Brak i ženidba između Bajrama

Prenosi Aiša, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Brak je moja praksa pa ko ne postupa po mojoj praksi ne pripada meni. Ulazite u brak jer ću se ja na Sudnjem danu ponositi (vašim) mnoštvom među ostalim narodima. Ko ima mogućnost neka uđe u brak a ko nema neka se drži posta jer mu je post zaštita.“(Hadis je sahih a bilježi ga Ibn Madže).

Praksa većine ranijih poslanika, a.s., bila je da su imali svoje supruge i porodice. To je bila i Muhammedova, s.a.v.s., praksa. Ko bi izbjegavao njegovu praksu i ne bi ga slijedio, nije njegov pravi sljedbenik. On nas upozorova i kaže: “Šta je nekim ljudima pa govore tako i tako (htjeli su se sustegnuti od jedenja, braka i ostalih dunjalučkih uživanja)? Ali ja i klanjam i spavam, i postim i iftarim, i ženim se. Pa ko odustane od mog sunneta taj ne pripada meni.” (muttefekun alejhi)

Brak je jedna od najvećih dunjalučkih blagodati i uživanja, to je ključ sreće i blagostanja. S brakom dolazi i nafaka (opskrba) koja je većini ljudi danas postala glavna preokupacija, pa čak i prepreka za stupanje u brak, jer se ljudi boje da neće imati od čega izdržavati svoju porodicu. Kao i za sve drugo, tako i za ovu situaciju imamo rješenje u Kur'anu i hadisu. Pogledajmo šta nam naš Stvoritelj obećava u ajetu u kojem podstiče na sklapanje braka:

„Udajite neudate i ženite neoženjene, i čestite robove i robinje svoje; ako su siromašni, Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna.“(sura Nur, 32) Dakle, ko uđe u brak s lijepim nijjetom, izvršavajući Allahovu naredbu i s ciljem da se zaštiti od grijeha i nemorala, Allah, dž.š., će ga opskrbiti iz Njegove hazne i dati mu nafaku.

Ibn Abbas, r.a., kaže: „Uzvišeni Allah ih podstiče na brak i to naređuje i slobodnima i robovima a zatim im obećava opskrbu.“(Taberi)

Ebu Bekr, r.a., kaže: Pokoravajte se Allahu u Njegovoj naredbi da se oženite, On će vam ispuniti ono što vam je obećao od bogatstva.“(Ibn Ebi Hatim)

Abdullah ibn Mes'ud, r.a., je govorio: „Tražite bogatstvo (nafaku) u braku,“

a zatim bi proučio navedeni kur'anski ajet. Ista se izreka prenosi od Omera, r.a., koji također kaže: „Čudim se čovjeku koji ne traži nafaku u braku.“

(Musannef od Abdurrezzaka)

Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Allahovo je obećanje da će pomoći trojicu: mudžahida na Allahovom putu, roba koji želi da se otkupi i onoga koji traži brak da bi sačuvao čednost.” (Hadis je hasen, a bilježe ga Ahmed, Tirmizi, Nesai, Ibn Madže i Hakim).

Od najljepših rezultata braka su hairli potomci, koji će svoga oca i djeda spominjati po dobru, učiti dove za njih, tako da se vjernikova djela neće prekinuti njegovom smrću, nego se, ako Bog da, nastavljaju kroz dobra djela njegovih potomaka i njihovu privrženost vjeri.

“Brak je moja praksa pa ko ne postupa po mojoj praksi ne pripada meni. Ulazite u brak jer ću se ja na Sudnjem danu ponositi (vašim) mnoštvom među ostalim narodima.“

(Ibn Madže)

Također, bit ćemo, ako Bog da, od onih s kojima će se Poslanik, s.a.v.s., na Sudnjem danu ponositi, mnoštvom naše djece i potomaka.

Imat ćemo sevap što će naša djeca i potomci biti od onih koji će svjedočiti da nema drugog boga osim Allaha i slijediti Poslanikov, s.a.v.s., sunnet. Brak nas štiti od gledanja u ono što je zabranjeno, a za izdržavanje bračnog druga i djece imamo veliku nagradu.

ŽENIDBA IZMEĐU BAJRAMA

Među svijetom je rasprostanjeno mišljenje da nije dobro da se sklapa brak između Bajrama, tj. između Ramazanskog i Kurban-bajrama. Takvo mišljenje nema nikakve osnove u našoj vjeri, nego je to džahilijjetski običaj koji nameću oni koji ne poznaju propise naše vjere ili ne žele dobro islamu i muslimanima. Takvi smatraju da ženidba u mjesecu ševvalu nema berićeta i da se bračni drugovi neće slagati, jer se brak uspostavio u mjesecu ševvalu. Kao najbolji i najjači argument da je takvo mišljenje neosnovano jeste postupak Alahovog Poslanika, s.a.v.s., koji se oženio svojom suprugom Aišom, r.a., upravo u mjesecu ševvalu. Želeći da odgovori na to sujevjerje koje je bilo zastupljeno i u vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s., njegova supruga Aiša to jasno naglašava pa kaže: „Mene je Poslanik, s.a.v.s., oženio u mjesecu ševvalu (između Bajrama) kada smo stupili u brak, pa koja od Poslanikovih supruga je imala bolji tretman kod Poslanika od mene.“(Muslim) Aiša, r.a., je također smatrala da je poželjno da se djevojke udaju upravo o ovom mjesecu ševvalu, a to je između Bajrama.

Imam Nevevi u komentaru ovog hadisa kaže: „U ovom hadisu imamo dokaz da je mustehabb/poželjno sklapanje braka u mjesecu ševvalu (između Bajrama) i to je stav učenjaka po tom pitanju. Aiša, r.a., je ovim hadisom imala za cilj da odgovori onim ženama koje su izbjegavale brak u ovom periodu, a to je ono što je naslijeđeno od džahilijetskih običaja. Prema tome smatrati pokuđenim ili čak zabranjenim sklapanje braka u mjesecu ševvalu (između Bajrama) je stav koji nema nikakve osnove i to je od džahilijetskih ostataka, jer su mislili da taj brak neće imati sloge, niti će iz njega biti hairli poroda. (Komentar Muslimovog Sahiha)

Kada je naš savremenik i veliki učenjak Jusuf el-Karedavi, Allah ga poživio u hajru, upitan o ovom slučaju, rekao je (parafraziram): Sklopiti brak u mjesecu ševvalu, ili u svetim mjesecima, kao i između Bajrama je potpuno ispravno i nema nikakve zapreke. To je sujevjerje i pogrešno razumijevanje naše vjere, što treba iskorijeniti i ljude podučiti ispravnom vjerovanju. Pojedine frakcije su od mjeseca muharrema (svetog mjeseca) htjela napraviti mjesec žalosti i nisu dozvoljavali u njemu nikakve svečanosti, ni ženidbu ni tome slično. Vjernik ne smije nasjedati na te smicalice koje neprijatelji islama podmeću, jer svi su dani i mjeseci Allahovi i zna se šta je zabranjeno, a šta dozvoljeno.

Prema tome, nema nikakve zapreke da se sklopi brak između Bajrama, jedino što nije dozvoljeno sklapanje braka za vrijeme obavljanja hadža ili umre, što je općepoznato kod islamskih učenjaka. Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Onaj koji je u ihramu ne može se ženiti, niti može drugu osobu udavati niti zaručivati.“(Muslim)

„Allahovo je obećanje da će pomoći trojicu: mudžahida na Allahovom putu, roba koji želi da se otkupi i onoga koji traži brak da bi sačuvao čednost.”

(Ahmed, Tirmizi, Nesai, Ibn Madže i Hakim)