Šta traže Bošnjaci Kosova od Bosne i Hercegovine
Bošnjaci Kosova i ne traže nešto mnogo od BiH. Često se od nas iznosi, pa da ih i ovdje ponovimo - uz daljnje održavanje i jačanje međusobnih komunikacija, tri su ključna zahtjeva (molbe) u urgentnoj potrebi institucionalne pomoći Bošnjaka iz BiH Bošnjaci
URepublici Kosovo je 5. aprila 2024. započeo popis stanovništva. Popis je inače nekoliko puta odlagan, jer je posljednja registracija prisutnih (rezidentnih) građana u ovoj novoj državi na Balkanu bila u aprilu mjesecu 2011. godine. Za sve nas Bošnjake bitno je da znamo da će nam popisivač(i) pokucati na vrata naših kuća i stanova u ovih 40-ak dana, koliko će trajati popis stanovništva.
Po onome što se do sada zna, pripadnici našeg manjinskog bošnjačkog naroda u Republici Kosovo i oni porijeklom iz njega, izražavaju svoju spremnost da se registruju, a to je i njihova zakonska obaveza.
Također će se popisivati i kuće, stanovi i drugi objekti. Te je jako bitno da se na ovom popisu - u onlajn verziji i na zasebnom linku - registruju i svi građani koji imaju kosovska dokumenta ili su porijeklom s Kosova! Mi Bošnjaci imamo pravo da nam popisivač govori na bosanskom jeziku i da naše podatke unese na bosanskom jeziku!
Svakako, nama je svaki bošnjački pripadnik u Republici Kosovo i njenoj dijaspori bitan, te niko ne smije ostati nepopisan. Znamo da popisi stanovništva nisu izbori pa da se na njima glasači mogu odazvati nešto preko polovine, da bi izbori bili priznati. Na kraju će se u podacima istaknuti broj Bošnjaka koji su se odazvali na popisu, a ne onaj stvarni koji je po knjigama rođenih ili državljanstva.
Nas Bošnjaka u našoj domovini, Republici Kosovo, je ionako malo, te nam je masovni popis i zadržavanje postojećeg procenta u ukupnom broju stanovništva jako važno za naš kolektivni nacionalni život ovdje, jer od toga će zavisiti i daljnja realizacija naših zagarantiranih ustavnih i zakonskih prava u ovoj mladoj državi. Tim prije što smo mi, ovdje u zemlji, i čuvari ‘doma’ našima u dijaspori!
Broj Bošnjaka na Kosovu
Da se podsjetimo da je nacionalno izjašnjenih Muslimana na popisu stanovništva 1981. godine bilo oko 58.000. Popis stanovništva u bivšoj SFRJ iz 1991. nije priznat na Kosovu, jer su ga bojkotovali Albanci.
U međuvremenu, svi Bošnjaci, tako izjašnjeni u 2011. godini na popisu u Republici Kosovo, su isti ti Muslimani izjašnjeni nacionalno iz 1981. godine. Kod većine je prihvaćena odluka matice BiH s bošnjačkog Sabora iz septembra 1993. - da se nacionalno ime iz SFRJ ‘Musliman’, preimenuje u historijsko narodno i nacionalno ime Bošnjak.
Samodeklarisanje za bošnjačku nacionalnu odrednicu, kod spomenute većine se pokazalo kao konstanta u kontinuitetu, zasebno u Prizrenskoj općini (15-ak naselja u Župi, četiri u Podgori i u gradu), te se naš narod ovdje nacionalno solidno etablirao. U ovoj, drugoj po veličini općini na Kosovu, po spomenutom popisu je devet (9) procenta bošnjačkog stanovništva, što inače čini oko 60 procenta od svih Bošnjaka u Republici Kosovo.
Sljedeća po broju Bošnjaka je bila mala općina Dragaš, neku stotinu više od mnogo veće općine Peć, međutim, u Dragašu, u regiji Gora (19 sela), na popisu u 2011. godini 2/3 građana je izjašnjeno za zajednicu Goranci. Dok je na popisu iz 1981. godine, kao i onom nepriznatom iz 1991., gotovo sto procentno stanovništvo u ovim selima bilo izjašnjeno za naciju Musliman. Dakle, i po tom osnovu Bošnjaka Kosova je manje za više od 10.000 u odnosu na broj pripadnika nacionalnih Muslimana iz 1981. godine.
Bošnjaci prizrenske općine s Bošnjacima u općinama: Peć, Dragaš, Istok, Mitrovica, Priština, Leposavić itd. čine jedinstvenu, drugu po broju, nevećinsku nacionalnu zajednicu u Republici Kosovo.
Bosanski jezik
Na popisu 2011. bilo nas je blizu 28.000 Bošnjaka, a za bosanski maternji jezik je bilo izjašnjeno oko 30 hiljada ljudi, među prisutnima na Kosovu. Tim podatkom oko bosanskog govornog jezika je iskazana živa istina jer je zapravo bosansko govorno područje (ljudi koji govore samo varijante bosanskog jezika) mnogo brojnije.
I na ovom popisu stanovnika se može isto iskazati, te će nam biti zasebna čast od pripadnika drugih naroda koji bosanski upišu kao svoj maternji jezik.
Zna se da smo mi Bošnjaci, kao priznata nevećinska zajednica, nacionalni, pravni i politički faktor u Republici Kosovo. Imamo pravo na upotrebu bosanskog jezika u općinama u kojima smo tri posto, ili u službenoj upotrebi gdje nas je pet posto. Da ovdje spomenemo ono što je za identitet najvažnije - mi imamo nastavu na bosanskom jeziku u državnim školama na osnovnoškolskom i srednjoškolskom nivou, kao i na nekoliko smjerova na javnim univerzitetima u Prizrenu i Peći.
Nastava na bosanskom jeziku od prvog osnovne do četvrtog razreda srednjih škola, započela je odmah 1999/2000. školske godine, poslije odlaska Srbije s ovih prostora i ulaska KFOR-a (NATO), tj. oslobođenja Kosova. Za tu nastavu, po potpisanim izjavama bošnjačkih roditelja za pristanak, 1999. godine legalno, preko UNMIK administracije i uz podršku Vlade Federacije BiH i OHR-a, dopremili smo udžbenike iz Bosne, što je u manjem broju učinjeno i u 2002/2003. školskoj godini, i još u nekoliko prilika pokoji udžbenik (zesebno Početnice) u svim narednim godinama. Sve u skladu s Planom i programom Republike Kosovo. Bilo je i još ima među nama ovdje različitog pristupa oko daljnje dopreme nedostajućih udžbenika u nastavi na bosanskom jeziku, te je opcija ‘oslonca na svoje snage’ i neuvoza manjka iz BiH u međuvremenu jako izraženog, i preko njihovog političkog uticaja u institucije Kosova, ostavila poveći dio naših učenika do IX razreda, kao i sve učenike srednjih škola - bez udžbenika. Posebno se taj manjak da osjetiti kod udžbenika iz nacionalne grupe predmeta i lektira za bosanski jezik i književnost, jer direktno utiče na nivo nacionalne svijesti naših svršenih srednješkolaca, a što su, pokazalo se, umjeli da iskoriste asimilatorski manipulanti i iz Bugarske.
Napadi na bošnjački identitet
Nažalost, manipulacija s našim ljudima i asimilatorski nasrtaji s ciljem odrođavanja od bošnjačkog nacionalnog identiteta i prihvatanja tuđih jezika i nastave u školama, nastavljeni su i u ove dvije i po decenije poslije rata na Kosovu, s više strana, ne samo od srbijanske.
Napadi i negiranje Bošnjaka Kosova su u posljednjih 12 godina prisutni i iz Bugarske, s ciljem stvaranja vještačke bugarske zajednice na Kosovu, i to među (samodeklarisanim) Bošnjacima i goranskom zajednicom. Najviše se koristi upis pojedinih pripadnika bošnjačke zajednice na univerzitete u Bugarskoj, gdje im se daju prvilegije besplatnog visokog školstva, a uslov za to jeste da potencijalni student bude porijeklom iz regija Župa i Podgor (Bošnjaci), Gora (Goranci i Bošnjaci), Orahovca (Albanci) ili iz općine Štrpce (Srbi).
Zasebni ‘fenomen’ u ovoj manipulaciji je, kako je već s više strana primijećeno, da je među nekoliko bivših političkih čimbenika odavno vanparlamentarne stranke bugarizacija našeg naroda dobila otvorenu podršku. Republika Bugarska, naravno tu (‘dajansku’) pomoć inkasira iz finansijskih fondova EU namijenjenih majinama zemalja članica.
Za pretpostaviti je da je državni vrh Kosova svjestan ovih manipulacija i mogućih reperkusija na putu euroatlanskih integracija, jer državni vrh Bugarske, i tokom posjeta Kosovu, otvoreno traži od njih priznanje bugarske zajednice na Kosovu. Dakle, rizici po Bošnjake Kosova su višestruki. Zasebni rizik je od smanjenja njihovog već umanjenog broja.
Nasrtaji i ukidanje nastave na bosanskom jeziku za bošnjačku djecu i studente je bilo i ostalo prvo oružje svih negatora i asimilatora, zato što je ona glavni faktor očuvanja i jasni pokazatelj bošnjačkog identiteta. Ovdje treba ponovo podsjetiti da je popis iz 2011. godine obuhvatio samo prisutno stanovništvo na Kosovu, i to bez četiri općine na sjeveru Kosova u kojima su živjeli (i još žive) u znatnom broju i pripadnici bošnjačkog naroda.
Mi smo redovno računali da je naših Bošnjaka još 30-ak hiljada u dijaspori, sada vjerovatno i više, zbog pojačanog napuštanja Kosova posljednjih godina, iz ekonomskih razloga.
Međutim, svi ti naši ljudi u inostranstvu su u najvećem broju i državljani Republike Kosovo i imaju mnogo nekretnina i dio porodice i familije ovdje. Zato je jako bitno da
se na ovom popisu i naša dijaspora registrira. Tim prije što se popisuju i kuće, stanovi itd. Dakle, realni broj (državljana) Bošnjaka Kosova u zemlji i inostranstvu nije manji od 60 hiljada.
Odnosi s BiH otvoreno pitanje
Odnos BiH prema Bošnjacima Kosova je ipak vidljivo počeo da se mijenja nabolje, u smislu i institucionalnog interesovanja. Zbog prava na veto srpskih predstavnika u BiH priznanje Kosova od nje još nije moguće, ali, nažalost, iako je i BiH potpisnica Berlinskih sporazuma (potpisao g. Tegeltija, s mjesta predsjednika Vijeća ministara), evo dvije godine se ne ratifikuje i sporazum o slobodi kretanja s ličnom kartom, opet zbog veta srpskih predstavnika. Godinama zaredom taj međusobni rigorozni vizni režim najviše pogađa Bošnjake Kosova i Bošnjake u BiH, iako je kosovska strana realno popustljivija i ekspeditivnija oko izdavanja viza građanima s bh. pasošem.
Istine radi, u ovih 14 godina, u tako otežanim okolnostima neki od nas na Kosovu su činili sve da održe veze s Bošnjacima u BiH, te su ovdje bile i posjete bh. intelektualaca i čelnika BZK Preporod, Instituta za jezik iz Sarajeva, VKBI, te prisustvo mnogih kulturnih uposlenika itd. Redovne su bile veze i s IZ u BiH i njenim organima i medijima.
Nasuprot nama, drugi (iz političkih krugova) su se oslanjali ‘na svoje snage’. Otprilike ‘ista meta, isto rastojanje’ je i danas, bez obzira na neke vidljive formalne pomake kod pojedinih bošnjačkih političkih predstavnika na centralnom nivou u kosovskoj vlasti. A stvar je prosta: bez oslonca na bošnjačke institucije u BiH, zasebno u nastavi na bosanskom jeziku, u kulturi i vjeri, nema ni postizanja prijeko potrebnog nivoa bošnjačkog nacionalnog bivstvovanja u R. Kosovo. Da spomenemo i kao pozitivni iskorak i nedavno održan sastanak u Prizrenu Koordinacionog tijela bošnjačkih vijeća u koje su, u ime Bošnjaka Kosova, troje legalnih i legitimnih bošnjačkih članova Konsultativnog vijeća zajednica Kosova.
Briga Islamske zajednice
Ipak, najviše tog pozitivnog pomaka u odnosu BiH prema Bošnjacima Kosova je prisutno kod Islamske zajednice u BiH, gdje je jasno vidljiv prodor spoznaje o Bošnjacima Kosova i zahtjev za neophodno pružanje pomoći njima.
Da podsjetimo da je prije nekoliko godina Ured za dijasporu Rijaseta IZ u BiH, direktnom intervencijom reisul-uleme Husein-ef. Kavazovića, donirao Početnice i Radne sveske za sve prvake na bosanskom jeziku u R. Kosovo. Autor ovih redaka je bio direktno uključen u porudžbi iz Ministarstva dijaspore Vlade R. Kosova, i uspješnoj podjeli svim učenicima te donacije.
Ima i druge pomoći iz IZ u BiH, zasebno preko sejjar-vaiza tokom ramazana, te pozivanja i bošnjačkih imama s Kosova na seminare, kao i omladine na svečane skupove. Bošnjaci Kosova su dio redovnih poruka reisul-uleme namijenjenih svim pripadnicima ovoga naroda i islamske vjere. Ima saradnje i u islamskim centrima i bošnjačkim džematima u dijaspori itd.
Nedavno je u Prizrenu DSB-Koalicija Vakat, uoči početka popisa stanovništva organizirala veliki narodni skup ‘Bitno je biti Bošnjak’, uz iftar, gdje su bili prisutni eminentni intelektualci iz regije na čelu s akademikom prof. dr. Feridom Muhićem, kao i izaslanikom reisa IZ u BiH dr. Mustafa-ef. Prljačom. Skupu se, na naše traženje, preko videolinka, obratio Bošnjacima Kosova i reisul-ulema Husein-ef. Kavazović, sa svojom porukom o masovnom odazivanju pripadnika bošnjačkog naroda popisu stanovništva u Republici Kosovo i njenoj dijaspori.
Tri ključna zahtjeva
Zapravo, Bošnjaci Kosova i ne traže nešto mnogo od BiH. Često se od nas iznosi, pa da ih i ovdje ponovimo - uz daljnje održavanje i jačanje međusobnih komunikacija, tri su ključna zahtjeva (molbe) u urgentnoj potrebi institucionalne pomoći Bošnjaka iz BiH Bošnjacima Kosova:
1. Intenziviranje napora bošnjačkih bh. predstavnika u državnog vrhu BiH za ukidanje viznog režima na relaciji BiH - Kosovo, odnosno ratifikacije i trećeg sporazuma iz Berlina o slobodi kretanja s ličnom kartom.
2. Pomoć u isporuci nedostajućih udžbenika u nastavi na bosanskom jeziku na Kosovu, zasebno onih iz nacionalne grupe predmeta i lektire za bosanski jezik i književnost. Ovo mogu da urade institucije u bh. državi, ili na nivou Federacije, odnosno Kantona, te također i istaknutija udruženja iz kulture, kao i IZ u BiH.
Uspostave li se veze i ‘sistem’, Republika Kosovo može, nametnu li ovdašnji bošnjački predstavnici u institucije tu obavezu (i zakonom), da taj uvoz čak i budžetski podmiruje, preko svog ministarstva obrazovanja. Taj smo slučaj imali zastupničkim amandmanom u Skupštini od potpisnika ovih redaka u 2015. godini, za dobar broj udžbenika srednjih škola, plus (donirane) Slovodare, kao i plaćanje iz ministarstva obrazovanja za uvoz Početnica iz Sarajeva u 2020. godini. Knjige lektire su urgentna potreba, spisak je poslan prije godinu i više u BiH, ali trebaju donacije. Ima dobrih ljudi u BiH koji se trude oko pomoći i po ovom pitanju.
3. Upis bošnjačkih studenata s Kosova na sarajevskom i drugim univerzitetima u BiH, tj. vraćanje na broj upisanih studenata početkom 2000-ih godina (tada oko 200, samo na Univerzitetu u Sarajevu). Sad ih ima tek oko 20!
Upravo su rigorozni vizni režim i nepriznanje kosovskih dokumenata, te nedavanje nikakvih privilegija bošnjačkim svršenim srednjoškolcima s Kosova i iz regije za studiranje u BiH, iskoristili bugarski nacionalisti za širenje svojih uticaja i na Bošnjake Kosova preko omogućavanja besplatnog studiranja našoj omladini u Bugarskoj.
Na kraju, za nadati se da će naš narod i ovoga puta pokazati svoju dosljednost i potvrditi kontinuitet s prethodnim nacionalnim i jezičkim deklarisanjem i na Kosovu. Molimo Boga Jedinoga da nama Bošnjacima u Republici Kosovo i njenoj dijaspori pomogne da se sačuvamo od ‘dušebrižnika’ s raznih strana, tako što će nam prosvijetliti um spoznajom da sami sebi možemo najviše pomoći.
A sami sebi ćemo pomoći tako što ćemo se i na ovom popisu stanovništva masovno registrirati i ponoviti ono što smo (is)kazali i 2011. godine: - Nacionalnost: Bošnjak
- Jezik: bosanski
- Vjera: islam