POMAGATI SUPRUZI U KUĆNIM POSLOVIMA
Ucilju što boljeg i ispravnijeg slijeđenja našeg uzora Muhammeda, s.a.v.s., u svakodnevnom životu, ovom prilikom želim skrenuti pažnju na jedan itekako zapostavljeni sunnet, a to je da budemo na usluzi i pomoći našim članovima porodice, prvenstveno našoj supruzi.
Dragocjene hadise koji oslikavaju Poslanikov, s.a.v.s., porodični život i kućni ambijent, uglavnom prenose njegove supruge, naše majke, r.a. Od tih hadisa je i ovaj u kojem Esved ibn Jezid pita Aišu, r.a.: „Šta je Poslanik, s.a.v.s., radio dok je bio u svojoj kući? Ona je odgovorila: - Pomagao bi svojoj supruzi (porodici) a kada bi nastupilo vrijeme namaza, izišao bi na namaz.“(Buharija u
El-Edebul-mufredu)
Dobro je poznato je da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., preporučio lijep odnos prema ženama i to je bilo među njegovim oporukama na Oprosnom hadžu. Tražio je od muževa da budu pažljivi prema svojim suprugama i da s njima postupaju na najljepši način. To je pokazao i ličnim primjerom, kada je rekao: „Najbolji od vas su oni koji najljepše postupaju prema svojim ženama, a ja uistinu najljepše postupam prema svojim ženama.“(sahih)
Pogrešno bi bilo razumijevati da nam je naš Poslanik, s.a.v.s., samo uzor u načinu obavljanja raznih vidova ibadeta, uvjetima i načinu kako bi to bilo ispravno obavljeno i ako Bog da, kod Allaha primljeno djelo. Ne smijemo zaboraviti da vjera kojoj nas podučava naš Poslanik, s.a.v.s., obuhvata sve segmente našeg života i dotiče se cjelokupnog sistema našeg ovodunjalučkog života. Najvažnije je naše ispravno vjerovanje, izvršavanje Allahovih, dž.š. naredbi, slijeđenje sunneta - prakse Poslanika, s.a.v.s., čuvanje od zabrana - harama i lijepo ophođenje prema drugima. Općepoznato pravilo je, da Poslanik, s.a.v.s., nije ostavio nikakvo dobro djelo a da nas na njega nije uputio, niti je ostavio kakvo loše djelo i postupak a da nas na njegovu štetnost i loše posljedice nije upozorio.
U našoj vjeri ima itekako mnogo „sitnih“postupaka, kojima možemo zadobiti veliku nagradu i steći Allahovo zadovoljstvo, a mi ih počesto nismo ni svjesni, niti ih primjenjujemo u svom životu. Od lijepih djela i postupaka za koje će vjernik biti nagrađen je obradovati nekoga i unijeti u njegov život radost i raspoloženje, bilo da se radi o nemoćnom, potrebnom ili bilo kojoj drugoj kategoriji ljudi. Na prvom mjestu su članovi naše porodice, roditelji, djeca, rodbina, a posebno naš životni saputnik, tj. supruga, koja je itekako zaslužna za ljepotu našeg porodičnog ambijenta i neprocjenjiva vrijednost, kojom nas je Allah počastio.
Naš Poslanik, s.a.v.s., je naš najljepši uzor i treba da bude uzor cijelom svom ummetu, jer on je bio najbolji od svih ljudi, najmilostiviji, najblaži u ophođenju prema svim ljudima a posebno prema članovima svoje porodice. U ovom hadisu Aiša, r.a., nas obavještava šta je Poslanik, s.a.v.s., radio kada je boravio u svojoj kući. Pomagao im je u njihovim svakodnevnim poslovima. Jedan od najboljih vidova pomoći našim majkama,
suprugama ili sestrama jeste da sami sebe služimo i da ne očekujemo pomoć u onim poslovima koje sami možemo uraditi. To je ustvari i najbolji vid zahvalnosti Allahu, dž.š., na blagodati zdravlja, da sami sebe možemo poslužiti, da se možemo bez ičije pomoći kretati. Bilo bi nekorektno očekivati da nam neko nešto dodaje ili pomaže, a u mogućnosti smo, elhamdulillah, da to možemo sami uraditi.
Aiša, r.a., također prenosi: „Poslanik, s.a.v.s., je sam sebi krpio odjeću, popravljao obuću i radio u svojoj kući isto ono što i
ostali muškarci rade kod svojih kuća.“(Ibn
Hibban)
U predaji kod imama Ahmeda u njegovom Musnedu se kaže: „Poslanik, s.a.v.s., je bio čovjek poput ostalih ljudi, krpio je svoju odjeću, muzao svoju ovcu i sam sebe bi posluživao.“
Kroz ove i slične hadise Poslanik, s.a.v.s., nas podučava skromnosti i da ne smatramo da neki poslovi nisu za nas. Vjerniku ne treba biti poniženje da obavlja svoje kućne obaveza i da ne smatra da su to „ženski poslovi“nego treba da pomogne svojoj ženi i članovima svoje porodice kod izvršavanja tih poslova.
Također, Poslanik, s.a.v.s., nas u ovom hadisu podučava da budemo svjesni važnosti namaza u našim životima, jer se ovdje fino kaže, da bi Poslanik, s.a.v.s., obavljao sve te poslove, ali kada bi čuo ezan/poziv na namaz ostavio bi sve to i otišao bi u džamiju da obavi namaz.
Dakle, nema zapreke da se pomogne ukućanima u njihovim poslovima, to je ustvari sunnet i preporučivo, ali kada nastupi vrijeme namaza, onda se napuštaju svi dunjalučki poslovi i odlazi se na namaz, bilo da se radi o imamu ili ostalim džematlijama. Većina naših lijepih prethodnika je sama sebe služila i pomagala svojim ukućanima u tome, slijedeći u tome našeg Pejgambera, s.a.v.s.
Obaveza nam je da popravljamo iskrivljenu sliku o našoj lijepoj vjeri islamu, pogotovo među onima koji o islamu znaju samo to da je mužu dozvoljeno da čak i udara svoju ženu. Muž je dužan da izdržava svoju ženu i da se brine za nju, a ne da od nje pravi slugu sebi i svojoj djeci. Treba joj pomoći u njenim poslovima i smatrati je svojim pomoćnicom u odgoju djece, a ne svojom sluškinjom prebacujući na njena leđa sve kućne poslove, kojih je itekako mnogo.
Ako je Poslanik, s.a.v.s., kao najodabranije Allahovo stvorenje, mogao sam sebe služiti, sam svoju odjeću krpiti, obuću popravljati, ko smo to onda mi da ne možemo priskočiti ženi u pomoć, prilikom pranja suđa, veša, uređenja dvorišta i ostalih mnogobrojnih poslova.
Poslanik, s.a.v.s., upozorava i kaže da se ni sluga ne smije opteretiti preko njegovih mogućnosti, a ko ga optereti onda je vlasnik posla dužan da mu pomogne. Čak je i Poslanik, s.a.v.s., pomagao svome slugi Enesu ibn Maliku i drugima s kojima je komunicirao u njihovim poslovima.
Molimo Allaha, dž.š., da ispravno razumijemo naše vjerske propise i da ih dosljedno slijedimo, predstavljajući time ljepotu naše vjere.