Pričaj jedno, a radi drugo
Da li iz grizodušja skromni Norvežani i bogata Norveška stvaranjem najvećeg novčanog fonda u svijetu peru savjest slično kao što je uradio švedski naučnik Alfred Nobel pokrenuvši fond Nobelove nagrade jer je bio šokiran količinom zla koju je čovječanstvu nanio svojim izumom - dinamitom
Kad govorimo o našoj zemlji vrlo često znamo biti ekstremno kritički orijentirani. To ponekad graniči s mazohizmom. Sve je grozno da gore ne može biti. Mnogi mediju se utrkuju da objave kako je Bosna i Hercegovina najgora u Evropi u ovome ili onome. Istovremeno, kad govore o nekim drugim državama, bez imalo kritičkog osvrta, ili barem pokušaja promišljanja, iznose mnoštvo činjenica o blagostanju, sreći, bogatstvu, tamo negdje drugo.
Pozitivni, bajkoviti izvještaji najčešće kao temu imaju ekonomiju, društvene odnose, politiku Skandinavskih zemalja. Skoro nema dana kad do nas neće doći neka vijest o medu i mlijeku koji tamo teče. Je li to baš tako?
Uzmimo za primjer Norvešku. To je zemlja koja vrlo rado svijetu šalje poruke o zelenoj tranziciji, velikom napretku u zaštiti životnog okoliša. Norveška je prva u svijetu po elektromobilnosti, električnih automobila tamo ima više nego klasičnih. Gotovo 100 % energije koju Norvežani potroše dobiva se iz obnovljivih izvora kao što su hidro-elektrane. Norveška je na raznim svjetskim konferencijama uvijek prva u zagovaranju međunarodnih klimatskih sporazuma. Sama sebe vrlo često ističe kao glavnog svjetskog inovatora u razvoju čistih tehnologija i hvali se da je glavna inspiracija drugim državama u borbi protiv klimatskih promjena. Međutim, sve ove činjenice su tačne ali utemeljene na mnoštvu laži i obmana o kojima se skoro nikad ne priča. Dovoljno je samo malo zagrebati po površini i otkriti ružnu stranu samohvalisanja i ponosnih parola o ekološkoj osviještenosti Norvežana. Naime, Norveška je jedan od najvećih izvoznika nafte, deveta u svijetu, a četvrti je izvoznik zemnog plina. Ispred nje su samo Rusija, SAD i Katar. Pričati o tome da je Norveška prva u svijetu po smanjenju emisije CO2 u atmosferu je ništa drugo nego obična sramota za jednu malu bogatu državu na sjeveru Evrope sa samo 5 miliona stanovnika. Svu naftu i plin što proizvede Norveška izvozi, uživa u vlastitoj ekološkoj čistoći, a zagađuje druge države. Kad bi se emisija stakleničkih plinova iz tih izvora računala Norveška bi bila sedma u svijetu po zagađivanju atmosfere. Neki njeni vladini ljudi znaju nadmeno govoriti da je Norveška jedini „demokratski“veliki svjetski proizvođač nafte i plina. Osnovali su državni fond bez premca u svijetu koji sada ima oko 1,5 triliona dolara (1.500.000.000.000 $). S tom ogromnom količinom novca finansiraju mnoge projekte širom svijeta, a vjerovatno, jednim dijelom tog novca kupuju naklonost svjetske javnosti da malo zažmiri nad licemjerjem norveške ekološke politike. Kod sebe su osnovali vijeće najnaprednijih naučnika i akademika koji će usmjeravati energetsku politiku Norveške ali samo na taj način što će davati neobavezujuće savjete vladi. Pričat će iz dana u dan kako treba smanjivati proizvodnju fosilnih goriva, a vlada će istovremeno stalno otvarati nove bušotine i istraživati nova nalazišta nafte i plina. „Demokratski“su
povećanim isporukama plina priskočili u pomoć Evropi kad je zbog rata u Ukrajini zabranjen uvoz iz Rusije. Ali to su i dobro naplatili tako da iza kulisa neki evropski političari Norvešku smatraju ratnim profiterom.
Realno je nemoguće očekivati da će jedna tako mala država, s tako puno para, napustiti licemjernu politiku da jedno priča, a drugo radi jer više od pola norveške ekonomije čine prihodi od nafte i plina. Mogli bi ovo ilustrirati i malo banalnim primjerom. Kad skromni Norvežani ne bi izvozili „prljavu“naftu i plin ne bi imali dovoljno novca da masovno kupuju „čiste“i skupe električne automobile.
Norveška je jedan od najvećih izvoznika nafte, deveta u svijetu, a četvrti je izvoznik zemnog plina. Ispred nje su samo Rusija, SAD i Katar.