Jedino su nam mrtvi sigurni
Danas je 7. april. A, šta ti znaš šta je bilo 7. aprila 1995. godine na Vlašiću? Iako smo se borili zbog živih danas govorimo samo o mrtvima. Jedino oni su nam sigurni, sve drugo došlo je pod šubhu. Oduzima nam se i dobrim dijelom nam je oduzeto pravo sjećanja onog trenutka kada je razlogu tog sjećanja oduzeta vrijednost. Kome društveno, osim učesnika bitaka individualno, i porodicama poginulih emocionalno, znači danas sjetiti se Vlašića 7. aprila 1995. godine kada se sedam naših tragova izgubilo u nebeskim prostranstvima svijeta šehida a dvadesetak se vratilo na nosilima? A jeste, bila je to velika bitka, velik trud i napor. I jeste, pod krošnjama snijegom zavaljenih jelika u neposrednoj blizini Babanovca odabrana grupa naših boraca vodila grčevitu i tešku borbu i sa neprijateljem i sa snijegom i sa nepoznavanjem terena uz sve to u uvjetima koji su tražili nadljudsku fizičku snagu. Za čitava rata lično nisam vidio direktno više trenutaka pogibije svojih saboraca. Ginuli su tu kraj mene, na dohvat ruke.
Vidio sam momke u naponu snage kako cijelim tijelom razgrću snijeg oko sebe i unatoč smrtonosnoj pucnjavi idu naprijed. Vidio sam kako tekbir izgleda u praksi, kako mladost na idealima zanosa dina i uvjerenja da brani sebe i svoje usprkos snajperskim hicima priskače u pomoć pogođenim ne razmišljajući o svom životu. Vidio sam fizički snažne koji pod teretom ranjenika i šehida do ramena propadaju u snijeg ali ne posustaju, nose, izvlače, zbrinjavaju.
Tek, neka ostane trag da je na današnji dan 1995. godine u časnoj borbi, prsa u prsa, iz vlašićkog snijega ka džennetskim baščama, inšaAllah, prhnulo sedam ptica 4. muslimanske slavne brigade: Gakić Avdo Rahman 28.9.1960- 7.4.1995, Jahić Ibrahim Senaid 12.5.1975 - 7.4.1995, Hačimić Mustafa Zekerija 11.12.1974 - 7.4.1995, Pirija Ibrahim Amir 1.12.1974 - 7.4.1995, Proho Ibrahim Nermin 24.4.1973 7.4.1995, Purgić Omer Almir 20.3.1974 7.4.1995, Sadik Abdullah xxx - 7.4.1995 Pogledajte im godine rođenja. Većina njih je u 20-toj godini života.