Opasni trendovi i politike koje nadilaze dnevnopolitička nadmudrivanja i geopolitičke igre

Narodi na ovim prostorima imaju mnogo značajnih datuma, međutim za državu Bosnu i Hercegovinu jedan od najvažnijih datuma je 25. novembar.

Ured za odnose s javnošću Islamske zajednice objavio je 11. novembra saopćenje povodom tvrdnji koje je u intervjuu za Glas Amerike (VoA) iznio podsekretar State Departmenta za Zapadni Balkan Gabriel Escobar, a koje se odnose na nametnute odluke visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini

Usaopćenju se podsjeća kako je Escobar, odgovarajući na novinarsko pitanje „da li su kritike koje su dolazile i od Islamske zajednice, koja je saopćila u to vrijeme da promjene poput nametnute reforme produbljuju podjele i segregacije, pogrešna procjena?“, potvrdno odgovorio.

„Apsolutno . ... Visoki predstavnik je zapravo povećao broj poslaničkih mjesta u Domu naroda, što znači da svaka grupa ima više predstavnika, uključujući i one koji ne pripadaju ni jednom od tri konstitutivna naroda. Visoki predstavnik je odlukom u stvari kreirao dodatni prostor da se čuje više glasova, i takva odluka nosi beneficije za svakog. Zato kažem da mene ove kritike zaista zbunjuju, posebno kritike onih koji kažu da je ovo urađeno da kao usluga jednima ili drugima. Povećan je broj predstavnika i to je jednostavno pozitivna promjena“, kazao je Escobar u odgovoru.

Nametanje rješenja koja nisu u skladu s evropskim standardima

U saopćenju Ureda za odnose s javnošću se navodi kako bi Islamska zajednica, njeni članovi kao i većina građana Bosne i Hercegovine, bili najsretniji da se pokaže kako rezerve koje su iskazali nakon nametnutih odluka visokog predstavnika nisu ništa do “njihova pogrešna procjena”.

„Nažalost, sve što se ovih dana dešava, od protesta građana do izjava političkih zvaničnika u BiH i njenom okruženju, pokazuje kako to nije slučaj i kako nametanje Bosni i Hercegovini rješenja koja nisu u skladu sa evropskim standardima i standardima slobodnih građanskih demokratija i popuštanje istim onim politikama koje godinama državu drže u blokadama i potkopavaju njen suverenitet i teritorijalni integritet, nisu izlaz iz krize. Kako nije dobro da se Hrvati, Srbi ili ostali građani BiH osjećaju diskriminiranima, tako isto nije dobro da se poništava volja bošnjačkog naroda i da se nameću rješenja koja za cilj imaju da se obesmisli volja većine građana i stvore osnove za nove podjele, blokade i ucjene“, kaže se u saopćenju.

Navodi se kako je Islamska zajednica iznijela svoj stav oko nametanja izmjena Ustava Federacije BiH i Izbornog zakona BiH, smatrajući da parcijalne izmjene koje je donio visoki predstavnik ograničene na Federaciju BiH samo produbljuju dalje podjele i segregaciju.

„Danas vidimo da su one predmet žestokih rasprava u našem društvu i da kao takve ne doprinose izgradnji povjerenja, jer su doživljene kao mjere koje pogoduju samo jednoj etničkoj skupini u BiH. Visoki predstavnik sa svojom ulogom koju ima i s ovlastima koje su mu date, morao je voditi računa o tome da je BiH multietnička država u kojoj je prisutna sistemska diskriminacija i segregacija na cijelom području BiH i to svih etničkih grupa, nastala kao rezultat rata i Dejtonskog mirovnog ugovora“, navodi se u saopćenju.

Nametnute mjere jednosmjerne

Ističe se da Islamska zajednica, kao vjerska zajednica i bitan dio civilnog društva i bez bilo kakvih političkih konotacija, smatra kako je visoki predstavnik važan dio Dejtonskog sporazuma i njegov rad podržava kao i upotrebu Bonskih ovlasti tamo gdje je to neophodno kako bi se proveo civilni dio mirovnog sporazuma, ali i dalje ostaje pri utisku da su nametnute mjere jednosmjerne i da je trebalo, kada se već potezalo za nametnutim rješenjima, nametnuti i one mjere koje će doprinijeti da se ispoštuju presude evropskih sudova u slučajevima Sejdić-Finci, Pilav, Zornić i drugi.

„Također je bilo neophodno nametnuti rješenja koja svim građanima i narodima daju ista prava na čitavom teritoriju. Ovako su opravdane sumnje da se nameću rješenja samo tamo gdje je jedan narod u većini i samo na onom nivou vlasti na kojem se njegova politička volja može pretvoriti u političke odluke. Sumnje su utoliko utemeljenije kada znamo da zvaničnici Hrvatske ne kriju da su oni zaslužni za ovakva nametnuta rješenja i kada ih predstavljaju kao svoj diplomatski i lobistički uspjeh, a u isto vrijeme svakodnevno ponižavaju Bošnjake, negiraju genocid, vrijeđaju majke Srebrenice, i zaobilazeći glavni grad države obilaze poprišta vojnih operacija iz proteklog rata i istovremeno drže govore sa presuđenim ratnim zločincima koje su u više navrata odlikovali najvećim državnim priznanjima jedne članice EU, te sada insistiraju na slanju svojih trupa u zemlju u kojoj su bili uključeni u rat. I sve to bez ikakve reakcije međunarodne zajednice ili visokog predstavnika“, dodaje se u saopćenju.

Rješenja na račun Bošnjaka

Kao neko ko je zabrinut, ne samo za budućnost muslimana na ovim prostorima, nego i Bošnjaka kao naroda i države Bosne i Hercegovine kao jedinog garanta da se genocid ne ponovi na ovim prostorima, Islamska zajednica smatra svojom obavezom da prenese svima, pa i prijateljima u Sjedinjenim Američkim Državama, zabrinutost i nezadovoljstvo značajnog broja ljudi, istovremeno upozoravajući da se ovako narušava, ne samo povjerenje među narodima i građanima u Bosni i Hercegovini, nego i prema predstavnicima politika u regionu i svijetu koji iza njih stoje.

„Islamska zajednica krajnje dobronamjerno upozorava svoje prijatelje u svijetu da je sve više onih, i ne samo u Bosni i Hercegovini, koji imaju dojam kako se u jeku krize uzrokovane ruskom agresijom na Ukrajinu, pokušavaju napraviti ustupci prema ruskim saveznicima na ovim prostorima na račun Bosne i Hercegovine i Bošnjaka, a kako bi ih se privolilo da ostanu u zapadnom bloku. Sve to je, naročito kod Bošnjaka, probudilo sjećanje na period agresije i genocida kada im je uveden embargo na oružje koji je pogađao jedino njih i kada je u sigurnim zonama UN-a počinjen genocid. Prijateljsko je upozorenje da se Bošnjaci ne tjeraju u blokove kojima ne pripadaju i da se ne pokušavaju problemi riješiti linijom manjeg otpora i na račun Bošnjaka među kojima su sve glasniji oni koji govore da se te politike provode samo zato što su muslimani čija se brojnost i nakon preživjelog genocida treba na sve načine poništiti makar na polju izražavanja političke volje. Iskrena je namjera Islamske zajednice u BiH da upozori na ove opasne trendove i politike koje nadilaze dnevnopolitička nadmudrivanja i geopolitičke igre“, ističe se u saopćenju.

Na kraju, Islamska zajednice u Bosni i Hercegovini je pozvala sve da se suzdrže od komentarisanja nametnutih odluka visokog predstavnika dok se o njima ne očituju Ustavni sud Bosne i Hercegovine i da poštuju njegove odluke, te to čini i danas.

Historija Bosne i Hercegovine ispunjena je vrtlozima uspona i padova na putu izgradnje specifičnog kulturno-historijskog identiteta kao povijesne činjenice koja traje više od hiljadu godina. Države su nicale i propadale, različite političke opcije su gradile i razgrađivale, ali granice Bosne su bile i ostale među najstarijim granicama u povijesti Evrope. Drina na istoku, Sava na sjeveru, Una na zapadu, vijenac visokih, teško prohodnih Dinarida na jugu hiljadama godina činili su okvir koji i danas poznajemo kao granice zemlje u obliku srca – Bosne i Hercegovine.

U povijesti Bosne i Hercegovine postoje mnogi kameni međaši, prekretnice koje su obilježile njen historijski razvoj. Te važne historijske događaje koji su izazivali velike promjene mnogi nazivaju značajnim ili historijskim datumima, a u stvari, oni su samo simboli određenih historijskih procesa koji su trajali mnogo duže. Sve historijske prekretnice imaju svoje uzroke i posljedice čiji tok može trajati godinama, desetljećima, stoljećima. Njih više može se preklapati međusobno i u svom povijesnom razvoju ponekad zamaskirati, sakriti pravu suštinu određene historijske promjene. Zbog toga je važno obilježavati određeni datum kao simbol, formalno ga označiti kao praznik da bi lakše postao dio općeg sjećanja. Narodi na ovim prostorima imaju mnogo značajnih datuma, međutim za državu Bosnu i Hercegovinu jedan od najvažnijih datuma je 25. novembar. Tog dana 1943. godine donesena je odluka novoformiranog predstavničkog, parlamentarnog, tijela da Bosna i Hercegovina, rastrgana prethodnim srpsko-hrvatskim sporazumima, kao i stvaranjem fašističke hrvatske države, ponovo bude cjelovita i jedinstvena država u sastavu Nove Jugoslavije.

Položaj Bosne i Hercegovine kao ravnopravne federalne jedinice u Jugoslaviji potvrđen je 25. novembra 1943. godine na osnivačkom zasjedanju ZAVNOBiH-a u kafani porodice Gašić u Mrkonjić Gradu, neposredno pred drugo zasjedanje AVNOJ-a. Zasjedanje je počelo u 19 sati, a završeno je slijedećeg dana 26. novembra u 4 sata ujutro. Na zasjedanju je učestvovalo 247 delegata iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, a njih 173 je imalo pravo glasa. Od 173 delegata koji su imali pravo odlučivanja njih 46 su bili Bošnjaci različite socijalno-ekonomske strukture od liječnika, veterinara, teologa, vjeroučitelja do pravnika, profesora, težaka i zemljoradnika. Na zasjedanju je donesena Rezolucija u čijoj se petoj tački kaže: „Danas narodi Bosne i Hercegovine kroz svoje jedino političko predstavničko tijelo ZAVNOBiH hoće da njihova zemlja, koja nije ni srpska ni hrvatska ni muslimanska, nego i srpska i hrvatska i muslimanska, bude slobodna i zbratimljena Bosna i Hercegovina, u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost i jednakost svih Srba, Muslimana i Hrvata. Narodi Bosne i Hercegovine učestvovat će ravnopravno s ostalim našim narodima u izgradnji Jugoslavije.“

ZAVNOBiH i 25. novembar su historijske činjenice koje će bez obzira na razne probleme i udaljavanja od osnovnih načela borbe za demokratiju i ravnopravnost Bosni i Hercegovini dati čvrst državnopravni okvir, a Bošnjacima pružiti široke mogućnosti ekonomskog političkog i kulturnog razvitka. Ne smijemo negirati ili relativizirati ta dostignuća jer su ona otvorila put svestranom buđenju bošnjačke nacionalne svijesti kao temelja izgradnje samostalne i jedinstvene države Bosne i Hercegovine svih naroda i građana koji u njoj žive.