Pamtimo žene silovane u ratu
Devetnaestog juna 2022. u Foči je obilježen Međunarodni dan borbe protiv seksualnog nasilja u sukobu i 30. godišnjica od zločina počinjenih u ovom gradu. Obilježavanje je održano pod motom „Pamtimo žene silovane u ratu u BiH”. Centralni događaj je upriličen ispred Sportske sale Partizan u kojoj je 1992. osnovan logor za žene.
„Tragat ćemo za istinom, za našim nestalim građanima, širit ćemo istinu o dešavanjima u Foči i svim drugim mjestima Bosne i Hercegovine, da se ovakvi zločini nikada i nijednoj ženi, bez obzira na njenu vjeru, naciju ili bilo koju drugu pripadnost ne dese i ne ponove! Istina je jedna, samo jedna i na strani je žrtve!“, bila je poruka koju je u ime organizatora Udruženje žrtava rata „Foča ‘92-'95“uputila Midhete Kaloper-Oruli na centralnom događaju priređenom ispred Sportske sale Partizan, najvećem logoru za žene osnovanom u aprilu 1992. godine u Foči.
Zajedno s preživjelim žrtvama i članovima porodica nestalih, kao i uvijek do sada, bili su predstavnici IZ Medžlisa Foča, goraždanski muftija Remzija Pitić i predstavnici Uprava za vanjske poslove i dijasporu Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Prisustvovali su i brojni predstavnici nevladinih organizacija iz BiH i regiona, predstavnici ambasada Sjedinjenih Američkih Država, Ukrajine i Palestine, međunarodnih organizacija, raznih nivoa vlasti, među kojima i ministri u Vladi Kantona Sarajevo Ivana Prvulović, Aleksandra Nikolić, Naida Hota-Muminović i Adnan Delić te direktor Fonda Memorijala KS Ahmed Kulanić.
Svi oni su ovom prilikom Fatihom i minutom šutnje odali počast za više od 3.000 ubijenih Bošnjaka u Foči, od kojih je svaka treća žrtva bila žena.
U znak sjećanja na žrtve silovanja u Foči, na Ćehotinskom mostu u rijeku su spuštene ruže, dok je u zrak simbolično pušteno 30 balona u bojama zastave Bosne i Hercegovine.
Zajedno sa žrtvama silovanja u Foči je bila i zamjenica šefa misije u Ambasadi Sjedinjenih Država u BiH Deborah Mennuti.Ovom prilikom je istakla da komemoracija u Foči govori koliko je važno govoriti o onome što se dešavalo u u ovom gradui. “To radimo da bismo promovirali sigurnost za sve, da bismo odali počast preživjelima i da bi zaštitili ljudska prava. SAD su uz preživjele iz ovoga logora. Također, divimo se hrabrosti žena koje su odlučile da progovore o tome ”, navela je Mennuti.
„Seksualno nasilje koje se danas provodi u Ukrajini pokazuje da se ova zločinačka praksa nastavlja. Sjedinjene Američke Države su uz one koji su preživjeli logor za silovanje u Sportskoj sali Partizan i uz sve preživjele i žrtve seksualnog nasilja u ratu. Divimo se hrabrim pojedincima koji su odlučili govoriti o svom iskustvu u ime istine i pravde. Sjećamo se onih koji nisu preživjeli odajući im počast“, navodi se u poruci podrške Ambasade SAD u BiH skupu koji je u Foči organiziralo Udruženje žrtve rata „Foča ‘92 – ‘95“uz isticanje da „vlasti u BiH, na svim nivoima, imaju veliku odgovornost da prihvate istinu o onome što se dogodilo, traže da počinioci ovog i ostalih strašnih zločina budu izvedeni pred lice pravde, a preživjeli dobiju značajnu podršku. To uključuje memoriju i sjećanje. Sjedinjene Države će dati podršku onima koji poduzmu teške, ali neophodne korake ka smislenom pomirenju.“
Hrabrost preživjelih žrtava koje svjedoče o zločinima
Midheta Kaloper-Oruli, sekretar Udruženja žrtava rata „Foča ‘92-'95” u svom obraćanju je istakla hrabrost šesnaest Bošnjakinja koje su smogle snage da svojim svjedočenjem pomognu da se pred Haškim tribunalom donese historijska presuda u procesu protiv Kunarca i drugih, što je, kako je naglasila „bio vjetar u leđa drugim ženama i element koji je ukazivao da ipak pravda postoji i da će kad-tad biti zadovoljena“. Podsjetila je da „Bosna i Hercegovina još nije uspostavila sistem, agenciju ili instituciju za prava ili probleme s kojima se suočavaju žene žrtve rata“, kao i da „ni gotovo 27 godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma nema spomen-obilježja koje bi ukazivalo da je nekad ovdje bio logor, u kojem su tokom rata u Bosni i Hercegovini zarobljene i silovane žene, djevojčice i muškarci.“
Sa članicama Udruženja žrtava rata „Foča ‘92-'95“bile su, kao i prethodnih godina, „Žene u crnom“iz Beograda, čija je predstavnica Staša Zajović u obraćanju skupu pred Partizanom kazala da obilazak mjesta zločina predstavlja
Umjesto jedinstvenog zakona na državnom nivou prava žrtava seksualnog nasilja u BiH se uređuju različitim pravnim okvirima koji su razlikuju u entitetima FBiH, RS i Brčko distriktu BiH. Tako preživjele žrtve seksualnog nasilja ostvaruju različita prava i dobivaju različite naknade koje se kreću od 137 do 680 konvertibilnih maraka - zavisno od njihovog mjesta boravišta.
najmanje što njene članice mogu uraditi kao moralnu dužnost, građansku odgovornost i žensku solidarnost.
“Nažalost, dolazimo iz države u kojoj, ne samo da se negiraju ti zločini, nego se ti zločini i zločinci slave. Oni su među najuglednijim članovima društva, što je veoma zabrinjavajuće. U ovome gradu srpske oružane formacije su učinile možda najstrašnije zločine, a među njima najužasniji su bili prema ženama”, podsjetila je Zajović.
„Moja dužnost kao žene je da danas budem u Foči i pošaljem poruku da pamtimo žene silovane u ratu u Bosni i Hercegovini. Trebamo pomoći u borbi da se ženama, žrtvama rata omogući dostojan život i sva prava koja im pripadaju. Trebamo im pomoći u naporima da se obilježe sva mjesta stradanja, da se ne zaborave i nikad nikom ne ponove. Koristim ovu priliku da se zahvalim „Ženama u crnom“iz Beograda koje redovno prisustvuju ovakvim obilježavanjima. One su jedino svjetlo iz zemlje koja nažalost još uvijek veliča i štiti murale ratnih zločinaca krivih za genocid i stradanja bosanskohercegovačkog stanovništva, posebno Bošnjaka. One nam ulijevaju nadu da će glas razuma tamo ipak preovladati, kao i ovdje u Foči, čiji sadašnji stanovnici još zatvaraju oči pred neminovnim i dokazanim činjenicama o zločinu i zločincima u ovom gradu“, poručila je premijerka BPK Goražde Aida Obuća.
“Heroine Foče imaju naše divljenje”, kazala je u svom obraćanju ministrica za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice KS Ivana Prvulović uz napomenu da će se Vlada KS zalagati za institucionalnu podršku žrtvama seksualnog nasilja u ratu, s obzirom da njihov status na državnom nivou nije još prepoznat.
Govorite, jer svaka neispričana priča nagrada je za zločinca
„Mi u udruženju Žrtve rata Foča ‘92'95 se držimo presuda. One su najmjerodavnije. Presude koje je donio Haški tribunal. To nije švedski sto da se uzima šta se kome sviđa, a šta ne. Mi svaku presudu treba da poštujemo i tako ćemo raditi i u narednom periodu. Presude i činjenice njima ustanovljene su za nas najmjerodavnije – u njima se jasno navodi ko je bio zločinac a ko agresor, kako su činjeni zločini i ko ih je činio, hronologija tih zločina je utvrđena - samo presude treba čitati“, ističe Midheta Kaloper-Oruli napominjući da Evropa nije uradila ono što se od nje očekivalo zbog čega danas imamo Ukrajinu.
„Najmlađa žrtva silovanja tokom rata, imala je 11, a najstarija 70 godina. Seksulano nasilje nad ženama, bilo to u Bosni ili negdje drugo u svijetu – kako se to danas dešava i u Ukrajini, najjeftinije je oružje koje ostavlja najviše posljedice nad ženama i muškarcima, na porodicu i zajednicu u cjelini“, ističe Zehra Kovačević-Murguz koja je uspjela privesti lici pravde zločinca koji je nad njom počinio ovaj užasni zločin.
„U Foči sam preživjela strašne zločine, izgubila cijelu porodicu - supruga za kojim još tragam, zatim svekrvu, svekra, zaovu, naočigled kojih sam silovana u porodičnoj kući. Za mene i sve koji su preživjeli seksulano zlostavljanje, pogotovo kada vam to uradi prvi komšija kao što je meni, oni koje smo cijenili i poštovali, to je strašno bolno. Ali, mogu reći da ono što nas nije ubilo, ojačalo nas je. Nijedna žrtva koja je to preživjela se ne stidi onoga što je preživjela, nego se stide oni koji su to učinili. Hvala Allahu zločinca je stigla kazna, njegovo ime i prezime Ranko Stevanović je dobilo pečat ratnog zločinca. To vam daje bar malo satisfakcije. Godinama sam tragala i tražila da ga uhapse da ga dovedem pred lice pravde. To sam uspjela. Suđenje je bilo u Trebinju 2012, nije dugo trajalo, nepuna dva mjeseca. Činjenice su bile utvrđene i ratni zločinac Ranko Stevanović je osuđen na 14 godina zatvora. To je minimalna kazna za ubistva i za višestruko silovanje, ali je satisfakcija za mene i ostale žrtve koje je on silovao i ubio“, priča nam Zehra, te dodaje: “Svim preživjelima bih poručila da progovore, da ne šute, jer mi se nemamo šta stiditi, neka se stide oni koji su učinili zločin nad ženama, djevojkama i djevojčicama. Kad bi Drina znala da priča... Ona je najveća grobnica i djevojaka, i djevojčica i zarobljenika iz KP doma. Šutnja je odobravanje, a svaka neispričana priča je nagrada za zločin.”
Minimalne reparacije različite u entitetima FBiH, RS i Brčko distriktu BiH
Ni 27 godina od Dejtonskog sporazuma BiH nema krovnog zakona koji bi jednako štitio sve žrtve. Država nikada nije usvojila ni reparacijski mehanizam za žrtve ratnog silovanja koji zahtijeva UN komitet protiv torture.
Umjesto jedinstvenog zakona njihova prava se uređuju različitim pravnim okvirima koji se razlikuju u entitetima Federacija BiH, RS i Brčko distriktu BiH. Tako preživjele žrtve seksualnog nasilja ostvaruju različita prava i dobivaju različite naknade. Tako se te naknade, zavisno od mjesta boravišta, koje preživjele žrtve ratnog seksualnog nasilja ostvaruju u BiH kreću od 137 do 680 konvertibilnih maraka.
Silovane muškarce zakon uopće ne prepoznaje samim tim izuzeti su iz svih pripadajućih prava po tom osnovu. Ni djeca rođena kao rezultat silovanja u ratu do sada nisu zakonom priznata kategorija žrtava rata niti postoji evidencija o broju ove djece.
Vlada Federacije na sjednici 2. juna 2022. utvrdila je Nacrt zakona o zaštiti civilnih žrtava rata. Nacrt zakona postavlja pravni okvir za beneficije civilnim žrtvama rata, kao što su lična invalidnina, dodatak na lični dohodak i dodatak za njegu i pomoć, ortopedski dodatak, porodična invalidnina. Novim zakonom se po prvi put priznaju i prava djece koja su rođena kao rezultat ratnog silovanja. Nacrt zakona upućen je Parlamentu Federacije na razmatranje i usvajanje. Republika Srpska ima svoj poseban zakon o žrtvama rata.
Preživjele žrtve vode i sudske postupke za nadoknadu od presuđenih zločinaca. Do sada je izrečeno 16 presuda kojima je sud naložio da direktno preživjele žrtve ostvare naknadu od počinioca.
Poruka Ambasade SAD u BiH: „Vlasti u BiH na svim nivoima imaju veliku odgovornost da prihvate istinu o onome što se dogodilo, da traže da počinioci ovog i ostalih strašnih zločina budu izvedeni pred lice pravde, a preživjeli dobiju značajnu podršku. To uključuje memorijal i sjećanje. Sjedinjene Države će dati podršku onima koji poduzmu teške, ali neophodne korake ka smislenom pomirenju.“
„Ipak, u većini slučajeva počinitelj nema imovinu ili je sakrije kako ne bi morali isplatiti naknadu. BiH je u nekoliko navrata bila predmet kritika međunarodnih tijela. Najvažnija kritika je došla 2019. godine kada je UN-ov komitet protiv torture naložio BiH da preživjelim u ovom konkretnom slučaju omogući pravo na naknadu štete, adekvatnu psihološku i zdravstvenu podršku te javno - službeno izvinjenje”, Kaže Amina Hujdur iz Trial International uz napomenu da nijedna od tih preporuka nije u potpunosti implementirana.
U Foči se još uvijek traga za preko 620 nestalih
U Foči se još uvijek traga za preko 620 nestalih Bošnjaka, a porodice žrtava vjeruju da se u koritima rijeka Drine i Bistrica kriju posmrtni ostaci njihovih najmilijih za kojima 30 godina tragaju.
Izet Spahić, kao jedini predstavnik Bošnjaka u Skupštini opštine Foča podsjeća da se samo trideset metara od mjesta gdje se obilježava Međunarodni dan borbe protiv seksualnog nasilja nalazi ogroman mural Draže Mihajlovića, dok se u općinskoj sali drži poster ratnog komandanta Vojske RS-a Ratka Mladića, presuđenog ratnog zločinca na doživotnu kaznu zatvora zbog genocida i drugih zločina počinjenih tokom agresije na RBiH među kojima su i zločini seksualnog nasilja.
„To je neodrživo stanje“, kaže Spahić i poziva više nivoe vlasti i međunarodnu zajednicu za podršku u njihovoj borbi. Ističe da bošnjačka zajednica nije zadovoljna odnosom i tretmanom koji imaju u ovoj općini, objašnjavajući i da je izostala rekacija na zabrinutost porodica i udruženja žrtava koji su ukazali da se, uprkos ovim saznanjima, u koritu rijeke Bistrice i Drine grade hidroelektrane, uprkos sumnji da se tu nalaze posmrtni ostaci žrtava iz devedesetih.
Od 7.628 nestalih u ratu za kojima se još traga na području Bosne i Hercegovine, njih oko 1.600 je s područja Gornjodrinske regije, u koju se ubraja i Foča, objavljeno je iz Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine.