BiH je primjer kako EU ne treba raditi
- rekli su predstavnici žrtava na konferenciji Uloga tranzicijske pravde na putu BiH prema EU
“Poduzeti konkretne korake na unapređenju okruženja pogodnog za pomirenje kako bi se prevazišlo naslijeđe rata”, navodi se u, za žrtve ključnom, priritetu broj 5 koji je Evropska unija stavila pred BiH na njenom putu prema punopravnom članstvu ove evropske zajednice. O tome kako civilno društvo i udruženja žrtava mogu zajedno doprinijeti tom procesu govoreno je na konferenciji Uloga tranzicijske pravde na putu BiH prema EU koja je održana 4. aprila 2024. u Europa House u Sarajevu u organizaciji Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH i Inicijative za monitoring evropskih integracija BiH uz potporu Ambasade Kraljevine Belgije.
Okruženje koje imamo
Suočavanje s prošlošću, poštivanje sudskih presuda evropskih i drugih međunarodnih sudova, olakšavanje pristupa pravdi žrtvama, memorijalizacija, reparacije, kompenzacije i druga pitanja vezana za prava žrtava bi trebala biti riješena ispunjavanjem prioriteta broj 5. U tome bi trebali dati doprinos procesi tranzicijske pravde, rečeno je na konferenciji.
Da bi se načinio bilo kakav korak na tom putu prevladavanja naslijeđa rata, treba dijagnosticirati kako je to okrurženje koje imamo a koje bi trebalo unaprijediti shodno zahtjevima ovog prioriteta. Žrtve su svojim izlaganjima veoma jasno definirale okruženje u kome su nastavile biti žrtve, imenujući glavne krivce za to.
“Dok pričamo o stvaranju okruženja za pomirenje moramo sagledati realnu situaciju, a situacija je da Fikret Alić koji je ikona stradanja logoraša u BiH - ne samo u Prijedoru nego u svijetu, ne može ostvariti status civilne žrtve rata u bh. entitetu RS. Žalio se na nekoliko nivoa bez uspjeha, dobio je odgovor da nije dokazano da je on žrtva ratne torture. To je naša realnost. Da li takva situacija može da pogoduje pomirenju”, pitala je Adrijana Hanušić-Bećirović, viša pravna savjetnica u Trial International. Također je podsjetila da danas u BiH žrtve, logoraši, žrtve silovanja i drugih tortura, umjesto da budu obeštećene, plaćaju kazne zbog troškova postupka koji su vodili protiv RS-a.
Branko Todorović, direktor Helsinškog odbora za ljudska prava u Bosni i Hercegovini, u svom obraćanju nije štedio EU i njenu ulogu u onome što imamo danas u BiH, a to je vraćanje politike iz devedesetih koja je dovela do genocida. Podsjetio da je predsjednik bh. entiteta RS Milorad Dodik samo dan prije ponovo odao počast presuđenim ratnim zločincima Karadžiću i Mladiću. “Sramna je pozicija prije svega Evropseke unije. Kad je u pitanju BiH njihov pristup je bio nepošten i rekao bih – poguban”, kazao je Todorović, te postavio pitanje da li je i na koji način posljednjih 20 godina EU pokazala minimum interesovanja da u BiH uspostavi nešto što bi se moglo nazvati tranzicijska pravda, ilustracija, izgradnja povjerenja, pomirenje ili neka briga o žrtvama.
“Nikada”, odgovorio je sam na svoje pitanje Todorović dodajući da su “žrtve u BiH bile žrtve u ratu i to su i danas nakon 28 godina”. “One su postale još više žrtve pred očima međunarodne zajednice, pred očima EU zahvaljujući rezultatima mira postignutog Dejtonskim sporazumom i svih onih iz međunarodne zajednice koji su to samo promatrali. Koga su oni uzeli za partnere – ratne zločince. Oni su uzeli za partnere ratne zločince i misle da će s njima napraviti neke promjene, politički dijalog”. “I ako sad pitate koja iskustva u BiH treba iskoristiti da UN, EU, ima za druge slične slučajeve u svijetu. To je strateško pitanje. To je ogromno iskustvo koje EU ima odavde. To je iskustvo kako ne treba raditi. BiH je primjer kako međunarodna zajednica ne smije i ne treba raditi. Ovdje je sve rađeno pogrešno”, kazao je Todorović.
Evropa treba da uči od Majki Srebrenice
“A rješenje je jednostavno, samo treba osuditi zločinačku politiku koja je presuđena na međunarodnim sudovima i lahko bismo došli do pravde. Kad Evropa shvati svoju grešku i ispravi je sve će biti lakše”, poručila je Kada Hotić iz Udruženja Pokret Majke enklava Srebrenica i Žepa podsjećajući da je “Evropa davala podršku onima koji su nas ubijali, jer prema njima tada u BiH nije smjelo ostati više od tri do pet posto muslimana”, te da su “za to dobili kao nagradu pola BiH i zato imamo ovu situaciju danas”.
“Bez istine nema pravde. To svi morate znati. Bez pravde nema povjerenja a bez povjerenja nema pomirenja. Ja se nisam ni s kim svađala da se moram miriti. Ja sam preživjela genocid i ja očekujem pravdu. To je najvažnije. I stvari se moraju nazivati svojim pravim imenima. Treba se znati ko je počinio genocid a ko je žrtva. To treba jasno reći. Evropa to dobro zna”, kazala je Munira Subašić, predsjednica Udruženja Pokret Majki enklava Srebrenica i Žepa, te dodala: “Dobro je da idemo u Evropu ali ne u onu u kojoj predsjednik jedne od država članica pita šta ćemo s dva miliona muslimana u BIH, kako je to uradio mađarski predsjednik Orban. Evropa od nas treba da uči – od nas majki Srebrenice, majki muslimanki, treba da uči cijeli svijet jer smo odgojili našu unučad, djecu koja su ostala bez roditelja, bez mržnje, bez osvete. To je najveći uspjeh nas Majki”, bila jasna poruka prisutnima koju je uputila Subašić.
Sud i Tužilaštvo BiH imaju različite odgovore na ista pitanja
Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida posebno se osvrnuo na rad pravosuđa u BiH, kao jednog od ključnih uzročnika stanja u kome se BiH danas nalazi.
„Jedan dobar put koji je uspostavio Haški tribunal izgubio je svoj smisao 2008. kada je usvojena Strategija za procesuiranje ratnih zločina u BIH. Preko 5.000 predmeta koji su dostavljeni do tada iz Haškog tribunala na obradu u BiH bilo je s oznakama prema kojima je Sud BiH trebao da ih procesuira. Umjesto da se rade predmeti s oznakom A, a što je i dio aneksa B Revidirane strategije, radilo se na predmetima oznakom B za koje je Haški tribunal rekao da nema dokaza i koji se odnose na nižerangirane počinioce. To je obesmislilo procesuiranje ratnih zločina u BiH“, kazao je Tahirović. Podsjetio je također na recikliranje istih predmeta – koji su završeni na drugim sudovima, poput predmeta Dobrovoljačka i Naser Orić, i koji su tako odnijeli ogromne resurse i vrijeme Sudu BiH i žrtvama koje su čekale pravdu. Mnoge od njih su umrle čekajući je.
Udruženje žrtava i svjedoka genocida