se žrtve poslalo u zaborav, a ratne zločince ustoličilo u heroje. Ipak, ovogodišnje obilježavanje Dana bijelih traka održano je uz prisustvo brojnih Prijedorčana i ljudi iz cijele Bosne i Hercegovine, usprkos opstrukcijama gradskih struktura. Časna borba povratnika u prijedorski kraj se nastavlja – za život u svojoj domovini, za pravo na istinu i sjećanje. Tiče li nas se to? Blizu je vrijeme koje će pokazati šta smo napravili. Odgovor ćemo naći u tome koliko smo spremni, prije svega odgovorno na političkom nivou, pomoći njihove napore. Ili, pak, u tome koliko smo najprizemnijim strančarenjem i sitnošićarskom politikom osigurali da ti njihovi napori – a koji su naša kolektivna budućnost, htjeli mi to priznati ili ne – budu uzaludni.