Ne moramo biti njihovi roditelji da im pružimo ljubav i pažnju
U Domu za nezbrinutu djecu
Džemati mogu svaki mjesec u okviru svojih akcija biti na raspolaganju ovim ustanovama, dok se pojedinci mogu sami javiti i ponuditi određenu pomoć kao volonteri, stipenditori ili donatori. Naravno, najveće djelo koje se može učiniti jeste biti hranitelj
Jedna od najbližih osoba poslaniku Muhammedu, a.s. u Džennetu bit će osoba koja se brinula o jetimima, djeci bez roditelja. Kada se govori o pomoći toj djeci da imaju normalan život alimi smatraju da se isti odnos treba imati i prema djeci o kojima nema ko adekvatno brinuti i često su zbog problema u porodici briga javnih ustanova, domova kao što je Dom za nezbrinutu djecu Bjelave u Sarajevu s četiri odjeljenja po uzrastima. Djecu u ovom domu posjetili smo prilikom uručivanja poklona polaznika vrtića „Vrapčić“u Sarajevu, a nekoliko dana kasnije susreli smo se s direktorom Doma Tarikom Smailbegovićem s kojim smo i obišli Dom te uvjerili se kako ova ustanova uz minimalan broj uposlenika uspijeva pratiti savremene trendove kada je riječ o organizaciji života za djecu bez roditeljskog staranja. Ono što nas je prijatno iznenadilo jeste uređenost prostorija, od dnevnih boravaka do kuhinje, koji izgledaju kao prostorije u našim kućama ili i bolje. Rukovodstvo nastoji upravo cijeli Dom u potpunosti renovirati i urediti kako bi sama riječ dom dobila svoju puninu i tom pogledu.
Iskoraci koji budućnost znače
Naše najveće oduševljenje jeste kontinuirano reformiranje koncepta samog Doma koje ide u smjeru otvaranja porodičnih domova za djecu. Cilj smještaja djece u ove kuće i stanove jeste kreiranje ambijenta koji umnogome sliči domu svake porodice. S djecom boravi profesionalno osoblje, ali s obzirom da nije riječ o klasičnom domu u kojem žive desetine djece ove kuće predstavljaju okruženje najbliže onome što žive druga djeca u našim naseljima.
„U domu boravi od 80 do 100 djece. Naša najveća inovacija u zadnje dvije godine jeste otvaranje malih porodičnih domova. Imamo jednu kuću u Blagovcu, jednu u Sokolović-Koloniji i jedan stan u centru Sarajeva. Funkcioniraju kao domovi samo umjesto majke tu je osoblje koje brine o njima 24 sata. Pet ljudi s njima radi u smjenama i jedan odgajatelj koji je zadužen za dodatnu edukaciju i odgoj. To je plan transformacije Doma i u svijetu je to već odavno trend. Cilj je da se zatvaraju veliki domovi i u tim porodičnim domovima su uslovi nešto drukčiji od velikih ustanova u kojima nema toliko prostora za individualni rad. U tim porodičnim domovima postoji ta jedna intima, djeca su više integrisana u zajednici, ne nose stigmu domskog odrastanja, već su u mahali kao i sva druga djeca. Kuća u Blagovcu je najbolji primjer gdje većina ljudi i ne zna da su među njima djeca bez roditelja, djeca iz Doma. U Blagovcu je 8, u Sokolović-Koloniji 12 i u centru Sarajeva 6 djece. To su sve kuće koje smo dobili od nevladinih organizacija, a ovaj stan u Centru smo dobili do Općine“, objasnio je direktor Smailbegović.
Ogromna pomoć volontera
U Domu je manji broj djece bez roditelja. Uglavnom je riječ o djeci o kojoj se nama ko adekvatno brinuti. Također, Dom služi i kao privremeno prihvatilište. Sve su ovo novi oblici rada i deinstitucionalizacija u smjeru da se klasični, odveć poznati domski, način rada mijenja u skladu s potrebama djece, a shodno efektima koji su vidljivi u podizanju ove djece.
„Djeca budu u prihvatilištu ako se desi nešto vanredno u porodici kao što je nasilje u porodici ili porodica nije dovoljno spremna da se u tom trenutku brine o djetetu. Dijete bi, po pravilu, trebalo biti do tri mjeseca i nakon toga bi se trebalo pronaći rješenje kao što je vraćanje u vlastitu ili srodničku porodicu, ili u hraniteljstvo, a ako se to ne omogući onda ide u mali porodični dom. U ovim porodičnim domovima bitna nam je i prevencija smještanja djece u dom tako da imamo mobilni tim sa servisom i dnevni centar. Kada centar za socijalni rad procijeni da je neka porodica ugrožena od razdvajanja, kao što su višečlane porodice, porodice migracije to jeste kada prepoznaju da su djeca zanemarena nama šalju aplikaciju i mi izlazimo na teren. Pokušavamo prevenirati odmah u porodici i nju jačati da dijete ne bude izdvojeno. Nekada se procijeni da dijete može biti smješteno na dnevnoj bazi u naš dom da bude u dnevnom centru koji je vrlo lijepo uređen. U toku dana boravi u Domu uz osmišljen program, a navečer se vraća porodici. To je nešto što je vrlo korisno i pokazuje odlične rezultate. Također, dok su u prihvatilištu, a tokom kojeg se promijene
Među ostalim organizacijama koje pomažu i kroz volonterski rad jeste i Islamska zajednica koja je angažirala mlade da pomažu Domu naročito vikendom. Dom je imao i jedan edukativni kamp s Islamskom zajednicom. Također, volonteri Islamske zajednice su podrška i prilikom odlaska u porodice kada treba intervenirati i slično.
uslovi u porodici, naš tim odlazi i jača tu porodicu. Djeca se vraćaju u porodicu, ali ostaje mogućnost da se na dnevnoj bazi vraćaju u Dom, jer to su velike promjene za porodicu i nakon odlaska iz Doma nedostaje im ta podrška“, objasnio je direktor Smailbegović opisujući velik dijapazon rada za osoblje ove ustanove koje mora kontinuirano održavati i klasični rad u Domu, ali i sve nove metode u odgoju i podizanju djece kojima je Dom potreban.
Ono što Domu najviše treba jeste brojnije osoblje, a sada ogromnu podršku ima u volonterima. Jedan od tih volonterskih projekata jeste i Stariji brat, starija sestra, u kojem studenti budu stariji brat ili sestra djetetu u Domu. Oni su mentori djeci, imaju saglasnost da ih izvedu iz Doma u grad sa simboličnim budžetom za takve izlaske. Među ostalim organizacijama koje pomažu i kroz volonterski rad jeste i Islamska zajednica koja je angažirala mlade da pomažu Domu naročito vikendom.
Vizija Doma, prema riječima direktora Smailbegovića, jeste da su vrata Doma uvijek otvorena za dijete, ali da Dom nije i ne može biti dugoročno rješenje.
Najveće djelo koje možemo učiniti
Lijepa vijest u ovaj dom došla je upravo ove godine kada je Domu na raspolaganje stavljena planinarska kuća. U bjelašničkom selu Ledići, predsjednik Fondacije za zaštitu Bjelašnice, Igmana, Treskavice, Visočice i kanjona Rakitnice Alija Mulaomerović predao je ključeve etno kuće direktoru Smailbegoviću. Ovim simboličnim činom štićenici Doma postali su korisnici kuće i pripadajućeg zemljišta tokom narednih 99 godina na koliko je potpisan ugovor između Doma i Fondacije. Da bi se kuća mogla koristiti shodno potrebama Doma potrebno je nabaviti dodatnu opremu na čemu Dom intenzivno radi.
Ovakvi potezi uvijek su dobro došli za unapređenje života djece u Domu. S tim u vezi, svako od nas može postaviti sebi pitanje kako može doprinijeti radu Doma i unapređenju kvaliteta života ove djece.
Jedan od najvažnijih ili najvažniji oblik pomoći jeste hraniteljstvo.
„Hraniteljstvo je nešto što postoji u tradiciji našeg naroda. Trebamo promovirati hraniteljstvo iako je sam pojam na određen način krut. Volontiranje nam uveliko olakšava posao i doprinosi kvaliteti dječijeg života, Stipendiranje je, također, vrlo važno i mnogim građanima odgovara. Najbolje je da nam se ljudi jave, kažu svoje mogućnosti, a mi ćemo predložiti i pronaći odgovarajući način kako mogu pomoći. Nekada je potrebna školska oprema, sportska, organizacija izleta, hobi itd. Problem je kada ljudi iz svoje perspektive žele pomoći. Djeca ovdje nisu gladna, siromašna, imaju hranu, džeparac od države, ali nekada su potrebne stvari kako bi živjela kao sva ostala. Mi smo prelijepo uredili prostorije i stalno radimo na infrastrukturi Doma. Mnogi kada ovdje dođu promijene svoju percepciju Doma kao nekog sivog i neuslovnog doma“, kazao je direktor Smailbegović ističući da pomoć realiziraju tako da građani direktno nabavljaju ono što je potrebno i na taj način Dom nema doticaja s novcem i transkacijama. U tome je važno da se ne pomaže bilo čim i bilo kako kao što su nekvaliteni proizvodi, odjeća i slično.
Rukovodstvo Doma nastoji osigurati djeci i dodatne edukativne programe, a ovo je Dom u kojem se realiziraju svjetski poznate Montessori radionice. Djeca idu u mekteb, a Dom je imao i jedan edukativni kamp s Islamskom zajednicom. Također, volonteri Islamske zajednice su podrška i prilikom odlaska u porodice kada treba intervenirati i slično.
Dom ima dugu tradiciju, 120 godina, i u našem narodu je uvijek postojala briga za jetime. Stoga, u Sarajevu, ali i u drugim gradovima, džemati mogu svaki mjesec u okviru svojih akcija biti na raspolaganju ovim ustanovama, dok se pojedinci mogu sami javiti i ponuditi određenu pomoć kao volonteri, stipenditori ili donatori. Naravno, najveće djelo koje se može učiniti jeste biti hranitelj.
- je skraćenica koja je veoma poznata našem društvu, skraćenica za “posttraumatski stresni sindrom.” U toku posljednjih trideset godina ovo je vrlo često izgovarana skraćenica u Bosni i Hercegovini. A svima nama jasno je i zašto.
Da bismo razumjeli šta znači skraćenica PTSP prije svega je potrebno razložiti je na sastavne dijelove, pa ćemo razjasniti šta znači trauma i šta je to stres koji su također vrlo često korišteni termini u našem društvu. S obzirom da Bosna i Hercegovina spada u grupu zemalja u razvoju, s čestim tenzijama i lošom ekonomskom situacijom, to predstavlja okruženje u kojem spomenuti termini imaju predispoziciju za široku rasprostranjenost u društvu. Samim tim potrebno je da razumijemo o čemu se tačno radi, da bismo prepoznali, reagirali, na pravi način se odnosili prema tome i imali razvijen viši stepen svijesti, odnosno razumijevanja prema tim psihičkim stanjima unutar našeg društva. U psihologiji se koristi termin emocionalna kontaminacija, što ćemo bolje razumjeti ako zamislimo da smo mi ljudi kao spojene posude iz kojih se prelijevaju emocije, iz jedne u drugu posudu, mi kontaminiramo jedni druge vlastitim emocijama, odnosno, skloni smo da se zarazimo emocijama iz naše okoline. U tom pogledu, svi imamo odgovornost jedni prema drugima, ali i prema samima sebi.
Stres i trauma
Šta je stres? Stres je povezan sa svim vidovima aktivnosti i mogli bismo da ga izbjegnemo jedino kada ništa ne bismo radili. Stres je svaka promjena u vanjskom okruženju ili u našem tijelu, koja utječe na nas, pozitivno ili negativno, odnosno fizička i psihička reakcija organizma na svaki podražaj koji remeti uobičajenu homeostazu organizma. Akutni stres brzo prolazi i ne ostavlja posljedice. Hroničan stres definiše se kao stanje dugotrajne napetosti usljed koje se javljaju psihosomatske reakcije čija je posljedica opće pogoršanje zdravstvenog stanja, osjećaj frustracije, mentalna i fizička iscrpljenost. Termin stres potiče od engleske riječi stress, što znači udarac.
Šta znači zapravo trauma? U psihološkoj literaturi trauma se opisuje kao situacija koja je opasna po život, situacija koju je veoma teško emocionalno nadvladati i za koju nemamo razvijene mehanizme odbrane, bez obzira na životno doba u kojem se pojavila i bez obzira koliko je vremenski trajala. Dakle, bilo koje iskustvo koje izlazi iz okvira uobičajenog iskustva za koje nemamo kapacitet odbrane. U tu kategoriju situacija spadaju prirodne nepogode, zemljotresi, poplave, požari, socijalne traume kao što je rat i ratna razaranja. To su vanjski faktori na koje nemamo uticaj, a koji mogu da prethode razvijanju PTSP-a. Istraživanja su pokazala kako za pojavu PTSP-a nije nužno vezana karakteristika ili intenzitet i obim tih vanjskih stresora, te da su subjektivni faktori veoma važni. To znači da dvije osobe izložene istoj stresnoj traumatskoj situaciji neće jednako reagovati i imati jednake posljedice na tu situaciju. To nam kazuje da osobe koje imaju visok stepen mentalnog zdravlja prije traume imaju manji rizik za PTSP. Ali isto tako ako je traumatsko iskustvo dovoljno intenzivno i zastrašujuće prethodno mentalno stanje vjerovatno neće biti dovoljno jak štit. Također, neki autori u psihološkoj literaturi navode kako nedostatak podrške iz okoline, u situacijama kada je ona žrtvama neophodna, značajno doprinosi da i psihološki jake osobe podlegnu traumi. Genetski faktori još su jedan bitan čimbenik u razvijanju PTSP-a. Istraživanja koja su obavljena u Americi na vijetnamskim veteranima koji su jednojajčani blizaci, a bili su izloženi istim traumatskim situacijama, pokazuju vrlo sličan nivo PTSP-a.
Razvijanje PTSP-a
Preduslovi za razvijanje PTSP-a su dakle: 1. osoba je doživjela ili je prisustvovala događaju koji je opasan po život i dobrobit same osobe ili ostalih, 2. osoba se u odnosu na tu situaciju osjeća bespomoćno, osjeća visok nivo straha i užasa.
Osobe koje su razvile PTSP to traumatsko iskustvo iznova proživljavaju kroz stalna sjećanja na taj događaj, imaju strašne snove u kojima se ponavljaju scene i slike proživljene na javi vezane za događaj, traumatski događaj se pojavljuje na javi u obliku halucinacija, iluzija, slika, misli ili percepcija, te reaktivacije osjećanja koja su vezana za proživljeni traumatski događaj preko podsjetnika u okolini.
Osoba gubi interesovanja za sve aktivnosti koje je ranije voljela da upražnjava, ulaže ogromne napore kako bi izbjegla misli, osjećanja ili ljude koji je podsjećaju na traumu, vrlo često je nesposobna da se sjeti nekih važnih aspekata i dijelova traumatskog događaja, osjeća se drugačije i otuđeno od drugih, bliskih osoba u svom životu ili čak ne osjeća ljubav i privrženost prema nekada bliskim članovima svoje porodice. Osoba ima osjećaj neizvjesne i mračne budućnosti, osjećaj da neće imati porodicu, karijeru, uobičajen normalan život. Jedan od čestih simptoma PTSP-a je i osjećaj da je sama osoba ili svijet oko nje nerealan (depersonalizacija/derealizacija). Depersonalizacija može uključivati osjećaj odvojenosti „duha od tijela, kada osoba ima osjećaj kao da promatra sebe i ono što joj se događa na daljinu; osjećanja velikih tjelesnih promjena kao što je npr. osjećaj da su tjelesni ekstremiteti veći nego što bi trebalo da budu.
Nagle i burne reakcije
Istraživanja koja su provedena u posljednjih petnaest godina ukazuju na to da PTSP dovodi do niza bioloških promjena. Istraživanja su pokazala da kod osoba s PTSP-om postoji pojačana aktivacija autonomnog nervnog sistema koji ih priprema na akciju. Što znači da dio nervnog sistema nad kojim nemamo svjesnu kontrolu priprema te osobe na odbranu, bijeg ili ih prosto zaledi, u situacijama koje realno ne predstavljaju veliku opasnost po njihov život. Ta pojačana aktivnost autonomnog nervnog sistema kod traumatiziranih osoba često ih dovodi do nagle i burne reakcije na određeni podražaj, u kojem je fizička i emotivna reakcija neproporcionalna realnoj opasnosti. Ta disocijacija, po mnogim autorima treba da bude u središtu pažnje u liječenju PTSP-a, te se koriste različiti psihofarmakološki agensi koji smanjuju ovaj disbalans, odnosno reakciju. Poput tehnika relaksacije, biofeedbacka, također mogu biti jako korisne.
Prema mnogim istraživanjima, različiti psihoterapijski tretmani mogu dovesti do znatnog poboljšanja stanja kod oboljelih od PTSP-a. Danas se u svijetu još uvijek sprovode istraživanja na temu liječenja PTSP-a i idalje se traže najbolje metode, koje se sve više unapređuju. Istraživanja koja su se sprovodila s izraelskim ratnicima u Vijetnamu pokazala su da osobe čiji su roditelji preživjeli holokaust su imali jači PTSP od onih čiji roditelji nisu u toku života pretrpjeli takve traumatske događaje. To za naše društvo može biti snažna pouka, u razvijanju svijesti o PTSP-u i predispozicijama koje se nalaze u okviru bh. društva.
Bosna Bank International (BBI) i USAID-ov Projekt razvoja održivog turizma u Bosni i Hercegovini (Turizam) nastavili su saradnju započetu na 11. Sarajevo Business Forumu (SBF), potpisivanjem Zajedničkog plana provedbe poboljšanja pristupa dostupnim finansijskim sredstvima malih i srednjih preduzeća (SME) iz sektora turizma.
„Sa našim partnerima, USAID Turizam na 11. SBF-u održanom u maju ove godine, organizovali smo panel “Moć turizma u podsticanju ekonomskog rasta”. U okviru ovog panela, na kojem su učestvovali ključni donosioci odluka iz javnog sektora, kao i ugledni svjetski i domaći stručnjaci iz oblasti turističke industrije, istaknut je značaj turizma kao strateške privredne grane za pokretanje ekonomskog i društvenog razvoja Bosne i Hercegovine, te je izražena potreba da se ovom sektoru pomogne finansijski, ali i stručnim analizama u pripremi biznis planova. U trenutku kada BiH doživljava rast broja posjeta i povećanu potrebu za smještajnim kapacitetima, idealno je vrijeme da i BiH usvoji najbolje međunarodne prakse iz ove oblasti, kako bi pokrenuli ulaganja u turizam, i razvoj ove industrije. Naš zajednički cilj je da damo podršku u pozicioniranju BiH kao globalno konkurentne turističke destinacije“, izjavio je Nedžad Gušić, član Uprave BBI banke.
Potpisani Plan omogućit će bolji pristup finansijama SME preduzećima iz sektora turizma. Osim toga, pomoći će malim i srednjim preduzećima iz sektora turizma da održe svoju poslovnu djelatnost, povećaju prihode, te zaposle i obuče zaposlene ali i otvore nova radna mjesta. Ovim projektom predviđena je i stručna pomoć za turističke radnike kako bi što bolje pripremili poslovne planove i jednostavnije došli do izvora finansiranja.
Zajednički plan implementacije potpisali su Alek Bakalović, predsjednik Uprave BBI banke, Nedžad Gušić, član Uprave BBI banke i Ibrahim Osta, direktor USAID-ovog Projekta razvoja održivog turizma u BiH (Turizam).