Komentari o susretu političkih predstavnika Bošnjaka iz regiona
USarajevu je 12. aprila održan sastanak političkih predstavnika Bošnjaka iz regiona, a kako je izjavio inicijator sastanka, ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković, sastanak je bio “odlična i vrlo korisna razmjena informacija”. Kazao je da su jedni od drugih imali priliku čuti kakvo je stanje i položaj Bošnjaka i njihovih predstavnika u vlastima, te da odziv prisutnih “pokazuje interes za zemljom koju smatraju svojom maticom”.
Legitimitet i indolentnost
Ovaj sastanak kao i mnogi drugi koji su nastojali okupiti Bošnjake koji su nosioci političkih ili nekih drugih javnih funkcija dočekan je kao još jedno političko nadmudrivanje i iskorištavanje nacionalnih pitanja u izborne i političke svrhe. Predsjednik SDA Bakir Izetbegović i predsjednik Stranke za BiH Semir Efendić su odbili učešće u susretu stavljajući u fokus svojih kritika političke motive ovakvih okupljanja. Važno je razmotriti neke od komentara Bošnjaka koji su se pojavili u vezi s ovim susretom. Najozbiljniji komentar jeste da je susret trebao proći uz niz konsultacija kako s političkim predstavnicima tako i s akademskom zajednicom. Ostali komentari su bili više nego nesuvisli. Jedan od komentara bio je da incijator susreta, odnosno Konaković, nema legitimitet i kapacitet da saziva ovakve susrete. Ovakvi komentari su dolazili prvenstveno od političara i pokazuju vječnu borbu bošnjačkih političara: ko je najveći Bošnjak. Ovaj pristup onemogućava ikakvo pomjeranje u pravcu razgovora Bošnjaka na ovom nivou ako oni „koji imaju legitimitet“odbiju da prave ovakve susrete. To znači: ako oni koji imaju legitimitet ne žele, drugi niko nema ni pravo. Nakon agresije na BiH se očekivalo da će neko pokušati organizirati Bošnjački sabor, ali poslije se vidjelo da je to nemoguće zbog egoizma mnogih političkih i akademskih ličnosti. Kasnije je postalo i suvišno, odnosno nemoguće zbog nekih drugih i ozbiljnijih razloga.
Autocenzura i kompleksi
No, ono što predstavlja poseban problem u komentarima o ovom susretu jeste svojevrsna autocenzura. Jedan od komentara je bio da sastanci Bošnjaka na ovom nivou mogu biti oponašanje srpskih nacionalističkih okupljanja, što je dodatno naglašeno kada je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić kazao da bi finansirao jedan bošnjački sabor. Nijedan bošnjački susret nije, barem do sada, pokazao bilo kakve nacionalističke aspiracije da bi se mogao porediti s bilo kojim susretima i platformama koje su djelo političkog Beograda. Sutra, ako bi Bošnjaci odlučili napraviti film o Armiji RBiH po ovoj logici neko bi mogao kazati da se to ne treba činiti, jer se tako oponaša propaganda Srbije. Dalje, komentari su išli u smjeru ukazivanja na opasnost da bi susreti Bošnjaka po ovoj osnovi bili poput ujednjavanja Srba na Balkanu, iako se na susretu jasno kazalo da se nastojalo razgovarati o stanju i izazovima Bošnjaka u regionu bez ikakvih tendencija da se formira bilo kakvo političko tijelo, ideološka platforma ili nacionalna strategija. Drugim riječima, predstavnici Bošnjaka su željeli da ukažu na svoje izazove i razmjene iskustva. Primjera radi, susretu su se odazvali skoro svi politički predstavnici s Kosova iako nisu svi mogli doći zbog viza koje je nametnula BiH. Zašto bi došli? Zato što godinama, od agresije na Bosnu ukazuju da imaju stanovitih problema na koje niko ne obraća pažnju pa tako ni Sarajevo ni političari koji ponavljaju da se oduvijek brinu za Bošnjake u regionu. Također, komentari su išli i u smjeru ukazivanja na problem da Bošnjaci nemaju kao drugi jednonacionalnu državu, da sami Bošnjaci u Bosni imaju problema i da nema smisla okupljati se u Bosni. Ta logika odgovara nekima: Bošnjaci ne mogu biti ozbiljna nacija dok ne budu imali svoju nacionalnu državu i sve dok imaju problema u Bosni nemaju legitimitet baviti se drugim Bošnjacima u regionu i svijetu. Tako da priča o nekoj bošnjačkoj matici u Bosni postaje nemoguća vjerovatno zauvijek.
Među ostalim komentarima, posebno suvišan komentar je bio iz akademske zajednice, tačnije Senadina Lavića nekadašnjeg predsjednika Bošnjačke zajednice kulture Preporod koji je kazao u jednoj emisiji da ne vidi smisao ovakvih okupljanja i bez ikakvog uvida u agendu susreta optužio da neki političari raspravljaju o nacionalnim pitanjima Bošnjaka. Istakao je, također, da su sva pitanja o bošnjačkom nacionalnom biću već davno riješena i naučno argumentirana te da se umjesto ovakvih okupljanjsa treba pomoći institucijama koje bi pomogle Bošnjacima u regionu. Ono što Lavić i mnogi drugi bošnjački intelektualci zanemaraju da upravo brojne institucije pa tako i one koje su oni vodili nisu dovoljno uradili za Bošnjake u regionu, a o tome najbolje mogu svjedočiti Bošnjaci na Kosovu i u Sjevernoj Makedoniji. Zapravo, Lavić bi trebao znati da je intelektualna elita uzela matricu političku i Bošnjake svela na relaciju Baščaršija-Marijin dvor i ljudi u regionu nemaju skoro nikakvih pohvala na račun bošnjačkih intelektualca u Sarajevu koji su se zadovoljili svojim titulama i skupim organizacijama međunarodnih konferencija po Sarajevu ili u boljem slučaju Federaciji BiH.