Čovjek kojega su svi voljeli
U Podgredini kod Cazina obavljena dženaza rahmetli Faruk-ef. Džakuliću, imamu džemata Šumatac
Posljednje dvije godine Faruk-ef. Džakulić, imam u džematu Šumatac, Medžlis IZ Velika Kladuša, bio je iskušan težom bolešću. Iako je s vremena na vrijeme bio u momentima kada je trebalo mnogo snage i sabura nikada nije padao u očaj i predavao se beznađu. Naprotiv, vjerovao je da su bolest i zdravlje od uzvišenog Allaha, da bolest donosi čišćenje od grijeha i Allahu bio zahvalan. Sve vrijeme kušnje krasila ga je vedrina, pozitivan duh i susretljivost. Prije, a i u doba bolesti imao je lijepu saradnju s Muftilukom u Bihaću, Medžlisom u Velikoj Kladuši, glavnim imamom, predsjednikom Izvršnog odbora, predsjednikom Džematskog odbora u Šumatcu i sa svojim džematlijama. Uzvraćeno mu je razumijevanjem i podrškom od svih. Svako s kim je Faruk-ef. kontaktirao, sarađivao i ko ga je poznavao želio je da ozdravi i nastavi raditi za dobrobit džemata, džematlija, Islamske i društvene zajednice. Nažalost, prethodna dva-tri mjeseca bolest se iz dana u dan pogoršavala i Faruk-ef. je 22. maja 2022. godine okusio čas smrti i vratio se svome Gospodaru. Dan kasnije, u Podgredini kod Cazina tj. u Farukovom rodnom mjestu, klanjana mu je dženaza kojoj je prisustvovao i bihaćki muftija hafiz Mehmed-ef. Kudić, oko stotinu imama, džematlije iz Šumatca, brojni rođaci, komšije, prijatelji, poznanici.
Ispred merhumove porodične kuće u Podgredini prisutnim se obratio imam domaćin Anes-ef. Dervišević, a pred samo klanjanje dženaze ukratko je o merhumu govorio bihaćki muftija Mehmed-ef. Kudić. Između ostalog je kazao: „Faruk-efendija je bio plemenit insan, poželjan sagovornik s mlađim i starijima, spreman da pomogne, posavjetuje, dobročinitelj na raznim poljima. Tokom obavljanja imamske misije zalagao se da džematima u kojima je službovao unese dušu, olakša njihovo funkcionisanje i osnaži ih u svakom pogledu. Islamskoj zajednici i svome narodu je ostavio brojne projekte koje je uspješno realizirao.“
Biografski podaci o Faruk-ef. Džakuliću govore da je rođen 1958. godine u Podgredini kod Cazina. Nakon osnovne škole upisao je Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu koju je završio 1979. godine. Po završetku medrese i odsluženja vojnog roka prvo radno iskustvo sticao je u džematima Dragovići i Mijakovići u neposrednoj blizini kraljevskog grada Bobovca, a pri Odboru Islamske zajednice Vareš. Dalje je imamsko-hatibsku i mualimsku dužnost obavljao u džematima Miričina (Medžlis IZ Gračanica), Krakača (Medžlis IZ Cazin), Ljusina (Medžlis IZ Bosanska Krupa) i Podzvizd-Grad (Medžlis IZ Velika Kladuša). Posljednji džemat u kojem je Faruk-ef. radio i gdje ga je zatekla smrt je Šumatac (Medžlis IZ Velika Kladuša). U njemu je radio najduže tj. 24 godine. Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu bio je pripadnik 505. viteške brigade i u vojnoj uniformi je ostao do pred kraj agresije kada je demobilisan i imenovan za imama u džematu Ljusina. Njegov radni vijek karakterisao je veliki angažman i želja da infrastruktura džemata u kojima je službovao bude što kvalitetnija i potpunija. S džematlijama je gradio džamije, munare, džematske kuće, mektepske učionice. U svemu je moralno, materijalno i organizacijski prednjačio. Ostvario je više sistemskih rješenja i doprinosio boljem funkcionisanju džemata i medžlisa u kojima je djelovao. Dugo godina je bio vlasnik pogrebnog društva, a odnedavno je bio rukovodilac pogrebnog društva Medžlisa IZ Velika Kladuša, koje slovi za jedno od najbolje uređenih u BiH. Život sa suprugom Zekira-hanumom zasnivao se na međusobnom razumijevanju, uvažavanju i pomaganju. Nisu imali djece, ali su imali skladan brak, pun ljubavi i povjerenja.
Imami, koji su poznavali Faruk-ef., kažu da je bio veoma kolegijalan, duhovit, efikasan, pristupačan i jednostavan u svemu. Kako bi drugima pomogao i olakšao, bez obzira radilo se o džematlijama, kolegama ili drugim kategorijama, inicirao je i vodio brojne humanitarne akcije. Bio je osjećajan i spreman da velikodušno pomogne bez trunka želje da mu se uzvrati bilo čime.
Na kraju vrijedi spomenuti da je džemat Šumatac predvođen predsjednikom džematskog odbora Rasimom Đogićem bio izuzetno pažljiv prema svom efendiji. Pogotovo se to primjećivalo u toku bolesti kada su džematlije bile uz njega i trudile se da to praksom pokažu. Cijenili su da je to njihov imam zaslužio, a i njegova Zekira-hanuma. Taj primjer međusobne korektnosti i bratskog osjećanja ostat će zapamćen i dokazom da je ljudskost nemjerljiva vrijednost.
Da Allah, dž.š., nagradi Faruk-ef. za beskrajnost dobrote koju je iskazivao, grijehe neka mu oprosti i Svojom milošću uvede ga u Dženneti-firdevs. A njegovoj hanumi, braći, sestrama i džematlijama neka podari sabur koji ispunjava mu‘minske duše.