Lokacije Poslanikove, a.s. i kuće Hatidže
Ši’b Ebi Talib i značajne lokacije u okolini
Naš Poslanik a. s., je pripadao je plemenu Kurejš, rodu Benu Hašim, koji su uživali veliki ugled u Mekki. Staništa su im bila istočno od Mesdžidul-Harama na području od lokaliteta obavljanja sa'ja pa sve do tunela. Lokalitet se zvao Ši'b Ebī ālib, a danas se zove Ši'b ‘Ali i tu su bile kuće Poslanikovih, a. s., rođaka
Danas je to područje između brda Ebū Kubejs (s desne strane) i anādim (s lijeve strane). Na ovom lokalitetu se danas nalazi i objekat biblioteke (mekteba ‘āmma) za kojeg većina historičara tvrdi da je izgrađen na lokalitetu gdje se nekada nalazi kuća u kojoj se rodio Muhammed, s.a.v.s.
Kuća u kojoj je rođen Poslanik, a. s.
Nakon što je Poslanik, a.s., sa svojim ashabima učinio Hidžru iz Mekke u Medinu kuću je preuzeo ‘Ukajl b. Ebi Talib, koji je inače bio stariji brat Alije i Džafera ibn Ebi Taliba r.a. On je primio islam tek na dan Oslobođenja Mekke. Mnogo godina kasnije kuću će od njega otkupiti i preuzeti Muhammed b. Jusuf, brat Hadžadža b. Jusufa. Tada će objekat dobiti i naziv bijela kuća (dārul-bejdā’) zbog svog tadašnjeg izgleda. U njegovom vlasništvu će ostati sve do vremena abasijskog halife Haruna Er-Rešida. Majka Haruna, Hajzeran bint ‘Ata, otkupila ju je i dala sredstva da se na ovom lokalitetu izgradi džamija.
Džamija je vremenom srušena, te je 1370. h.g./1950. šejh Abbās Kattān, svojim ličnim imetkom finansirao da se na ovoj lokaciji izgradi biblioteka (mekteba ‘āmma). `Abbās Ka ān je bio sin šejh Jūsufa Ka āna, koji je u vrijeme uprave Husejn b. Alija u Mekki obavljao funkciju ministra za opće poslove. Njegov otac je imao dobre odnose sa porodicom Alu Saud. Kralj Abdulaziz bi odsijedao u njegovoj kući u području Šamije kad bi dolazio u Mekku radi obavljanja hadždža. Abbas Ka ān je tražio od kralja Abdul Aziza dozvolu da se na tom mjestu izgradi gradska biblioteka kako bi sama lokacija bila od koristi ljudima što mu je on i dozvolio. Abbas Ka ān je dogovorio otkup privatne biblioteke od porodice Kurdi (rhm. Madžida Kurdija) koja je bila u njihovom vlasništvu (al-mekteba al-mādžidijja) čiji sadržaj je prenesen u ovu biblioteku i dat javnosti na upotrebu. On je također, uz saglasnost kralja Abdulaziza, utemeljio i školu hifza Časnog Kur'ana u području koje se zove Zukāku Sūg, a to je lokalitet kuće Hatidže, r.a., u kojoj je Poslanik, a. s., živio nakon ženidbe.
Tačne GPS koordinate ove biblioteke (za koju se pretpostavlja da je izgrađena na lokalitetu nekadašnje kuće Poslanika, a.s., su: 21°25'29.68”N i 39°49'47.63”E.
Kuća hazreti Hatidže
Smatra se da se ovaj drugi značajni lokalitet škole hifza Časnog Kur'ana u području Zukāku Sūg, koji je izgrađen na nekadašnjem mjestu kuće hazreti Hatidže nalazio na prostoru današnje musalle za žene sa desne strane onome ko izađe iz Harema u području Merve.
Inače, kuća je hazreti Hatidže bila mjesto gdje je Muhammed, a.s., proveo dobar dio svoga života. Tu mu je melek Džibril u početku donosio Objavu od Allaha, dž.š., tu su mu se rodile kćeri, iz nje je Poslanik, a. s., krenuo na put Hidžre, itd. Spominje se da se kuća hazreti Hatidže nalazila odmah do kuće Ebu Sufjana. Muāvija b. Ebī Sufjān, r.a. ju je kasnije otkupio i na njenom mjestu je izgradio novi objekat koji je jednim vratima spojio sa kućom svoga oca Ebū Sufjāna. Tom prilikom je ovu kuću pretvorio u džamiju. Kroz historiju se mijenjala namjena objekta koji je na ovom lokalitetu izgrađen. U vrijeme Abbasa Kattana ovdje se nalazila škola hifza Kur'ana za žene koja je izmještena 1385. h.g., zbog građevinskih radova oko harema i proširenja puteva.
Mjesto izolacije
Kada je riječ o ovom lokalitetu u Mekki treba spomenuti i to da su članovi roda Benu Hašim i Benu Muttalib upravo na ovom lokalitetu držani pune tri godine u potpunoj izolaciji od strane plemena Kurejš. Kurejšije su ovu Uredbu donijele u mjesecu muharremu, 7. godine poslanstva. S obzirom da su svi članovi iz roda Benu Hašim i Benu Muttalib (osim Poslanikovog, a.s., amidže Ebu Leheba) odbili da izvrše naredbu i izruče Poslanika, a.s., kako bi ga Kuriješije ubile uslijedila je odluka o izopćavanju ova dva roda iz društvenog života. Važno je naglasiti da je Poslanik, a. s., uživao zaštitu svih članova svoje porodice (kako onih koji su primili islam tako i onih koji nisu) iz roda Benū Hāšim i Benū Muttalib. Izolacija je podrazumijevala da s njima, do vremena dok ne promijene mišljenje, uopće neće trgovati, da se neće ženiti ženama iz njihova roda, da s njima neće sjediti, družiti se, razgovarati, pružati im bilo kakvu pomoć ili podršku itd.
Kurejšije su tu Uredbu napisali na jedan list koji su okačili u Kābi. On je trebalo da podsjeća sve potpisnike na dogovor kojeg su postigli. Pripadnici roda Benū Hāšim i Benū Muttalib su takvu Uredbu smatrali uvredom i izručenje jednog od svojih članova su smatrali poniženjem. Međutim, čak i oni koji se nisu slagali sa Poslanikom, a. s. nisu željeli popustiti pred takvim pritiscima određenih krugova plemena Kurejš i bili su spremni na žrtvu.
Kako su dani prolazili i među Kurejšijama se počela javljati sumnja u valjanost ove odluke. Tako su se jedne prilike sastali Hišām b. Amr, Zuhejr b. Ebī Umejje, Mat’im b. ‘Adijj, Ebū ElBuhterī b. Hišām i Zem’a b. el-Eswed koji su zaključili da ova uredba nema nikakve koristi i da dodatno nanosi štetu svima u Mekki. Okupili su ostale članove velikog vijeća plemena Kurejš i zatražili da se ona povuče. Pozvali su narod Mekke da se iskupi, a potom je prvo ustao Zuhejr i zatražio da se odluka poništi. Tome se usprotivio Ebū Džehl, koji je tražio da se ustraje do kraja. Međutim, većina je bila za to da se sa tim prekine i Uredba je nakon toga ukinuta.
Po drugom predanju, Allah, dž. š. je obavijestio svog Poslanika, a. s., da je crv izjeo list na kojem su bili ispisani članovi Uredbe okačene u Kābi. Od cjelokupnog teksta je ostalo jedino vlastito Božije ime, Allah. Poslanik, a. s., je pozvao svog amidžu Abbāsa i obavijestio ga o onome što mu je od Allaha, dž. š. putem vahja došlo. Abbās, r. a. je potom otišao do Kurejšija i rekao im: Moj bratić tvrdi to i to... Pa ako to bude laž ostavite nas tu gdje jesmo, a ako bude istina, pustite nas. Kurejšije pristadoše na taj dogovor. Kada su otišli do Kābe, vidješe da je istina ono što je Poslanik, a. s. rekao te poništiše uredbu i oslobodiše pripadnike roda Benū Hāšim i Benū Muttalib.
Lokalitet na kojem su pripadnici roda Benū Hāšim i Benū Muttalib bili u izolaciji je danas veliko autobusko stajalište neposredno prije tunela i nema nikakvog traga vezanog za ovaj događaj. U narednom periodu su planirani radovi na proširenju harema i u ovom pravcu kada će vjerovatno cijeli ovaj lokalitet ući u njegov sastav.