Pitanje kamate i osnivanje modernih finansijskih institucija Bošnjaka od 1878. do 1918.
Abeceda islamskog bankarstva
Proučavanje ekonomske istorije je složen proces jer se preovlađujuće ekonomske prilike iz prošlosti značajno razlikuju od onih koje poznajemo danas. Jedan od najsudbonosnijih trenutaka u istoriji Bosne i Hercegovine dogodio se kada je Austro-Ugarska (A-H) okupirala BiH 1878. godine, povezujući je na 40 godina u evropski politički i kulturni krug. Ovaj događaj je bio posebno bolan za Bošnjake. Nakon nekoliko stoljeća života pod upravom Osmanskog carstva, Bošnjaci su se našli pod vladavinom neislamskog carstva. Život u novoj okolini je donio velike izazove i podstakao mnogo debata kao što su: lojalnost neislamskoj vladi, migracija, vojna obaveza. Jedno od pitanja o kojem se također intenzivno raspravljalo je pitanje kamate. Pojava islamskog modernizma koji je nastojao da redefinira koncept kamate (diferencijacija između kamate i lihve) nije naišla na čvrsto tlo u Bosni i Hercegovini u početnim godinama XX. stoljeća. Ipak, fleksibilnija interpretacija kamate je ponuđena prema pravnom mišljenju (fetvi) koje je specijalno izdano za Bošnjake od strane centralnog vjerskog tijela muslimana u Osmanskom carstvu (Mešihata). Naime, kamata je još uvijek smatrana zabranjenom (haramom), ali u specifičnim socioekonomskim uslovima u kojima su živjeli Bošnjaci, proglašena je dozvoljenom. Pravni argument nužde (darure) korišten je kao glavno opravdanje. Ovo je bio revolucionaran korak, jer je fetva bila nasuprot islamskog stava o kamati zasnovanog na primarnim izvorima vjere, te je legitimirala uspostavljenje modernih finansijskih institucija.
Ekonomski aspekt
U literaturi koja pokriva ovaj period uočen je značajan jaz; raspravljalo se o političkim, kulturnim i društvenim dimenzijama, dok je ekonomski aspekt neopravdano zanemaren. Loše socioekonomske prilike u kojima su se Bošnjaci našli, nisu ih spriječile da djeluju, pa su u tom periodu uspješno balansirali između vjerskih normi i stvarnih potreba vremena. Pojava islamskog modernizma poklopila se sa uspostavljanjem modernih finansijskih institucija u Bosni i Hercegovini. Islamski modernisti su pravili razliku između kur'anskog izraza riba (eng. usury) i fajde (interesa, kamate). Ova interpretacija će izgubiti na popularnosti nakon uspona islamskog bankarstva u drugoj polovini XX. vijeka. Danas je, prema mišljenju većine islamskih učenjaka, zabranjena svaka transakcija s kamatom. Međutim, u Bosni i Hercegovini pod vlašću Austrougarske, postignut je svojevrsni modus vivendi između ova dva suprotna stava; kamata je i dalje oštro osuđivana, ali je označena kao nužno zlo i prihvaćena u specifičnim društveno-ekonomskim okolnostima u kojima su Bošnjaci živjeli.
U ovom periodu zanimljive su i debate između bošnjačke uleme po pitanju odnosa prema kamati. Jedna takva dešavala se pred početak I svjetskog rata između Ibrahim ef. Fejića (prvi reis-ulema u periodu druge Jugoslavije 1947-1957) i Ali Riza Karabega (alima i učenjaka najpoznatijeg po svom prijevodu Kur'ana).
U novinama Misbah (organ udruženja bosanskohercegovačke ilmijje) Ibrahim ef. Fejić na arebici piše: