Na grobu posljednjeg Božijeg Poslanika
Stojim pred Tvojim grobom. Znam da si bio čovjek i da si umro. Ja Ti se ne klanjam niti Te obožavam. Ti si me tako naučio. Tako o Tebi kaže i Kur’an, kojeg si saopćio ljudima. (…)
Prvo što bih htio odmah da kažem, kao prvi doživljaj, jeste činjenica da je privrženost i odanost muslimanskih masa islamu još uvijek vrlo velika. (…) Sasvim je drugo pitanje, međutim, kakve su predstave tih masa o islamu i Tvojoj ličnosti.
Deformacije, mistificiranje, svođenje islama samo na obrede, okretanje smrti, mrtvu čovjeku, i orijentacija na ahiret − sve su to bitne karakteristike spomenute predstave. (...) Da, formi i vanjskom izgledu Kur’ana, kao i njegovom čitanju posvećuje se danas neobično velika pažnja, očito više nego ikada ranije. Godišnje se, naročito za vrijeme ramazana, prouče milijarde hatmi. Što se, pak, tiče praktične primjene kur’anskih propisa u životu muslimana, situacija je u tom pogledu takva da je iskreni i svjesni tvoj pristaša, koji stoji pred Tobom na ovom svetom mjestu, teško može podnijeti, a da te se duboko i iskreno ne postidi. (…)
Mora se priznati da današnji vjerski kadar u svim islamskim zemljama i zajednicama nije na potrebnoj visini. Vjerski zavodi, koji su dali ove kadrove, nisu bili dorasli vremenu niti su se pravovremeno prilagođavali potrebama života. Umjesto da krče, otvaraju i ukazuju nove puteve, kasali su za vremenom okrenuti prošlosti. Davali su kadar sa vrlo ograničenim i jednostranim znanjem. Tražili su strogo poštivanje i stajanje kod ranijih stavova i mišljenja. Ugušivan je svaki smisao za stvaralaštvo.