U bosanskim vrletima čuva se ideja monoteizma

S povodom: mr. Tahani Komarica, autorica romana Arije, prvi djed bosanski

- ističe Tahani Komarica u svom novom romanu koji govori o Bošnjacima i njihovom osobenom i prirodnom pristupu životu i vjeri, te prihvatanju ideje islama

Povod da razgovaramo s autoricom Tahani Komarica je objavljivanje njenog drugog romana Arije, prvi djed bosanski koji nas vodi u daleku prošlost, a autorica nam je u razgovoru odgovorila na neka zanimljiva pitanja.

Ko je bio Arije Zašto ste se odlučili literarno tretirati baš ovaj lik, odnosno u čemu leži značaj Arija po povijest BiH?

- Postoje tri puta koja nas dovode do istina ili ukazuju na njih. Kur'an je sveobuhvatna istina čovječanstvu. Nauka je poput sonde i istražuje određenu pojavu u određenim okolnostima, i s obzirom na činjenicu da je čovjek onaj koji se bavi naukom, stoga je podložna greškama. Umjetnost ima širi spektar mogućnosti od nauke. Umjetnost daje slobodu približavanja ili činjenja vidljivim određenih situacija, događaja, osobina, i razumljiva je širem auditoriju nego nauka koja koristi specifičan jezički izraz i ima jasan metodološki okvir. Svjedoci smo jednog vremena, ere bivše Jugoslavije, u kojem je historija kao nauka korištena s pretjeranim umjetničkim slobodama, te tako zloupotrijebljena u propagandne svrhe kako u obrazovnom sistemu, tako i u samoj nauci. U svrhu kreiranja kolektivnog mišljenja i stavova dostupne su bile samo pažljivo birane historijske činjenice propraćene enormnom količinom zaborava. Cjelokupna situacija je dovela do nastanka prepisivačke nauke, a ne istraživačke, te su pogrešne interpretacije naučnih činjenica ponavljane prilikom prepisivanja. U 4. vijeku biskup Arije je zbog svog poimanja osobe Isaa, a.s., protjeran u tadašnji Ilirik. S ljudima dolaze i njihove ideje, ljudi odlaze ideje ostaju. Biskup Arije je moralna vertikala čistog monoteizma ostavljenog od Isaa, a.s., a u prilog tome ide i činjenica da je proskribiran od strane Crkve. Arijevo učenje ne treba miješati s kasnijim učenjima koja nastaju nakon Arijevog preseljenja i nazivaju se arijanskim i koja su izmijenjena. Takve izmjene su možda najčešća stvar koja se dešava s protokom vremena, a jedino ih nemamo u čuvanju Kur`ana čije čuvanje svakako nije u rukama čovjeka.

Ko su bili bosanski djedovi Opisujete historijska zbivanja koja su, rekli bismo, onako poprilično tajnovita. Zašto se bosanski krstjani i pored toga što su bili proganjani nikada nisu idejno složili sa zvaničnom crkvom, ni katoličkom ni pravoslavnom?

- Crkva bosanska nije jedina crkva koja ima neslaganja sa zvaničnim učenjima pravoslavlja i katoličastva. Međutim, protiv bosanskih krstjana su pokretane čitave vojske, dok na druge protestantske krstjane je vršena daleko manja prisila. Bosanska crkva je proglašena heretičnom, dobrim Bošnjanima je pripisivan dualizam, zapravo zvanična Crkva je koristila sve moguće metode da pokaže da bosanski krstjani nisu monoteisti, samim time su heretični i treba ih obrisati. Istina je da postoji suštinska razlika između zvanične pravoslavne, katoličke, protestantskih crkvi i Bosanske crkve i ona je u poimanju osobe Isaa, a.s. Biskup Arije je donio učenje bosanskim krstjanima u kojem je Isa, a.s., heterosius, dakle potpuno različit od Boga i nema božansku narav, on je čovjek koji je odabran da prenese poruku od Allaha, dž.š. Bosanskim krstjanima naprosto nije mogao biti prihvatljiv osnovni temelj na kojem su postulirane ostale crkve, dok su u islamu, koji se masovno proširio od dolaska Osmanlija, vrlo lako i jednostavno našli i prepoznali isto poimanje osobe Isaa, a.s.

Kakva je, zapravo, bila veza Bosne i Hercegovine s Rimskim Carstvom odnosno sazivanja Prvog ekumenskog saziva i same ideje biskupa Arija?

- Bosna i Hercegovina je zemlja specifičnog i zahtjevnog geografskog terena, u 4. vijeku mnogi dijelovi su bili neprohodni za strance koji nisu dobro poznavali planinu, ali je istovremeno i zemlja vrlo bogata rudama. Profesor Enver Imamović je opširno pisao o iskorištavanju ruda za potrebe Rimske vojske i careve blagajne. Bosna i Hercegovina je bila izuzetno značajna u tom smislu za odbranu Rimskog Carstva, postavljena na vječitom razmeđu između istoka i zapada. Zanimljivo je da su ilirska plemena jedan od najvećih i najdugotrajnijih otpora pružila Rimskom Carstvu još u 6. vijeku. Danas imamo dostupan odličan roman autora Saliha Straševića Batonov ustanak o ovom periodu. Otpor prema okupatoru je ovdje svakako postojao mnogo prije dolaska Arija i možda i danas u krvi nosimo taj inat protiv svega na silu nametnutog. Ideja monoteizma je stoga lahko mogla biti sačuvana u bosanskim vrletima i zdravom razumu bosanskog čovjeka isklesanom u inat. Tako nikad nismo postali ni pravoslavni ni katolički kršćani, već bosanski, niti smo postali Turci, već smo ostali Bošnjaci, s jednom otvorenošću duha, poznavanjem i istoka i zapada. Jedan narod tako otvorenog duha ne smije ni u budućnosti sebi dozvoliti pad u uske okvire čak ni kao reaktivni odgovor na provokacije zatvorenog i ograničenog duha bilo da dolaze s istoka, bilo da dolaze sa zapada.

Da se prisjetimo vašeg prvog roman Iza mušebaka koji progovara o statusu žena savremenog doba i njihova odnosa između patrijarhata i liberalizma. Kako vidite Bošnjakinju danas?

- Vrijeme koje živimo je iznimno zahtjevno i posebno opterećeno trendovima koji su svedostupni putem digitalnih medija. Evidentan je porast broja razvoda čime se urušava osnovna ćelija društva. To ukazuje na dvije stvari ili nismo adekvatno poučeni za očuvanje porodice u postmodernoj filozofiji života ili nemamo jasno izgrađene vrijednosti. Bošnjakinja zaista ima mnogo uzora u ženama koje su ostvarene u ličnoj i u javnoj sferi, mnoge od njih su uspješne profesorice, ministrice, naučnice, autorice, novinarke, direktorice. Mnoge od njih prolaze kroz životne turbulencije same, bez oslonca na supruga usljed povećanog broja razvoda. Više bih rekla snalaze se u vremenima postmoderne i uz svekoliki teret života nose se s pogrešnim društvenim interpretacijama usljed mnoštva predrasuda, osuđene prije Sudnjeg dana. Umjesto pomoći i ohrabrivanja ka napretku, pomoći oko rješavanja egzistencijalnih problema, kao što su isplata alimentacije ili dogovorenog mehra, ovo nepripremljeno društvo im postavlja dodatne prepreke. Bošnjakinja je pokazala čudesnu sposobnost preživljavanja i tuge i bola za izgubljenim najdražim, i borbe sa životom u postmodernim okvirima. Iskreno se nadam da ćemo u budućem periodu bolje pripremati našu omladinu za brak i za izvršavanje obaveza usljed razvoda i pružiti kvalitetniju sistemsku društvenu podršku našim sestrama.