Naziru se konture budućeg Islamskog centra
Nigdje do sada nisam vidio uniformisane volontere na izgradnji jedne džamije kao ovdje u Maljevcu. Oni, pored ostalih aktivnosti, putnicima, koji u koloni putuju na granični prijelaz prema Velikoj Kladuši, besplatno dijele vodu u polulitarskim flašama na
UMaljevac stižem preko graničnog prijelaza u Velikoj Kladuši. Na izlaznoj kapiji iz ovog krajiškog grada nema dugačkog reda automobila, dok na ulaznoj kapiji iz pravca Hrvatske ima dugačka kolona. Vikend je pa su mnogi Krajišnici koji trenutno žive i rade u dijaspori krenuli da 27. noć ramazana provedu u zavičaju, sa svojima, i da osjete bosansku ramazansku atmosferu. Čim sam ušao na teritoriju Maljevca, oko 200 metara od granice, primijetio sam gradilište budućeg Islamskog centra. Objekat je, za jedan sprat, izašao iz zemlje, a i munara je izdžikarila za jednu oplatu. Na ulazu u krug gradilišta i postojećeg mesdžida, uz samu cestu, postavljen je štand za podjelu džematske vode u lijepo dizajniranim plastičnim flašama na kojima piše slogan: Budi vakif – donator. Voda se dijeli putnicima besplatno, a oni uzvraćaju dobrotvornim prilozima za džamiju. Vodu dijele volonteri u specijalno sašivenim odijelima na kojima piše da su volonteri i njihova imena. Jadan od njih je i Feho Kendić, volonter, branitelj Domovinskog rata, penzioner, koji je svaki dan kod džemije. S ponosom će reći: „Ovdje sam i zato što se bojim da džamija ne bude sama. Ne mogu opisati moju radost i ponos. Ovaj centar mi je prva kuća. Tamo gdje živim je moja druga kuća. Ja mogu sam napraviti kuću, ali ne mogu džamiju. Dajem 110 posto od realne mogućnosti.“Uz efendiju Admira Muhića i Fehu sjajnu ekipu volontera čine i Husein Bašić, zvani Neno, mutevelija, koji predvodi aktiviste, pa Osman Bašić, koordinator izgradnje Islamskog centra, te Asim Pilipović, blagajnik, aktivista i hodžina desna ruka, Azim Šabić, otac četvero djece, i mnogi drugi. Tu susrećem i kolegu Fahrudina Vojića, imama Esada Ljubijankića iz Velike Kladuše i neke druge poznanike.
Džemat razuđen u sedamnaest sela
Vrijedne hanume iftarske jemeke na klasičnim bosanskim boščama postavile su unutar mesdžida. Iako je prostor prilično tijesan one svoj posao završavaju prije nastupanja iftara. A, donatori večerašnjeg iftara su džematlije braća Hase i Nurija Bajramović, koji privremeno žive i rade u Austriji. Oni su hizmećari džemata i vakifi Islamskog centra. Nakon iftara klanjali smo akšam, a potom i jaciju i teravih-namaz. Prigodna predavanja održali su imam Muhić i potpisnik ovih redaka. U imamskom dijelu Muhiću je pomagao kolega Ljubijankić iz Velike Kladuše.
Nakon namaza razgovaram s imamom Admirom Muhićem, nosiocem ideje da se na ovom mjestu sagradi islamski centar. Dugo ga poznajem i prije desetak i više godina svjedočio sam njegovoj želji da jednog dana, kad se steknu potrebni uslovi, u Maljevcu sagradi islamski centar koji će zadovoljiti potrebe ovdašnjih muslimana. Džemat se nalazi na prostoru sedamnaest sela situiranih u tri općine i dvije županije.
„Maljevac pripada općini Cetingrad. Naš džemat ima 176 domaćinstava u kojima živi oko 800 ljudi. U tri škole imamo 79 djece, a 30 ih pohađa i mektepsku nastavu. Vjeronauka se izvodi u 11 škola. Jedne godine tri najbolja čitaoca u biblioteci bila su bošnjačka djeca. Za 25 godina naš džemat je iznjedrio 23 učenika koji su završili Islamsku gimnaziju ili medresu. Jedan od njih je imam u zagrebačkoj džamiji. Jedna od žena je nastavnica Vjeronauke u Velikoj Kladuši. Uskoro ćemo imati i prvu hafisku dovu mladog Enisa Bašića, učenika drugog razreda osnovne škole. Svi oni su ponos ovog džemata. Deset je mjeseci otkako gradimo naš centar. Nemamo klasični građevinski odbor. Zapravo, svi mi smo i građevinski odbor, svi radimo volonterski. Svakog petka naši volonteri na cesti dijele našu promotivnu vodu. Od te aktivnosti na cesti zaradili smo oko 100.000 eura. Jedini smo džemat na području Rijaseta koji ima svoju promotivnu vodu. Inače, za ovih deset mjeseci sakupili smo 400.000 eura i sve račune platili. Izdajemo vakufnamu na hiljadu i više eura. Do sada imamo preko 150 vakifa. Svaki dan se povećava broj vakifa. Treba istaći da smo u rekordnom roku dobili potrebne papire. Kad smo podnijeli zahtjev pitali su nas: ‘Je li vam puno čekati 15 dana.’ Za 15 dana, kako je obećano, dobili smo dozvolu za gradnju ovog objekta. U Islamskom centru imat ćemo 900, a sa sadašnjom kućom u kojoj je mesdžid preko 1.000 kvadratnih metara korisnog prostora. Parcela na kojoj se gradi Islamski centar i lokacija našeg mezarja imaju površinu od preko 10.000 metara kvadratnih“, kazao je efendija Muhić o ličnoj karti džemata i započetoj izgradnji Islamskog centa.
U Centru će biti i ispostava Civilne zaštite
Imam Muhić je rekao da će u sklopu Centra biti i ispostava Civilne zaštite gdje će pomagati ljudima. Jedini su džemat koji ima svoj deflibirator za spasavanje ljudi. Hodža i još desetak osoba iz džemata osposobljeno je za spašavanje ljudi.
Prije deset godina, 2014., s Vladom Unsko-sanskog kantona sklopili su sporazum da se na vakufskoj parceli, mjestu pogibije Irfana Ljubijankića, podigne spomen-park. Također će se u sklopu Centra urediti spomen-soba na Irfana Ljubijankića. Otvorenje spomen-parka desit će se 28. maja 2024., na godišnjicu njegove pogibije. Njihova je želja da svako dijete iz Unsko-sanskog kantona jednom posjeti spomen-sobu i spomen-park, da uđe na graničnoj kapiji u Maljevcu, a izađe na Izačiću.
Džemat uveliko radi i na svom dokumentarnom filmu. U povjerenju će reći da su prilično umorni, ali i da ne posustaju.
Večeras je Maljevac pohodio i Mehmed Begović iz Male Kladuše.
„Došao sam da podržim ove ljude. Da Allah dadne da se što prije završi“, reče nam Mehmed.
Bili su tu i Mehmed i Zumra Mešinović iz velike Kladuše. Oni su poznati vakifi i stipenditori učenika Gazi Husrev-begove medrese i Cazinske medrese. I oni su se upisali među vakife Centra. Amela
Mujagić je došla s babom. I za nju puno znači izgradnja Centra. Uz ostalo, bit će više prostora i sadržaja za mlade.
Ovaj reporterski zapis završit ću izjavom jednog od posjetilaca: „Aferim našem efendiji Admiru. Bome, da nije njega ko zna kad bi se počeo graditi ovaj centar. Nek ga dragi Allah nagradi za njegov trud i hizmet nama i Islamskoj zajednici.“
Na početku druženja direktor Medrese Zuhdija Handanović zahvalio je na odzivu bivših sabornika na iftar i druženje te ih upoznao s retrospektivom rada Medrese u proteklih 30 godina, s njenim najvažnijim uspjesima i postignućima. Istakao je da je u proteklom periodu ovu školu završilo 1.409 medresanata koji su danas ugledni profesori, magistri i doktori društvenih, prirodnih i teoloških nauka, uspješni biznismeni i direktori javnih i privatnih firmi, te ponajprije vrijedni imami, hatibi i muallimi u krajiškim džematima. Sabornicima je predstavio i nove projekte Medrese a to su otvaranje Škole Kur’ana te privatne ustanove dječijeg obdaništa u vlasništvu Medrese čije otvaranje je planirano u jesen ove kalendarske godine. Direktor Handanović je naglasio da je Cazinska medresa ovim opravdala zadaću svog osnivanja i djelovanja u protekle tri decenije. Bivši predsjednik Sabora IZ Okruga Bihać prof. dr. Mirsad Veladžić prisjetio se detalja rada Sabora IZ u tim odsudnim vremenima za narod i državu Bosnu i Hercegovinu te iznio nekoliko sugestija za rad i djelovanje Medrese u narednom periodu. U nastavku druženja i ostali sabornici su se prisjetili rada i djelovanja bivšeg Sabora IZ Okruga Bihać. Prisutni su se prisjetili i dvojice bivših članova Sabora koji su u međuvremenu preselili na bolji svijet, Remzija-ef. Baltića i Zarif-ef. Smajlovića, te proučili Fatihu pred njihovu dušu.
Iftaru i druženju prisustvovalo je osam nekadašnjih sabornika: prof. dr. Mirsad Veladžić, bivši predsjednik Sabora IZ Okruga Bihać, članovi Sabora: Ibrahim-ef. Kovačević, Sulejman Alagić, prof. Mirsad-ef. Sedić, Nurija-ef. Kazaferović, prof. Ibrahim-ef. Redžić, prof. Sead-ef. Duraković, prof. Mehmed-ef. Mašić te prvi direktor Medrese prof. Enes-ef. Ljubijankić.