Al-Azhar i Dječak sa neba
Film Dječak sa neba u režiji švedskog reditelja egipatskog porijekla Tareka Saleha, premijerno je prikazan na ovogodišnjem Kanskom filmskom festivalu održanom krajem maja, izazvao je niz komentara u arapskom svijetu.
Kolumnista arapskog lista Al-Quds Nasrin Said Ahmed u kritičkom osvrtu na ovaj film navodi da je Saleh u Dječaku sa neba zaobišao problematiku vjere i žestokih bitki koje se vode oko islamske misli i ideja koje kruže hodnicima Al-Azhara, iako je ovaj drevni islamski univerzitet u centru zbivanja ovog filma.“„Film je sveo na akcioni film u kome se traga za ubicom, uz malo svjetla na političku i sigurnosnu atmosferu u Egiptu. Može se reći da Saleh nudi samo fasadu urađenu po ukusu zapadne publike koja „prepozanje“hrabrost ovog režisera koji je odlučio da se u svom radu pozabavi moći u muslimanskim vjerskim institucijama“, te dodaje: „Gledamo film i osjećamo tugu jer smo sanjali da ćemo dobiti film koji će prodrijeti duboko u Al-Azhar kao vjersku instituciju i u misao koju on nosi, ili u dubinu političkih i sigurnosnih službi u Egiptu, ali odlazimo praznih ruku.“
„Glavni lik filma je dječak Adem, porijeklom iz siromašne porodice koja se bavi ribolovom. Kada dobije stipendiju za studij na Univerzitetu Al-Azhar odlazi u Kairo. Tokom svečanog prijema novih studenata, među kojima je i Adem, šejhu-l-Azhara doživljava srčani udar i umire. Izbor novog šejhu-l-Azhara postaje veliki problem i predmet intriga i zakulisnih radnji jer se radi o imenovanju na doživotnu poziciju. Kada Adem postaje svjedok ubistva u hodnicima Al-Azhara krug oko njega se sužava i on uviđa da nema drugog izbora nego da sarađuje sa sigurnosnim službama. Film završava pitanjem jednog od Adamovih rođaka po njegovom povratku kući: „Šta si tamo naučio Ademe?“Njegov odgovor je isprekidan pogled i tišina koja glasno odjekuje u ušima gledatelja“, sažima Nasrin sadžaj filma te ističe: „Dok se Adem autobusom vraća u svoje selo nakon godina provedenih na Al-Azharu, gleda kroz prozor van. Njegovim očima vidimo rijeku i visoko drveće. Rijeka nije Nil, a njene cvjetne obale visokog drveća nisu obale Nila. Znamo da je film sniman u Turskoj i Švedskoj, a ono što je prikazano na platnu ne može nas uvjeriti da smo u Egiptu.“Film je naišao na neodobravanje Egipćana, izvijestili su egipatski mediji naročito zbog zapadnog ugla gledanja, korištenja iskrivljenog egipatskog dijalekta i neegipatskog okruženja koje je zamijenjeno turskim“, izvještava Midle 24.