Na putu u srce islama
Buduće hadžije iz Bosne i Hercegovine 24. juna 2022. godine, započele su hodočašće prema Časnim mjestima – Medini i Mekki. Ove godine, u organizaciji Ureda za hadž Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, 996 hadžija će ispuniti peti islamski šart. Podrška hadžijama na putu će biti rukovodstvo, vodiči, šerijatske konsultantice za žene, tehničko osoblje, ljekari i medicinski tehničari. U nastavku donosimo reportažni zapis Izet ef. Čamdžića, ovogodišnjeg glavnog vodiča za putovanje na hadž.
Hadžije iz cijele Bosne i Hercegovine su u petak 24. juna iz Sarajeva stigle u Saudijsku Arabiju. Njihove pripreme za ovo putovanje počele su mnogo ranije – neki od današnjih putnika ka Bejtullahu pripremaju se već decenijima – a ove godine, ako Bog da, putuju da upotpune peti temelj svoje vjere, svoje jedinstveno lično putovanje u zajednici vjernika iz cijelog svijeta. Najmlađi hadžija je Mehmedalija Mehić, dvadesetogodišnjak koji je od djetinjstva štedio novac kako bi otputovao na hadž. On putuje sa cijelom porodicom, roditeljima i dvije sestre.
Najstarije hadžije su Mula Pejzić i Emin Fočo, rođeni 1957. godine.
Put srca – Voljenom Poslaniku u susret
Pri dolasku na medinski aerodrom jasno se mogla prepoznati slika koja je rezultat pokrenutog megaprojekta Saudijske Arabije “Vizija 2020-2030”. Doček za hadžije, u odnosu na dosadašnju praksu, bio je izuzetan. Aerodromska procedura je trajala vrlo kratko. Sve se odvijalo neuobičajeno brzo – hadžije su za manje od sahat vremena napustile zgradu aerodroma. Takva dobrodošlica doprinijela je da se u nastavku putovanja prema Medini zadrži izuzetna atmosfera među našim hadžijama.
S obzirom na to da su većina njih prvi put na hadžu, pažnja im je bila usmjerena na susret sa Gradom Božijeg Poslanika. S nestrpljenjem i uzbuđenjem su pratili kada će se na vidiku ukazati munare Poslanikove džamije.
Po dolasku u hotel, smješten stotinjak koraka od Poslanikove džamije, hadžijama je priređen doček i gostoprimstvo dostojno Poslanikovog grada. S obzirom na želju da što prije posjete Poslanikovu džamiju, većina njih se, unatoč već kasnim satima i umoru, odlučila na to i jaciju-namaz su klanjali u Haremu, ne propuštajući ni tren ukazane prilike da budu gosti Allahu dž.š. i Poslaniku Muhammedu, a.s.
Sabah u Medini
Medinska vrućina. Dnevne temperature ovdje dostižu 45 stepeni celzijusa. Sa zalaskom sunca se čini da temperatura malo padne. Medinska toplina nikad ne utihne, a osnovni razlog svemu lijepom jeste naš voljeni Poslanik, njegova Revda, njegov kabur. Naše hadžije su ujutro, 25. juna, oduševljeni išli na prvi sabah u
Poslanikovu džamiju. Sa nekim od njih sam razgovarao. Nastojao sam da to budu oni koji su prvi put u životu u Medini. Na primjer, Mešić Nisveta kaže da je pripremajući se za dolazak u Medinu, odnosno na Hadž, pregledala mnogo slika i snimaka Poslanikove džamije i drugih znamenitosti i pitala se da li je to stvarno tako lijepo, kao što je na slikama. Onda je zaključila da slike to ne mogu dočarati, da je sve mnogo, mnogo ljepše, mnogo toplije, mnogo bolje nego što se to može vidjeti bilo čime, osim doživjeti. Kaže da joj je pri susretu sa haremom Poslanikove džamije srce zaigralo, da je zebnja obuzela od miline i ljepote te od neizmjerne zahvalnosti Bogu što je odabrana da bude ovdje i da poslaniku Muhamedu, a.s., selam nazove, da u njegovoj Revdi boravi, da u njegovoj džamiji klanja namaz koji vrijedi kao hiljadu namaza na drugom mjestu.
Također bih naglasio da, s obzirom na strah koji smo imali u vezi s eventualnim ograničenjima zbog svima
nam poznatih Covid mjera u protekle dvije godine, organizacija vjerskog života odnosno odlaska i ulaska u Poslanikovu džamiju, boravka u haremu i ostalog je sasvim normalna bez ikakvih ograničenja i bez obaveze nošenja maske. Dakle, mogu reći, sa iskrenom zahvalom Bogu, da se stanje vraća na predpandemijsko i da, ako Bog da, možemo očekivati od iduće godine da se i broj hadžija vrati na uobičajen nivo odnosno kvotu koja za našu domovinu iznosi 2200.
I posljednje bosanskohercegovačke hadžije, dakle naši ljudi Krajišnici, 25. juna su stigli u grad Božijeg poslanika. Naime, naš narod ima jednu mudrost koja kaže “Putu roka nema”, i uistinu nikada čovjek ne zna kada krene na put šta ga i kakvi izazovi čekaju. Naše hadžije su više od 4 sata kasnile u polijetanju iz Sarajeva.
Ipak, hvala dragom Bogu, sve se završilo dobro i svi su doputovali i smjestili se u hotel te odmah pristupili onome zbog čega i jesu ovdje odnosno ibadetima u Poslanikovoj džamiji.
A Medina, ona je uistinu za svakog muslimana izuzetna duhovna okrepa, jedno duhovno obogaćenje, a kako i ne bi bila, kada je grad Božijeg poslanika, koji se u ovome gradu i radovao i tugovao, slavio pobjede, ali nažalost zabilježio i poraze.
Uistinu je velika i izuzetna privilegija boraviti u ovom gradu i hodati njegovim i stopama njegovih ashaba. Naše hadžije su toga svjesne i bez sumnje u svakom koraku kojeg načine u gradu Božijeg poslanika uživaju i osjećaju se privilegovano.
Svjedoci ljubavi prema Allahovom poslaniku
Gledao sam prizor vrijedan divljenja, kada naše hadžije u prslucima s bosanskom zastavom, sa ispisanim imenom naše domovine, iz hotela krenu u Poslanikovu džamiju na namaz. Tada vidite jedan bosanski ponos, vidite taj naš bosanski, bošnjački narod, muslimanski narod, kako uistinu korakom svjedoči, svakim trenom svjedoči ljubav prema Božijem poslaniku i upravo ga je ta ljubav ovdje i dovela. Ja bih rekao da je neponovljiv taj prizor kada se ovdje vidi kako naše hadžije iz hotela ponosno, odlučno s ljubavlju i htijenjem kroče ka džamiji kako bi se upisali među svjedoke i među one koji za svaki namaz kojeg ovdje obave imaju vrijednost njih hiljadu. To je jedna rijeka - rijeka Bosna, zovem je - koja iz hotela teče ka džamiji Božijeg poslanika, ka njegovom kaburu, ka njegovoj Revdi. Eto, ta naša Bosna je prisutna svugdje, a posebno je važno da je prisutna na ovim časnim mjestima kroz ljubav naših ljudi koji svjedoče i ne žale za onim što je potrebno kako
bi bili gosti Allahu Milostivom i Poslaniku Njegovom.
Ljudi koji su bili na hadžu 2011., godine, primjećuju da je neuporediva organizacija, i naša i saudijskih vlasti. Tako je i posjeta Revdi i Poslanikovom kaburu organizovana na način da se za svakog hadžiju, odnosno za svaku grupu, imenom i prezimenom zakazuje termin. Bez ikakve gužve, bez guranja i tegobe, naše hadžije će u određenom terminu posjetiti Revdu, obići Poslanikov kabur i u Revdi, bez ikakvog pritiska i žurbe, boraviti pola sahata, kako bi ispunili i tu svoju želju boravka između Poslanikovog, a.s., kabura i njegovoga minbera kojeg je on nazvao Baščom od džennetskih bašči. Uistinu je to jedno izuzetno olakšanje, s obzirom na naša ranija iskustva kada su se naše hadžije “borile” da uđu u Revdu. To je sada jedan vrlo lagodan i jednostavan proces, na zadovoljstvo svih nas.
Revda – bašča džennetska
Čovjek je stvoren u džennetu i tamo nastanjen. Boravio je tamo dok nije načinio prekršaj i iskazao neposluh Bogu, pa je iz dženneta izveden. Otkad je na Zemlju došao, čovjeku je svojstveno da ima bezbroj dunjalučkih želja. Jedna među njima je za vjernika iskonska - vratiti se tamo gdje je bio. Vratiti se u Džennet, u okrilje neizmjerne milosti Božije. Na tom putu samo jedno mjesto na Zemlji se zove “Bašča džennetska”. To je Revda – mjesto između Pejgamberovog kabura i njegove minbere. Vjernička žudnja je tolika da iz svih dalekih krajeva, kako Uzvišeni kaže u Kur'anu, dolaze da uđu u tu Revdu, da se vrate tamo gdje su bili i budu na putu koji ih vodi u vječnu džennetsku bašču. U nedjelju, 26. juna 2022. godine – naše hadžije i hadžinice su posjetili Revdu. Kakva ozarena lica, kakvo ushićenje vlada kod naših hadžija i hadžinica, nemoguće je riječima iskazati, niti bi oni mogli opisati taj svoj susret s Revdom. Taj ulazak i koračenje u džennetsku bašču. I, zato, svi koji su u mogućnosti, neka ispune tu svoju iskonsku želju i još na dunjaluku kroče u džennetsku bašču, na svom putu ka konačnom smiraju, u vječnom Džennetu.
Uhude, naša si škola
U utorak, 28. juna, bosanskohercegovačke hadžije posjetile su Uhud, a potom i mesdžid Kibletejn, potom Seb'a mesadžid, sedam mesdžida koji obilježavaju sedam stražarskih mjesta na Hendeku, a potom mesdžid Kuba – prvu izgrađenu džamiju u islamu.
Na Uhudu su naše hadžije evocirale uspomene na tu veliku bitku.
Evocirali su i uspomene na svoje mektepske dane, kada su o istoj precizno učili i pamtili svaki pokret vojske te upamtili mnoga imena iz te bitke, a posebno ime velikog Halid ibn Velida koji bijaše na suprotnoj strani.
Mi obilježavamo sve datume iz naše prošlosti. To podrazumijeva da želimo da poruke događaja kojih se sjećamo obilježe naš život. Već četrnaest vijekova ovo brdo, Uhud, ukazuje poruku ummetu Poslanikovom. Danas su naše hadžije došle ovdje da tu poruku uživo čuju.
Ta poruka glasi: “Kad god, o mu'mine, daš prednost prolaznom nad vječnim, isčekuj poraz”. Ovdje su strijelci postavljeni od Poslanika na istoimeno brdo - Brdo strijelaca, zanemarili to vječno, zanemarili Poslanikovu zapovjed, prekršili je i krenuli za dunjalučkim dobrima. Krenuli su sakupljati ratni plijen, pa je uslijedio poraz.
Na ovom mjestu je upravo prilika da se ta poruka uzme i da se u životu nizaju pobjede ne dajući prednost prolaznom nad vječnim svjesni Allahove, dž.š., poruke: “Ono što je kod vas, prolazno je, a ono što je kod Allaha, vječno je”.
S Uhuda se hadžije krenule ka Mesdžidul-kibletejn, u kojem su muslimani bili kada je Allah, dž.š., zapovijedio da se umjesto prema Jerusalemu – od tog trena pa do Sudnjega dana – okreću ka Mesdžidul-haramu, ka Mekki, ka prvoj sagrađenoj Allahovoj, dž.š., kući na Zemlji kojoj su Ibrahim Pejgamber i Ismail, a.s., udarili temelje. Tu dolazimo da shvatimo, da izbliza čujemo poruku da je naš orjentir, vječiti orjentir upravo Ka'ba. Ona je Kijameli-n-nas kaže Bog Uzvišeni, Preporod za ljude.
Ovdje naše hadžije dolaze da uživo čuju poruku – ma gdje god da si ka toj strani lice usmjeri, ka toj strani se orjentiraj, ka strani istine, ka strani pravoga puta, ka strani univerzalnih vrijednosti koje simbolizira Ka'ba, koji jest pravi put koji vodi Allahovom, dž.š., zadovoljstvu. I, kao što se ovdje usmjeravamo Kibli, kako bi dunjalukom sretno hodili, to činimo i zato da bismo na Sudnjem danu spašeni bili, jer ćemo se u kaburu suočiti s pitanjem: Gdje ti je bila Kibla. Evo, naše hadžije u Kibletejnu okreću leđa onome što nije kibla, a usmjeravaju se prema Kibli do susreta s Allahom, dž.š., do Sudnjega dana.
Lekcije s Hendeka
Naše hadžije prošle su i pokraj Hendeka, pored mjesta gdje je Muhammed, a.s., s ashabima zajedno kopao tu barijeru, da mušrici ne uđu u Medinu, da ne ugroze riječ Allaha, dž.š., da ne ugroze pravi put i tek uspostavljenu medinsku zajednicu koja je imala sva obilježja države, pa i svoj ustav. Tu, na Uhudu, naše hadžije se prisjećaju Poslanikovog obećanja da su mu pokazani dvori istine i obećava muslimanima da će se riječ Božija i svjetlo koje je sa poslanikom
Muhammedom došlo proširiti i na istok i na zapad. Neće biti mjesta na Zemlji gdje se ezan neće čuti, gdje se Allahovo ime neće slaviti i gdje se salavat na poslanika Muhammeda, a.s. neće donositi. Tu, na Hendeku, muslimani su ispričali još jednu važnu lekciju za sve ljude do Sudnjeg dana, a to je da se u dunjalučkim i u svakodnevnim stvarima mora slušati struka. Poslušan je Selman Farsi koji unosi inovaciju u odbranu od napada i koji tom inovacijom donosi muslimanima pobjedu. Kada su poslanik Muhammed, a.s, i ashabi stigli nadomak Medine, prvo što su uradili gradili su džamiju, jer musliman ne živi bez džamije. A cijela Zemlja je mesdžid kako je rekao Poslanik, Allah, dž.š, mu je dao što drugim ummetima nije – učinio mu je Zemlju džamijom i čistećom. Zemlja je i sedžada i abdesthana. Njom teku potoci, u njoj su izvori, jezera, rijeke, na njoj su brojne abdesthane, a ako vode nema tu je tejemum, ali, obavezani smo od Gospodara da džamije pravimo, jer džamija je više od toga. Ona je mjesto gdje se uči živjeti vjera. Ona je mjesto gdje se uči kako džamiju živjeti jer tu na Kubau dolazimo da vidimo da džamija nisu zidovi i kupola, da džamija nije skupocjeni luster i tepisi, već da je džamija način života. Ta na Kubau, a posebno ona u Medini izgradila je ljude, odgojila generaciju koja je promijenila svijet. Zbog toga naše hadžije uživo i izbliza ovdje na Kubau čuju lekciju o tome da musliman ulazi u džamiju da mijenja sebe, a iz nje izlazi da mijenja svijet na bolje.
Put u Meku – Lebbejk Allahumme lebejk
U četvrtak, 30. juna, pošli smo ka Meki. Koliki je žal zbog napuštanja Poslanikova grada i fizičkog udaljavanja od njega, tolika je i sreća na licima naših hadžija, što su u prilici da obuku ihrame, da započne hadžske obrede i krene ka Bejtullahu. Ovdje su naše hadžije, boraveći u Pejgamberovom haremu, imali nagradu hiljadu namaza za svaki klanjani namaz – dok se u haremu Bejtullaha taj broj povećava na stotinu hiljada. Naše hadžije danas su počele učiti telbiju – odazivati se Allahovom, dž.š, pozivu da budu uz Njegovu kuću. Na putu ka Bejtullahu svratili smo u Zul-Hulejfu, klanjali dva rekata ihramskoga namaza, zanijetili umru, odnosno hadž i krenuli u susret Bejtullahu. U Medini smo ostavili trag naših duša, trag naše ljubavi i krenuli put Meke u koju smo isti dan i stigli.
S obzirom da je ovogodišnji hadž, po odluci i mjerama saudijskih vlasti, izuzetan po redu koji se vidi, naše hadžije su dobile termine u kojima će obaviti tavaf i, ako Bog da, do sabaha narednog dana, svi će obaviti umru i nastaviti hadžske obrede svjesni da iz njih trebaju izaći plemenitiji, bolji i imanski jači.