Profit-loss sharing modeli – podjela rizika
Abeceda islamskog bankarstva
Karakteristike islamskog bankarstva podrazumijevaju: bankarski sistem usklađen sa principima islama, sistem bogat brojnim finansijskim konceptima, bankarski sistem bez kamate, bez neizvjesnosti i špekulacije i koji zabranjuje nepravdu i podrazumijeva dobronamjernost u transakcijama. Dakle, da bi se u potpunosti izbjegla kamata, islamska ekonomija ima na raspolaganju niz modela i transakcija od koje se one najstarije i najizvornije zasnivaju na podjeli dobiti i gubitka, odnosno podjeli rizika. Ovi modeli nastoje izbjeći finansiranje bazirano na dugu i koriste partnerstvo i investiranje kapitala, slično venture capital fondovima u konvencionalnim finansijama.
Upravo profit-loss sharing modeli (PLS) dominiraju teorijskom literaturom o islamskom bankarstvu i finansijama. PLS podrazumijeva ugovorni aranžman između dvije ili više strana, koji im omogućava da udruže svoja sredstva za ulaganje u projekat radi ostvarivanja dobiti. Većina islamskih ekonomista spominje dva glavna načina finansiranja u ovom smislu, a to su mudareba i mušareka kao izvorni modeli koji su u principu ranije bili popularni i u neislamskim sredinama kao način da se izbjegne kamata.
Partnerstvo u poslu
Podjela rizika između davaoca sredstava (investitora) i korisnika sredstava (preduzetnika) u islamskom bankarstvu mora postojati ako govorimo o partnerstvu. Suprotno tome, u okviru konvencionalnog bankarstva, investitoru (vlasniku štednje) se osigurava unaprijed određena kamatna stopa. Budući da je priroda ovog svijeta neizvjesna, rezultati bilo kojeg projekta nisu poznati sa sigurnošću ex ante, tako da uvijek postoji određeni rizik.
Partnerstvo na na ovom principu ne postoji u klasičnom konvencionalnom bankarstvu, jer tu sav investicioni rizik snosi poduzetnik. Također, bez obzira na to da li projekat uspijeva i donosi li profit ili ne, te kakav je profit banke, vlasnik štednje u banci računa na unaprijed određeni povrat. U islamskoj ekonomiji ova vrsta raspodjele nije dozvoljena. U islamskom bankarstvu i investitor i poduzetnik dijele rezultate projekta na pravedan način. U slučaju dobiti, oboje to dijele u unaprijed dogovorenim omjerima. U slučaju mudarebe, sav finansijski gubitak snosi investitor dok poduzetnik ima gubitak u smislu uzaludnog rada. Partnerstvo međutim postoji kod investiranja u konvencionalne investicione fondove koji su značajni akteri ekonomskog razvoja zemalja na Zapadu.
Teorija i praksa
Prošlo je skoro 60-tak godina od osnivanja prve islamske banke u Egiptu. U ranim godinama razvoja islamskih finansija prevladavalo je uvjerenje da će konvencionalno bankarstvo prvenstveno biti zamijenjeno gore spomenutim modelima podjele dobiti i gubitka, međutim to se u praksi nije dogodilo. Dakle, iako relevantna literatura i dalje naglašava navedene modele kao glavne karakteristike islamskih finansija, u praksi ih islamske finansijske institucije izbjegavaju. Više je autora pisalo o činjenici da su se islamske banke uglavnom okrenule murabehi, koja nudi nizak rizik i mogućnost za visok i brz povrat. Vogel i Hayes (1998) ističu da, iako teoretski postoji uvjerljiva razlika između murabehe i konvencionalnog kredita, u praksi te razlike nema jer banke koriste različite mehanizme da svoj rizik minimiziraju, te u mnogim slučajevima svedu na nulu.
Islamske banke, kao i svi drugi ekonomski subjekti, vode računa o potrebama svojih klijenata. U tom smislu, značajan dio krivice za disparitet između teorije i prakse islamskog bankarstva snose klijenti. Klijenti iz različitih razloga žele prakticirati konvencionalne finansijske modele i transakcije. Oni preferiraju „islamske“modele koji su identični konvencionalnim. U slučaju depozita, istraživanje rađeno u Bosni i Hercegovini rezultiralo je saznanjem da većina klijenata koji žele štediti na islamski način također žele da njihova glavnica i profit budu osigurani, što je nespojivo po teoriji islamskog bankarstva. Također, pravna lica kojima su potrebna sredstva za određeni projekat ili projekte, ili im je jednostavno potreban kapital za dalji rast, teško će pristati na to da s nekim dijele profit. Islamske banke moraju svoju ponudu prilagoditi svojim klijentima, koji nisu spremni za partnerstvo sa bankama u mjeri u kojoj to nalaže teorija islamskog bankarstva.
I samu teoriju islamskog bankarstva potrebno je uskladiti sa modernim načinom poslovanja. Međutim, moderni način poslovanja u razvijenijim zemljama često upravo i podrazumijeva podjelu rizika i profita, posebno kada je u pitanju samo pokretanje biznisa. Ekonomije razvijenih zemalja uveliko se oslanjaju na tržište dionica, dok se ekonomije islamskih zemalja oslanjaju na dug. Samim tim, startupi na Zapadu mogu računati na značajnu podršku venture capital fondova, koji u principu predstavljaju mušareka investiranje. Ta ista mušareka na području gdje žive muslimani predstavlja jedan neuspješan mehanizam finansiranja, ponajviše zbog rizika zloupotrebe.
Mušareka i finansiranje bazirano na dugu nisu direktni konkurenti koliko se na prvu može pomisliti. Mnogo prije nego što startup kompanija može posuditi velike količine novca od banke ili prikupiti velike količine novca izlaskom na berzu, potrebni su alternativni izvori finansiranja. Tu nastupaju venture capital investicije, crowdfunding. Danas investitori koji žele sudjelovati u venture capital ulaganjima to često čine putem fondova rizičnog kapitala. Dakle, banke služe za odobranje finansiranja baziranim na dugu, a fondovi se baziraju na investiranje po principu podjele rizika i profita.