Istraživanje koje ne smije ostati na margini interesovanja rukovodstva Islamske zajednice
Ako se i u budućnosti nosiocima najvažnijeg posla u misiji Islamske zajednice bude samo usput posvećivala pažnja, velika je vjerovatnoća da ćemo imati deficit mladog kvalitetnog imamskog kadra, a postojeći će biti manje predan svojoj misiji
Jedna od široko rasprostranjenih predodžbi u javnosti jeste da je imamski posao lahak. Međutim, u suštini imam je na raspolaganju džematlijama 24h, a ne samo za tumačenje vjere i redovne aktivnosti koje se tiču mihraba, minbera i mektepske učionice. Imam je tu za džematlije i njihove probleme lične prirode za koje je važna potpuna diskrecija i neupitno povjerenje. Sačekati efendiju nakon namaza, pozvati ga bilo kada na mobitel čiji broj ima i dijete u mektebu, pozvoniti na njegova vrata ili pokucati mu na prozor, sastavni su dio svakodnevice imama. Ovo je naročito izraženo u džematima gdje je imamska ili vakufska kuća pozicionirana uz džamiju. U ovim džematima imamska kuća je neodvojiva od džamije u smislu da je lični život imama skoro povezan s funkcioniranjem džemata ili duhom zajedništva pri čemu je imam i njegova porodica centar tog zajedništva. U džematu porodica imama nije npr. porodica Hadžić, već efendijina porodica; djeca su efendijina; supruga se ne naziva imenom već efendinicom; galama u kući, zakrivljen zastor na prozoru, nesložena obuća su detalji efendijske kuće, a ne Hadžićeve.
Odnos prema najvažnijem osoblju Islamske zajednice
Skroman je broj radova koji se stručno, s različitih aspekata, bave uvjetima rada imama iako je imamski posao temeljni u misiji Islamske zajednice, stoga od iznimne važnosti je knjiga „Radni stres kod bosanskohercegovačkih imama: stanje, uzorci i suočavanje“, objavljena ove godine u izdanju Fakulteta islamskih nauka i El Kalema. Ovaj projekat je rezultat dugogodišnjeg istraživanja hafiza dr. Aida Smajića, profesora na Fakultetu islamskih nauka i predstavlja do sada najozbiljniji pristup istraživanju imamske misije s ovog aspekta.
Ako se i u budućnosti nosiocima najvažnijeg posla u misiji Islamske zajednice bude samo usput posvećivala pažnja, velika je vjerovatnoća da ćemo imati deficit mladog kvalitetnog imamskog kadra, a postojeći će biti manje predan svojoj misiji. Pišući o intencijama istraživanja, profesor Smajić ističe da posao imama na području Bosne i Hercegovine, domovinskih zemalja i dijaspore, a u okviru Islamske zajednice u BiH, predstavlja jedinstven, višefunkcionalan i zahtjevan poziv. „S obzirom na prirodu imamskog posla i poziva, njihova izvrsnost u radu i moralnost u ponašanju usto su pod budnim okom i šire zajednice njihovog, uvjetno kazano, poslodavca. Pritom se nekad stječe dojam da zalaganja bosanskih imama u složenim uvjetima rada i djelovanja u domovini, domovinskim zemljama i dijaspori kao da ne nailaze na adekvatnu kompenzaciju i društveno priznanje. Upravo iz ovih okolnosti proizlazi dijalektika iznimno zahtjevnih obaveza i relativno složenih uvjeta rada, koja može poprimiti formu radnog stresa i imati ozbiljne
Kako ovaj članak ne bi bio samo formalno predstavljanje spomenute knjige odnosno istraživanja, Preporod će uskoro početi dubinski analizirati rezultate ovog istraživanja na prijemčiv način široj javnosti, a ovaj put željeli smo samo napraviti uvod u jednu temu istraživanja koja, pored drugih, ne bi smjela ostati na marginama interesovanja prije svega rukovodstva Islamske zajednice, a onda i šire javnosti.
posljedice po dobrobit, zdravlje i radni učinak bosanskih imama. Na to nas, na neki način, podsjeća i upozorava i vjerovjesničko iskustvo Božijeg poslanika Muhammeda, a.s. Stoga smatramo da ova pojava ne bi smjela proći bez temeljitih naučnih analiza kako adekvatna i pravovremena reakcija s ciljem prevencije negativnih posljedica radnog stresa kod imama ne bi izostala“, kazao je Smajić.
Jedan primjer: izvori stresa
Svaki posao nosi sa sobom određeni nivo stresa, stoga ni imamski posao ne može biti izuzetak, ali je važno analizirati izvore tog stresa naročito ako se na njih može utjecati. Također, ti izvori mogu biti važno upozorenje da je potrebno analizirati svrsishodnost i efikasnost drugih segmenta organizacije Islamske zajednice.
U istraživanju profesora Smajića objašnjava se da se pod izvorima stresa ili stresorima na poslu obično misli na svojstva radnog okruženja koja pojedinca izlažu frustraciji, nezadovoljstvu ili, u najmanju ruku, zahtjevima za dodatnim prilagođavanjem. „Iako je njihovo opažanje u konačnici stvar i individualnih dispozicija i sklonosti osobe, ova svojstva ipak podrazumijevaju relativno objektivna obilježja koja većina nas percipira kao uvjete koji otežavaju ili ugrožavaju naš uspjeh I zadovoljstvo u obavljanju preuzetih obaveza“, stoji u objašnjenju istraživanja za čije potrebe se upitnik o izvorima stresa sastojao od 115 čestica podijeljen u 11 kategorija. Za odgovore na ponuđena pitanja učesnici u istraživanju su koristili skalu procjene od 1 do 5 (1 uopće nije stresno, 2 - vrlo malo stresno, 3 - umjereno stresno, 4 - stresno, 5 - izrazito stresno).
Na osnovu rezultata primjetno je da se kao najveći izvori stresa doživljavaju specifični zahtjevi imamskog posla i organizacijska kultura i klima u Zajednici, a kao najmanji međuljudski odnosi s radnim kolegama i saradnicima i manjinski status muslimana to jeste pozicija džemata u okruženju gdje je muslimansko stanovništvo manjinsko.
Hijerarhija stresora
Iz frekvencija odgovora koji su predstavljeni u jednom od grafikona u istraživanju primjetno je da su tvrdnje povezane s organizacijskom kulturom i klimom u Zajednici jedina kategorija u kojoj je procent onih koji ih procjenjuju stresnim ili izrazito stresnim (34,8%) veći od omjera onih koji ih doživljavaju nimalo ili vrlo malo stresnom stavkom. Na osnovu procentualne frekvencije odgovora stresno ili izrazito stresno, također je moguće konstruirati hijerarhiju stresora u imamskom pozivu prema stepenu njihove stresogenosti.
U skladu s ovim kriterijem razmatrani izvori stresa bili bi organizirani na sljedeći način:
1) organizacijska kultura i klima, 2) specifični zahtjevi posla,
3) rad na sebi i razvoj karijere, 4) mektepska nastava,
5) način praćenja i vrednovanja zalaganja i uspjeha u radu,
6) radne uloge,
7) nezavisnost u radu, 8) organizacija vremena,
9) radni uvjeti,
10) manjinski status
11) međuljudski odnosi.
Kako ovaj članak ne bi bio samo formalno predstavljanje spomenute knjige odnosno istraživanja, Preporod će uskoro početi dubinski analizirati rezultate ovog istraživanja na prijemčiv način široj javnosti, a ovaj put željeli smo samo napraviti uvod u jednu temu istraživanja koja, pored drugih, ne bi smjela ostati na marginama interesovanja prije svega rukovodstva Islamske zajednice, a onda i šire javnosti.