NIJE MI ŽAO ŠTO SAM PODREDILA KARIJERU OBITELJI
Glazbenica Ksenija Erker, osim što je u ‘MasterChefu’ pokazala kulinarsko umijeće, čuva unuke, glumi i kaže da beskrajno uživa
Pametniji i važniji ljudi od mene govorit će o Arsenu, bolji i važniji pjevači će pjevati njegove pjesme, a ovaj program moj je osobni i intimni izraz poštovanja, ljubavi i moje veliko hvala Arsenu. Tako pjevačica Ksenija Erker govori o veseloj, duhovitoj predstavi “Takvim sjajem može sjati”, koju izvodi s kolegom Zoranom Mišolonginom, a koja je svojevrsna posveta legendarnom glazbeniku. S Arsenom Dedićem počela je surađivati prije 50 godina kao klinka na singlici “Kad bi svi ljudi na svijetu”. Najljepša sjećanja i anegdote prenijela je u predstavu i kad god je izvodi, osjeća se kao da je Arsen u dvorani, kao da će joj reći “Loše ste počeli, a na kraju ste se sasvim raspali”, a knedlu u grlu imala je samo na premijeri.
TUTIĆ JE I DANAS OBOŽAVA
- Arsen nikad nije bio ničim zadovoljan. Tu knedlu sam imala ispred njegove obitelji, no svi su bili jako zadovoljni - priča Ksenija, koja je svojedobno upoznala Zrinka Tutića s Arsenom. Tutić ne propusti reći koliko je u mladosti bio fasciniran Dedićem, kao ni komplimentirati Kseniji. Naziva je hrvatskom Romy Schneider i ne skriva da je u nju bila zaljubljena cijela estrada. - Prije desetak dana smo bili na eventu. Nas nekoliko za stolom. Sve je to Zrinko ponavljao i davio ljude. Kad smo se upoznali, rekao mi je da sam ga uvela u svijet šansone, ali i da nije mogao skinuti oči s mene. Lijepo smo se družili, bili smo mladi, njegova mama slala je mjesečno bocu rakije, a mi pazili da izdrži do sljedeće.
CIJELA ESTRADA ZALJUBLJENA U NJU
Govorio je: ‘Ova se odmah zaljubila, Hrvoje ju je odvojio od svih, mogao si je samo gledati i biti sretan ako si s njom u društvu’ - prisjeća se Ksenija, koja se sa samo 17 godina zaljubila u sad bivšeg supruga Hrvoja Hegedušića. Pamti slučajni susret od prije 20 godina s Kornelijem Kovačem, koji joj je ponovio Zrinkove riječi. Rekao joj je: “Kako mi je drago vidjeti te, svi smo bili zaljubljeni u tebe”. - Uopće se toga ne mogu sjetiti. Voljela sam se družiti, ali za mene nije postojao nitko osim Hrvoja - govori Ksenija. S njim je stvorila obitelj i ostavila se karijere. Pjevanje je odjednom bilo u drugom planu. Važnije od pozornice bilo je Hrvoju skuhati ručak i s kćerima se smijati, do besvijesti se valjati po podu, igrati po cijele dane. Prije nego što je rodila Hanu, bila je na velikoj tromjesečnoj turneji po Rusiji. Nakon porođaja zvali su je ponovno, no Ksenija je odbila sve pozive. Nikad nije požalila. Uhvati se, priča, kako ponekad Hani daje savjete. Kći joj kaže: “Mama, molim te, nemoj mi govoriti o poslu i karijeri. Ti si svoju počela i završila do 25. godine”.
Od Hrvoja se razvela 2013. nakon 40 zajedničkih godina. Ostali su, kaže, u civiliziranim odnosima. - Roditelji smo, djed i baka, i kao takvi odlično funkcioniramo. Nalazimo se za Božić, ali ne i češće od toga. Ne pijemo kave po gradu, ne idemo u kupnju, nismo prijatelji. Rastali smo se u dobi kad smo baka i djed, što je tužno, ružno, pomalo i satirično. Toliko cijenim riječ prijateljstvo, sveto mi je i važno, da sigurno znam da bivši muž i ja nismo i ne možemo biti prijatelji. Njih se bira, oni su ljubav. Zašto bih željela biti prijatelj s nekim tko ne misli da sam dobra, lijepa i pametna? Smeta mi kad ljudi za razvedene parove kažu ‘ostali su prijatelji’. Nisu. Ostali su u civiliziranim, ljudskim odnosima jer ih vežu djeca, posao, nešto - kaže Ksenija. Drago joj je da je mladost proživjela u nekom drugom vremenu, bez kompjutora i društvenih mreža.
UNUKA LAURA ŽELI ŽIVJETI KAO BAKA
- Ne želim zvučati kao da je samo moja mladost bila dobra i samo to je valjalo. Sve su mladosti predivne i turbulentne. No drago mi je da danas nisam mlada jer mislim da si nikog ne bih uspjela naći. Kompjutori i ti mobiteli odnijeli su mladima draž bliskosti, veza kakve smo mi imali. U kafiću vidim petero mladih, svaki gleda u svoj mobitel. Sretna sam da nisam iz te generacije. Nostalgija nas sve vuče prema godinama kad nam se čini da je sve bilo drukčije, umotano u veliku romantiku - govori pjevačica, koja je, kaže, uspjela sačuvati dijete u sebi i to smatra blagoslovom. - Uspjela sam u tome jer me život mazio. Iz tatina sam se krila preselila u muževo. Nikad nisam imala problema s financijama, kreditima, razmišljala sam samo o igranju. I sad s četiri unuka obožavam igru. Najmlađa Laura me ponekad pogleda kao da želi reći: ‘Nije normalno da se bake ovako ponašaju’. Netko ju je pitao hoće li imati muža i djecu kad odraste. Rekla je: ‘Ne, niti govora, živjet ću sama, pjevati i raditi na MasterChefu.’ Život te mora pomaziti da zadržiš dijete u sebi - kaže. Svoju radost danas prenosi na unuke. Širi im vidike, mazi ih, ljubi, vodi u kino, kazalište i uživa. Održava obiteljsku tradiciju i cijelu obitelj za blagdane okuplja kod sebe.
ČUVARICA SJEĆANJA NA VELIKANE
- Kao i moj tata, početkom prosinca dobijem temperaturu od uzbuđenja radi dolaska Božića - smije se Ksenija, koja će, dodaje, iskustva stečena u “Celebrity MasterChefu” primijeniti na svečane objede. S prijateljicom Verom Zimom uskoro će odigrati 100. izvedbu predstave “Nismo sve Karenjine”. U godinama su, kaže, kad im je svaka predstava slavlje. - Na sceni imamo stol, bocu vina i čaše. I kažemo ljudima da imamo pravo nakon 40 godina karijere u čaše uliti pravo vino umjesto soka od jabuke. U godinama smo kad je svaki novi dan poklonjen. Treba skupljati dobre trenutke u životu - kaže. Dodaje da je nehotice postala čuvarica uspomena, sjećanja na ljude kojih više nema. - Kad smo Vera i ja imale premijeru, najviše smo koristili pjesme Kemala, Arsena, Jadranke Stojaković. Samo dvije sezone su prošle, a oni više nisu s nama - sjetno će pjevačica, koja ima samo jedan neostvaren san, a to je - imati svoj kombi pun glazbenika s kojima će putovati iz grada u grad.