Houston, IMAMO PROBLEM: Ko će spasiti svijet?

Šta će biti s čovjekom u svijetu u kojem će nadvladati roboti ili bilo kakva vrsta umjetne inteligencije? Možda bi, ipak, pravo pitanje bilo šta će biti s milionima ili, bliže kazano, milijardama ljudi koji neće ući u „Lađu spasa“na putu za Mars? Neće moći to priuštiti ili neće biti u milosti onih koji ih mogu ukrcati? Šta muslimani kaž... čine?

Urubrici Pitanja i odgovori na zvaničnoj web stranici Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini 2013. godine objavljeno je pitanje čitaoca i odgovor fetve-i emina o temi pravog smjera tokom namaza u svemiru. Cijeli tekst glasi: Pitanje: „Esselamu alejkum, Ako bi se musliman zadesio u svemiru (recimo na Marsu), u kojem smjeru bi on onda klanjao?“Odgovor: Esselamu alejkum! Kad se i ako se desi, onda ćemo odgovoriti na to pitanje. Sada se baviti tim pitanjem spada u besposlicu.“

Iako nam je dvogodišnje vanredno stanje pandemije promijenilo percepciju skoro prošlog vremena, od ovih pitanja i odgovora je prošlo već devet godina. Ili, da kažemo, tek devet godina. Prema hanefijskoj pravnoj školi, s obzirom na postavljeno hipotetičko pitanje, fetve-i emin ne bi metodološki pogriješio da se upustio u razlaganje ovoga pitanja na kraju dajući konkretan odgovor gdje ćemo se okrenuti u namazu kada i ako se zadesimo na Marsu.

Odlazak čovjeka na Mars je, čini se, pitanje vremena. U eteru kruže prognoze da bi čovjek već u ovoj polovini stoljeća mogao doseći to tlo. Pa, ipak, iako bi bilo očekivano, glavni protagonisti te priče nisu isključivo vlade zemalja i NASA, već milijarderi. Uz to, veoma popularni milijarderi. Kako sada stvari stoje, najozbiljniji učesnici svemirske utrke su Elon Musk i Jeffrey Bezos. Prvi je u mnogome i zasjenio Bezosa.

Šta radi najbogatiji?

Elona Muska svijet je, prvenstveno, upoznao putem uspjeha u indutriji električnih automobila – Tesla, zatim po SpaceX kompaniji, raketama i Star Link satelitima. Također, Musk ima ideje i o velikom napretku u korištenju solarne energije na nivou planete. Kompanije Neuralink i The Borowing su, također, u njegovom vlasništvu. U posljednje vrijeme svjedoci smo sage oko Muskove kupovine Twittera. Širok dijapazon interesovanja bogataša u biznisu nije nova stvar, naravno. Nije trebalo čuditi ni kada je 2013., Bezos kupio Washington Post.

Osovina Muskove priče oko kupovine Twittera je u omogućavanju veće slobode govora na ovoj društvenoj mreži. Još jednom smo imali priliku

da slušamo velike priče iz usta bogataša kojima, ipak, takve teme nisu primarno dio njihovih zanimanja. Ili, ipak, jesu?

Musk je, to ne čudi, korisnik Twittera od 2009., godine. Vrlo popularan i, kako kroz druge vidove javnog života, tako i putem Twittera, vrlo kontroverzan. Ne zaboravimo da dionice mogu i rasti i padati prema njegovim tvitovima. To se vidjelo i kada je riječ o Bitcoinu. Naprosto, društvene mreže se i u njegovom slučaju potvrđuju kao moćan alat u rukama moćnih ljudi. To je alat kojim se konstruiše društveno-politička stvarnost i ekonomski tokovi, a kako su i ranije, posebno početkom prošle decenije predviđali, oruđe snažnog utjecaja na demokratiju. Muskov primjer, uz veliki skok njegove popularnosti posljednjih godina, ilustrira nam sliku interesovanja jednog milijardera, u ovom slučaju interesovanja koja se protežu od rada i razvoja programa koji će omogućiti interplanetarna putovanja do kupovine društvene mreže koja čak i nije na prvom mjestu. Recimo, više ljudi će čuti Muskove izjave putem Instagram i YouTube priče nego što će ih pročitati na Twitteru.

Dodatno, njegova popularnost ilustrira nam i percepciju Elona Muska kao mesije. To i nije bilo teško postići s obzirom na genijalnost ideja i njegovu sposobnost da ih jednostavno predstavi svijetu. I to čini itekako nonšalantno. Tako je, izrazito zanimljivo ne samo kada on govori o SpaceX programima ili Tesli, već, štaviše i zanimljivije, kada govori o slobodi govora, o postojanju vanzemaljaca, o vjerovanju u postojanje Boga, o socijalnim problemima čovječanstva itd. Nije teško pronaći njegove izjave o okrenutosti njegovih kompanija čovjeku, dobru za čovjeka. Zavirimo li u replike na njegove tvitove ili, uopće, mišljenja ljudi o Musku, uočit ćemo mnoštvo pozitivnih komentara koji sežu do stavova o tome da je Musk, doslovno, spasitelj svijeta. Dakle,

onaj koji ulijeva nadu u spasenje čovječanstva, što je itekako izražajno u odnosu na najave mogućnosti „samouništenja čovječanstva“ili, čak, svega onoga što prijeti, recimo, kao posljedica klimatskih promjena.

Borba za još jedno parče svemira

Kako njegova, tako i Bezosova te ideje drugih milijardera usmjerene su narativom o dobrobiti za čovjeka. Uz općerašireni proračun da milijarderi malim dijelom svoga bogatstva mogu riješiti, naprimjer, krizu gladi u svijetu, oni su i predstavljeni kao velike filantrope, koji i svakodnevno pričaju, prije pozvanijih da o tome govore, upravo o tim problemima. Pa, ipak, dalo bi se govoriti i o nečemu odavno poznatom kao filantrokapitalizam. Kako čovjek koji ima ideju o skorašnjem slanju mnoštva ljudi na Mars i njegovom kolonijaliziranju, u takvoj konstelaciji odnosa na Zemlji, i ne bude viđen kao mesija?!

Čini se da će pojam kolonijalizacije postati ponovo popularan u stvarnom vremenu. Možda, ne samo da njime pojasnimo osvajanje novih, sada „ničijih“teritorija, već da nas, još jednom, u historiji, podsjeti na bolnu i krvavu historiju kolonijalizma. To je historija bola, izrabljivanja, smrti i teškog ropstva. Koliko smo sigurni da se takvo nešto neće ponoviti, da ćemo umjesto robova na plantažama po amerikama imati robove po Marsu koji će opsluživati milion prispjelih ljudi – bogatijih, nekih novih lordova? Pojmom kolonijalizma u ovom kontekstu bavila se i Alina Utrata u članku Lost in Space za Boston Review, u kojem je, između ostalog, iznijela osnovne ideje o osvajanju svemira i „spasu civilizacije“koje predstavljaju Musk i Bezos. „Kada je riječ o ovoj dvojici poduzetnika, čiji su poslovi hvaljeni kao iznimno vizionarski, njihove celestijalne utopije se ističu po nedostatku

političke kreativnosti i svijesti. Bezosova ideja da je imperijalna ekspanzija jedini način da se potpomogne stalno rastuća populacija je stari kolonijalistički zahtjev, sada prepakiran za zvijezde“, piše Utrata, između ostalog.

Osvajanje svemira nije ništa novo na svjetskoj sceni. Hladni rat SAD-a i SSSR-a je prošao u tome, a uz sve to sada su uključene i evropske zemlje i Kina kao važni igrači. Pa, ipak, sada su u igri velike privatne kompanije o čemu se, kao i drugim segmentima njihovog utjecaja u svijetu, posebno u zemljama u kojima se nalaze, odavno piše. To su tehnološki giganti koje je izuzetno teško kontrolisati, i koji, kako je općepoznato, ulažu ogromne novce u lobiranje kod svjetskih vlada.

U svemir se ide sa Zemlje, korištenjem zemaljskog novca, resursa, autoriteta i moći. Početak ovog milenija je i prošao u iznalaženju načina regulacije i kontrole svjetskih tehnoloških divova, posebno onih koji posjeduju društvene mreže. U međuvremenu postojeće su se razvile i najavile, odnosno nastavile rad i razvoj novih modela interkacije, posebno kada je riječ o razvoju metauniverzuma. Svijet se i fizički i virtuelno širi, i u takvom, širem svijetu, bogataši vide svoje učešće. Tako se ostaje u igri.

Šta ima još na zemlji?

Sve velike, i u mnogome ubrzane promjene, najavljene za blisku budućnost posmatraju se se s dozom nevjerice, a u tome, bliska prošlost i sadašnjost nas uvjeravaju da su one izvjesnije. Dublje razmišljanje o tome potpomognuto različitim teorijama može nas i uveliko plašiti pri pitanju: Šta će biti s čovjekom u svijetu u kojem će nadvladati roboti ili bilo kakva vrsta umjetne inteligencije? Možda bi, ipak, pravo pitanje bilo šta će biti s milionima ili, bliže kazano, milijardama ljudi koji neće ući u „Lađu spasa“na putu za Mars? Neće moći to priuštiti ili neće biti u milosti onih koji ih mogu ukrcati? Hoće li geopolitička odrednica biti presudna, pa će propatiti „Crni kontinent“, „Bliski istok“, Latinoamerikanci, Južnoazijci – globalni jug u cjelosti, kao što pati i sada, a Novi svijet, Stari kontinent i Kina imati prednost tih svjetlosnih godina, a dovoljni su tek zemaljski