Munja i grmljavina

Nastanak oblaka iz vodene pare, pretvaranje oblaka u kišu i padanje kiše rezultat su hidrološkog ciklusa koji je Allah, dž.š., uspostavio na Zemlji.

“Zar ne vidiš da Allah razgoni oblake, i onda ih spaja i jedne nad drugima gomila, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada; On s neba, iz oblaka veličine brda, spušta grad, pa njime koga hoće pogodi, a koga hoće poštedi - blijesak munje Njegove gotovo da oduzme vid.” (Sura Nur, 43)

Citirani ajet opisao je nastanak kiše na najbolji način, a Abdullah M. el-Rehaili u svojoj knjizi This is the Truth kada kaže: “Znanstvenici su proučavali vrste oblaka i shvatili da se kišni oblaci formiraju i oblikuju prema određenim pravilima i prolaze određene etape povezane s određenim vrstama vjetrova. Jedna vrsta kišnog oblaka je kumulonimbus oblak. Kumulonimbus (lat. cumulus: gomila, hrpa + nimbus: oblak; međunarodna oznaka Cb) je veliki, debeli i gusti oblak koji se uzdiže okomito uvis, katkada i iznad deset kilometara. Meteorolozi su proučavali kako nastaju kumulonimbusi i kako proizvode kišu, grad i munje. Otkrili su da kumulonimbus oblaci prolaze kroz sljedeće etape kako bi proizveli kišu:

Vjetar gura oblake: Kumulonimbusi se počinju formirati kada vjetar tjera neke male komadiće oblaka (kumuluse) u područje gdje se ti oblaci spajaju, kao što je opisano u sljedećem ajetu: “Allah je taj koji vjetrove šalje, pa oni oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On hoće, rasprostire i na komade dijeli, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada, i kad je On na robove Svoje na koje želi prolije, oni se odjednom radošću ispune.“(Sura Rum, 48)

Spajanje: Zatim se mali oblaci spajaju tvoreći veći oblak. Ovo je potvrda riječi Uzvišenog: “Zar ne vidiš da Allah razgoni oblake, a zatim ih spaja…” Prema tefsiru Ibn Kesira za ovaj ajet, Uzvišeni obavještava da On Svojom moći upravlja oblacima u početku kada ih začne, kada su oni još slabi, On ih razgoni “a onda ih spaja”, tj. sakuplja: “i jedne nad drugima gomila”, tj. umnožava ih zgušnjavanjem “pa vidiš kišu”, tj. vodu “kako iz njih pada”, tj. iz međuprostora oblaka.

Slaganje: Kada se mali oblaci spoje, uzlazno strujanje unutar većeg oblaka se povećava. Uzlazna strujanja u unutrašnjosti oblaka jača su od onih koja su bliža rubovima. Ova uzlazna strujanja uzrokuju vertikalni rast tijela oblaka, tako da je oblak složen. Vertikalni rast uzrokuje rastezanje tijela oblaka u hladnija područja atmosfere, gdje se formiraju kapi vode i leda koje počinju rasti sve veće i veće. Kada ove kapi vode i leda otežaju da ih uzlazno strujanje ne može održati, počinju padati iz oblaka kao kiša, grad. A Allah, dž.š., kaže: “…i jedne nad drugima gomila pa ti vidiš kišu kako iz njih pada.”1

Meteorolozi su tek nedavno upoznali te pojedinosti o formiranju, strukturi i funkciji oblaka korištenjem napredne opreme poput aviona, satelita, računala, balona i druge opreme, za proučavanje vjetra i njegovog smjera, za mjerenje vlažnosti i njenih varijacija, te određivanje nivoa i varijacije atmosferskog pritiska.

Prethodni ajet, nakon spominjanja oblaka i kiše, govori o gradu i munjama. Meteorolozi su otkrili da ovi kumulonimbusni oblaci, iz kojih pada grad, dostižu visinu od 25.000 do 30.000 stopa (7,5 km do 9 km) poput brda, kao što Uzvišeni kaže: “On s neba, iz oblaka veličine brda, spušta grad”, tj. učinio je ovdje da brda budu isto što su i oblaci. Dalje, Uzvišeni kaže: “pa njime koga hoće pogodi, a koga hoće poštedi”, tj. ono što spušta s nebesa dvije su vrste: kiša i grad (led). Prema tefsiru Ibn Kesira najvjerojatnije je da se riječima Uzvišenog “pa njime pogodi” željelo reći “gradom kao odmazdom prema onome kome hoće”, kao što je rasipanje

1 Al-Rehaili, Abdullah M.: “This is The Truth”, 3rd ed., Alhu-ramain Islamic Foundation, 1999. njihovih plodova sjetve i uništenja žetve njihove i drveća, a On također poštedi koga hoće iz milosti Svoje prema njima.

U nastavku ajeta spominje se munja: “...bljesak munje Njegove gotovo da oduzme vid.” Ovaj ajet može pokrenuti pitanje. Zašto se u ajetu kaže “bljesak munje” u odnosu na grad? Znači li to da je grad glavni faktor u stvaranju munje? Kada se ispita formiranje grada i munje, može se vidjeti da je važna meteorološka istina naznačena u ovom ajetu.

Općenito, u početku nabijanja oblaka, veće oborinske čestice leda kreću se pod uticajem gravitacije prema dolje; prolazeći kroz oblak sudaraju se s manjim kristalima leda i pritom dobivaju ukupan negativni naboj. Na malim kristalima leda preostaje pozitivan naboj, a kako su oni lagani, uzlazno strujanje ih prenosi u više slojeve. Razdvajanjem naboja u sudaru i gravitacijskim djelovanjem, čestice leda s ukupnim negativnim nabojem ostaju u donjim slojevima oblaka, a lagani kristali leda s ukupnim pozitivnim nabojem dižu se uzlaznim strujanjem u gornje slojeve. Svi ovi procesi utiču na povećanje električnog polja oblaka i stvaraju uslove za pojavu munje.

U sljedećem ajetu se skreće pažnja na vezu između kišnih oblaka i munje, i na redoslijed formiranja, informacija koja je paralelna onoj koju je otkrila znanost: “Ili, oni su nalik na one, koji za vrijeme silnog pljuska s neba, u punom mraku, usred grmljavine i munja, stavljaju zbog gromova prste u uši svoje bojeći se smrti – a nevjernici ne mogu umaći Allahu.” (Sura Bekara, 19)

Kišni oblaci su ogromne mase koje prekrivaju 20 do 260 kvadratnih metara i dostižu velike vertikalne visine od 9.000 do 12.000 metara. Zbog ogromnih dimenzija donji dio ovih oblaka je taman. Sunčevim zrakama je nemoguće proći kroz njih, zbog velike količine vode i čestica leda koje sadrže.

Faze formiranja grmljavine i munje nakon te tame, spomenute u ajetu, su sljedeće: električni naboj se formira unutar kišnog oblaka. To se događa kao rezultat procesa kao što su smrzavanje, podjela kišnih kapi i stvaranje naboja tokom kontakta. Akumulacija takvih električnih naboja, kada ih zrak između njih više ne može izolirati, dovodi do velike iskre, pražnjenja između pozitivnih i negativnih polja. Napon između dva suprotno nabijena područja može dostići i milijardu volti.

Iskra se, također, može formirati unutar oblaka, može preći između dva oblaka, iz pozitivno nabijenog područja u negativno, ili se ispustiti iz oblaka na zemlju. Ove iskre stvaraju blistave udare munje. Stvaranjem jakog električnog polja, kod razvoja oluje, dio zraka postaje potpuno jonizirana plazma s temperaturom oko 30.000 K pa nastaje kanal električnog naboja koji zovemo munja. Zbog visoke temperature unutar kanala dolazi do povećanja pritiska, pa se zagrijani plin širi i izaziva stvaranje udarnog talasa u zraku oko kanala. Okolni zrak stvara otpor talasu i naglo ga prigušuje. Konačni efekt širenja i zgušnjavanja zraka je nastajanje valova zvuka koje zovemo grmljavina. Tamni slojevi, praćeni električki nabijenim iskrama poznatim kao munje, a zatim glasnom bukom koja se naziva grmljavina, formiraju se unutar kišnog oblaka. Tako u sljedećem ajetu uzvišeni Allah kaže: “I grmljavina veliča i hvali Njega, a i meleki, iz strahopoštovanja prema Njemu; On šalje gromove i udara njima koga hoće - i opet oni raspravljaju o Allahu, a On sve može.” (Sura Ra’d, 13)

Sve što je moderna nauka utvrdila o oblacima i uzrocima grmljavine i munja, u potpunosti je u skladu s opisima u Kur’anu. Uvijek trebamo koristiti prilike za razmišljanje o ljepoti Božijeg stvaranja. Uzvišeni Allah u Kur’anu na više mjesta spominje oblake, njihov nastanak, funkciju i poruku, podstičući nas da razmislimo o nebeskom svodu: “A zašto ne pogledaju nebo iznad sebe? – kako smo ga sazdali i ukrasili i kako u njemu nema nereda!” (Kaf, 6)