U ’Gori’ s prepušta E ništa ne slučaju
Glumim lik Borisa, koji upravlja dronom u timu Gorske služ drugu državu, onda nije u fokusu domaće produkcije Ka Be spašavanja Čovjek, kada promijeni sredinu, pa i da si siguran u ono što radiš, onda si i opušteniji
Bh. glumac Jasmin Mekić igra u
BRazgovarao: Adi HODŽIĆ
osanskohercegovački glumac Jasmin Mekić s adresom u Rijeci igra u novoj hit-seriji „Gora“koja se emitira na HRT-u. Mekić inače u ovoj porodičnoj drami igra Borisa Novaka, brižnog oca i penzionisanog pilota. Serija je pretpremijeru imala 17. avgusta na 29. Sarajevo Film Festivalu gdje su prikazane prve dvije epizode, a s premijernim prikazivanjem krenula je 2. oktobra na prvom programu HRT-a. Mekić za „Avaz“otkriva kako je dobio ulogu, kakva je atmosfera na setu te koliko je aktivan u pozorištu.
Motivirajuće reakcije
Na koji način ste dobili ulogu?
- Smiješno je i reći na koliko sam kastinga bio a da nisam dobio ulogu ali na ovom kastingu za dramsku seriju „Gora“mi se sve nekako lijepo posložilo. Kasting je bio opsežan s velikim brojem kolega i kolegica iz mnogih gradova. „Antitalent“produkcija je ozbiljno pristupila pripremama za ovaj projekt što govori i podatak da je odabrano na kastinzima oko 100 kolegica i kolega i isto toliko statista.
Šta Vam je bio najveći izazov u stvaranju Vašeg lika?
- Naravno da je svaka uloga na neki način izazov bilo u teatru ili na filmu. Igram lik Borisa, brižnog oca i penzionisanog pilota koji je zbog dogovora sa suprugom zapravo odustao od pilotiranja i sada upravlja dronom u timu Gorske službe spašavanja. Trudi se biti tu za svoje kćerke ali isto tako je predan u spašavanju drugih. Upravo taj disbalans između porodičnog života i akcije spašavanja dovodi do problema u braku. Budući da sam i sam otac apsolutno razumijem Borisa kojeg igram. S jedne strane apsolutni vladar terena kada je u akciji spašavanja a s druge strane trudi se biti tu za kćeri, ali isto tako će im doći na roditeljski, ali u krivi razred. On želi ali ne ispada uvijek kako je zamislio ili kako sve to treba funkcionirati u njegovoj glavi. Naći takvu mjeru i odigrati besprije
novoj porodičnoj drami na HRT-u
korno je veliki izazov.
Koliko ste zadovoljni ekipom i kakva je atmosfera na setu?
- Budući da smo imali čitaće probe prije samog snimanja već tada smo se zbližili kao ekipa i kao tim. Tako da kada je došao prvi dan snimanja bili smo već uigrani i zbog toga je atmosfera bila opuštena. Kao što sam u uvodu kazao, produkcija nije ništa prepuštala slučaju tako su nam i ove čitaće probe pomogle u „otključavanju“odnosa što je dovelo do tačne i brze egzekucije na setu. Kada si siguran u ono što radiš, onda si i opušteniji a tako je bilo sa svima na setu, ne samo kolege i kolegice nego i kamermani, šminka, kostimi, rekvizita…
Kakve su reakcije Vaših prijatelja i kolega na seriju poslije premijere ?
- „Gora“je imala svoju premijeru već na Sarajevo Film Festivalu ovog ljeta i moram priznati da su reakcije bile jako dobre, motivirajuće. Nakon premijere u Sarajevu imali smo i premijeru i u samom srcu Gorskog Kotara (gdje smo i snimali seriju) u gradiću Lokve odakle je i naš Kristijan Petelinm Slaven u seriji. Puno članova HGSS-a je pozvano na premijeru i moram priznati da smo imali malu tremu upravo zbog njih. Ti isti ljudi su sjedili u publici, oni koji spašavaju riskirajući svoje živote. Imponiralo nam je kada nam je nakon premijere prišao i sam šef Hrvatske GSS i rekao nam da je to – to. To je za nas veliki uspjeh.
Zdrava atmosfera
Kada je riječ o pozorištu, jeste li angažirani?
- Naravno, član sam ansambla hrvatske drame u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci već 15 godina. Sretan sam jer sam u jednoj zdravoj atmosferi i divnom gradu koji se trudi uvijek dovoditi dobra imena domaćeg, evropskog i na kraju svjetskog teatra. Imam preko 60 premijera u pozorištu, 16 TV serija i 7 igranih filmova i zahvalan sam na iskustvu i divnim kolegama koje sam do sada stekao.
Dugo Vas nema u bh. produkciji, nadate li se nekoj saradnji?
- Istina je da kada čovjek promijeni sredinu pa i drugu državu onda nije u fokusu domaće produkcije. Zadnja serija koju sam snimio je bila „Crna hronika“prije nekih 16-17 godina. Bez obzira na to ostao sam u jako dobrim odnosima sa svojom generacijom ne samo u Tuzli nego i u Sarajevu i uvijek se radujem našim susretima kada dođem. Ta generacija kolega i kolegica jako puno radi danas i snima i budem ponosan kada ih vidim ili u predstavi ili na filmu.
Možda će zvučati pretenciozno ali neću ni pogriješiti ako kažem da je upravo ta generacija najbolja možda u povijesti bh. teatra i filma. I da, sigurno ću se radovati kada dođe do saradnje bilo u pozorištu ili na setu u BiH. Namjerno nisam napisao „ako dođe“nego „kada“, jer sam uvjeren da će to sigurno biti.