Iščekujući posljednji iftar
Mojoj hadži Fatima-hanumi i meni je ovo bio sedamdeset i neki ramazan koji smo postili, a u našem zajedničkom životu šezdeset i prvi. Hvala Uzvišenom Allahu, zdravlje nas je poslužilo pa smo rahat i bez imalo teškoća postili svaki dan i obavljali sve ibadete u ovom ramazanu. Samo Uzvišeni Allah zna koliko smo se radovali svakom novom danu, svakom sehuru, nijetu za post, iftaru, iftarskoj dovi, teraviji, mukabeli i noćnim ibadetima. Naša radost je bila neopisiva za svaki dan koji smo bez poteškoća ispostili i iftar dočekali. Posebnu zahvalu Uzvišenom Allahu smo upućivali za svaki dan, za svaki sehur, za svaki iftar, za dolazak u ovu lijepu džamiju u naselju Volijak u Jajcu da obavimo jaciju i teravih-namaz.
Malo je vremena bilo između akšama i jacije tako da nije bilo ni malo vremena za rasipanje, za one koji žele da u džamiju stignu prije učenja jacijskog ezana. Tako jedne večeri prilikom selama jedan džematlija mi reče: “Efendija, dolazeći u džamiju sve sam molio Uzvišenog Allaha da proučiš još koji salavat da u džamiju stignem prije ezana. Jaciju i vitr-namaz predvodio sam ja, a teravih-namaz Sedin-ef. Joldić.
Svojim dolaskom u ovu džamiju počastile su nas neke džematlije i iz drugih džemata. Ova džamija pripada gradskom području i udaljena je od samog centra oko dva kilometra. Pošteđena je gradske buke koja je u zadnje vrijeme sve prisutnija u samom centru grada, a proizvode je nesavjesni motoristi i bahati vozači. Po koju noć svojim dolaskom u naš džemat počastiše nas prof. Fikret Čančar i prof. Elvedin Imamović, a mi njih počastismo da predvode jaciju ili osam rekata teravih-namaza.
Mujezinluk je predvodio najstariji među nama hadži Halil Kasum koji ovdje mujezini svakog ramazana od 2002. godine. Svaki džemat ima svoj način učenja zikra po tri puta, La ilahe illallah, a zatim izgovor: Muhammedur-resulullah, te donošenje salavata: Allahumme salli ala Muhammed. A ovo učenje tako djeluje kao huka nekog bosanskog potoka ili rječice koji probijajući se preko kamenčića i manjih kamenja stvaraju takvu huku da slušajući to insan ima osjećaj da izgovara “Huu”, a to tako lijepo godi insanskom čulu sluha da se ne može opisati, nego se samo može osjetiti. Hadžija Halil to predvodi, sve džematlije ga prate tako da se svi glasovi stope u jedan divan glas, koji djeluje na duše prisutnih džematlija poput vode malog bosanskog jezera koja u najvrućim ljetnim danima djeluje za kupanje tijela u njima.
Hizmećar džamije Zijad Beharić je preuzeti emanet obavljao na najbolji mogući način.
Džematlije koje su dolazile da klanjaju slijedile su imama od početnog tekbira za farz-namaz do Fatihe nakon namaske dove. Imamovo obraćanje džematlijama bilo je veoma kratko, ali potpuno jasno. U nekoliko navrata sastavljao sam kraći tekst koji je dijeljen džematlijama: šta kvari post, Bitka na Bedru, Fethu Mekke, o Fondu Bejtul-mal, Lejletul-kadru ....
Mukabelu smo učili u džamiji Esme sultanije. Imali smo značajan broj učača i pratilaca mukabele. Svojim prisustvom i učenjem nekoliko dana počastio nas je i hafiz iz Turske koji je te dane boravio na području Medžlisa Jajce.
Završetak ovog teksta napisah nakon ezana, iftara, akšam-namaza u džamiji Esme sultanije, te nakon obavljenog iftara u kući i iftarske dove.
Dok sam ovo pisao kroz glavu mi prolazi cjelokupno uspostavljanje ovog gradskog džemata od teravih-namaza 2002. godine u privatnoj kući, zatim u kupljenoj kući, gdje se teravih-namaz obavljao nekoliko godina, a 2017. godine izgrađena je ova prelijepa džamija, a spomenuta kuća je pretvorena u jedan savremeni dječiji vrtić “EMINA” koji je dobio ime po vakifi hadži Emini Mursel.
Ova džamija predstavlja arhitekturu prepoznatljive, autohtone, tradicionalne jajačke kuće, sa naglašenim volumenom krova i otvorima na fasadi. Sama unutrašnjost džamije omogućava sa volumenom dovoljno strujanja svježeg zraka za sve klanjače. Plato oko džamije je namijenjen za okupljanja džematlija tokom mjeseca ramazana, a i tokom praznika i podsjeća na avliju oko stare bosanske kuće.