ŽELJA MI JE IMATI KULINARSKI SHOW
Uoči početka snimanja nove igrane serije Ecija Ojdanić govori zašto puno radi, zbog čega ne želi u realityje te zašto već neko vrijeme osmišljava kulinarski show
Iako većina ljudi mjesec lipanj voli zbog odmora i odlaska na more, Ecija Ojdanić raduje mu se jer baš u lipnju počinje snimati novu seriju radnog naslova “Zlatni dvori”. Lipanj joj je poseban i jer će krajem mjeseca proslaviti 43. rođendan. Iako je iza nje mnogo uspješnih uloga, bila je jako počašćena kad su joj s Nove TV bez audicije ponudili ulogu u seriji “Zlatni dvori”. U njoj igra Irenu, gospođu iz fine zagrebačke obitelji, koja se zbog ljubavi odrekla karijere operne pjevačice. Partner joj je Milan Štrljić, a u projektima koji se dugo snimaju, ističe, važno je što glumi, a još važnije s kime.
RADUJE SE GLUMI S MILANOM ŠTRLJIĆEM
- Milan i ja zbližili smo se na snimanju serije ‘Kud puklo da puklo’ i veselim se novoj suradnji. Lik Irene Begović je sasvim suprotan lik Barbari iz ‘Kud puklo da puklo’. Irena je žena koja uživa u životu. Učim od nje da na sve treba gledati kao na dobro. Osobno se, koliko god volim djecu, nikad ne bih mogla odreći svojeg posla i biti domaćica. Mislim da bi mi život bio isprazan, dok Irena uživa u tome što je background svojemu mužu i brine o obitelji - priča Ecija koja puno radi jer kao samostalna umjetnica mora stalno biti na tržištu. Uz to je radoholičarka, puna energije. - Radit ću tim tempom dokle god mogu uskladiti obitelj i posao, da sve funkcionira. Sad sam i u godinama kad trebam najviše raditi, neće tako biti cijeli život. Kako snimam serije, kazalište pati i neke sam uloge morala odbiti. Za nekim mi je ulogama bilo žao, ali nad prolivenim mlijekom ne treba plakati. Naučila sam u životu što manje se optrećivati razmišljanjima ‘što bi bilo kad bi bilo’. Treba vjerovati da je sve onako kako treba biti, u svakom danu dati svoj maksimum i biti pošten prema sebi, poslu koji radiš. Ionako je svima previše stresa - kaže Ecija koja voli istaknuti da, unatoč teškim vremenima, za nezavisnu scenu njezino kazalište Moruzgva svakom predstavom diže ljestvicu i zovu ih posvuda.
ŽIVOT JE LIJEP I U STARAČKOM DOMU
- S ‘Bobočkom’ u rujnu idemo na festival u Kirgistan, a prije toga završit ćemo zanimljiv projekt, poslasticu, praizvedbu autorice Nine Mitrović. Tekst je to koji kroz prizmu ljudi u staračkom domu priča kako život može biti lijep u punoći, iskrenosti, ljubavi... Sudbinu troje ljudi i socijalne radnice ispričat ćemo s puno emocija. Predstava je lišena politike i svega što nas muči. Daje svima potrebno rješenje, da je ljubav pokretač svega - kaže Ecija. Dodaje da žali što su stariji ljudi danas gotovo odbačeni jer mlađi o njima misle da je život iza njih. Takva razmišljanja smatra pogrešnima te tvrdi da su ljubav i pažnja potrebni svakome, bez obzira na godine. U predstavi je okupila impozantnu ekipu - troje starijih su Siniša Popović, Helena Buljan i Vinko Kraljević, dok Ecija s Anom Begić u alternaciji igra socijalnu radnicu. - Njezin lik je jako zanimljiv i poučan. Druženja s korisnicima staračkog doma utječu i na moj život koji zahvaljujući razgovorima s njima krene u neočekivanom smjeru - govori Ecija koja je našla idealnu formulu za opuštanje.
OVISNICA O JURNJAVI U MAKSIMIRU Kaže kako se stresa i umora od previše posla rješava trčanjem. Počela je, kaže, “trčkarati” kad je prestala pušiti u strahu da se ne udeblja. Prijateljica ju je uvjerila da se upiše u školu trčanja i prijavila je na utrku Zagrebački cener. - Kad sam osjetila taj adrenalin, zajedništvo prije i poslije cilja, proslavu, skroz sam se zaljubila. Od tada sustavno vježbam. Članica sam Atletskog kluba Perpetuum Mobile i nema mi ljepšeg nego staviti slušalice u uši i trčati po Maksimiru. Postala sam ovisnica o tom osjećaju sreće, zadovoljstva, slatkog umora, ispunjenosti... Jedan sat trčanja u šumi i sve negativno izađe iz mene - kaže.
Otkako intenzivno trči, ističe, stabilnija je i mirnija. Strah ju je ipak da se ne ozlijedi jer bi se morala odreći najdraže sportske aktivnosti. Trčanje je itekako utjecalo i na njezin izgled. Svi su primijetili Ecijinu vitku figuru. No ona kaže da je na to utjecalo puno faktora. - Osim što trčim, dvije godine sam zaštitno lice jedne ugledne poliklinike pa uživam u svim njihovim tretmanima. To je kontinuirana njega i to se vidi. Osim toga, pazim i na prehranu - kaže. Glumica jede zdravo, no na raznim slavljima priušti si koji slasni komad torte. Tako će biti i na skorašnjem slavlju njezina 43. rođendana.
ZADRŽALA SAM DIJETE U SEBI
- Slavit ću sa svojim ženskim društvom i sa suprugom. Ako će djeca otići na more, možda napravimo i party. Jako volimo okupljanja kod nas doma, često pozivamo ljude i drago mi je da i djeca to vole. Već se ponašaju kao domaćini. Njihovi rođendani slave se cijeli mjesec. Nedavno smo Cvitin slavili obiteljski, pa s prijateljima iz razreda, pa s onima iz ulice, pa s rodbinom. Sad slijedi Jakovov. Njih to jako veseli - pri- ča Ecija koja ne voli taktizirati i onako mazno, ženski dati suprugu do znanja što želi za rođendan. - Vrlo sam konkretna, uvijek si izaberem dar, a Robert ga kupi. Imam svoju listu želja i bolje da je tako nego da mi kupuje nešto bez veze - praktična je. Glumica jako voli kuhati i tada uključi cijelu obitelj. Djeca pomažu dekorirati stol, sređuju svoje sobe, a ona tada satima može stajati uz štednjak. - Ipak, ne volim ono svakodnevno kuhanje. To mi je dosadna obveza. Obožavam te posebne prigode kad mogu dati mašti na volju - kaže. Kako se rođendan bliži, Ecija sve češće pomisli kako vrijeme leti. Problem je, iskreno kaže, što se unatoč godinama u glavi osjeća kao dijete. - Još sam ponekad djetinjasta i toga se ne treba odricati. Dobro je zadržati dijete u sebi. Sjećam se mame koja mi je govorila da će vrijeme letjeti kad dođu djeca. Živa istina. A kad sam bila mala, nisam mogla dočekati kraj školske godine. Činilo mi se kao da cijeli jedan život prođe prije nego što završim razred. Sad se ni ne okrenem, a godina prođe. Božić kao da je bio jučer, a već pakiramo djecu za ljetne praznike - govori Ecija. Cvita i Jakov bit će s bakom u obiteljskoj kući u Drnišu, a Ecija i Robert će na Pula film festival. Tek potom uslijedit će trotjedni obiteljski odmor.
OSMIŠLJAVA SVOJ KULINARSKI SHOW
Glumica se raduje Puli gdje će se, među ostalim, prikazati i “Ministarstvo ljubavi”, film Pave Marinkovića, u kojemu igra mladu udovicu ratnog veterana koja se upusti u romantičnu priču sa Stjepanom Perićem. Ne žali se što joj zadnjih godina daju uloge supruga i majki, sve osim zavodnica. - I te supruge znaju biti zavodnice, jer i takve uloge mogu biti izuzetno dobro napisane. Imam gotovo 43 godine i vrijeme je da igram mame i supruge. Nemojmo se zavaravati. I Barbara je bila puna iznenađenja, atipična, sjajna, pa se time nije opterećivala - kaže. Rado bi se okušala u vlastitom kulinarskom showu. Već neko vrijeme ga osmišljava i nada se da će uskoro krenuti u realizaciju tog projekta. Realityji joj nisu privlačni i ne vidi se u tome. Nije sigurna ni bi li podržala djecu da
požele sudjelovati u dječjem showu. - To je dosta stresno, ispit izdržljivosti. Razgovarali bismo pa zajedno odlučili - kaže Ecija. Svoju djecu ne želi kočiti. I sama je bila prva u obitelji koja je upisala studij glume. Mama joj se jako bojala da neće biti sretna, da neće moći zaraditi za život. Prve godine na Akademiji bile su joj jako teške, nije imala pojma ni o čemu. Taj period pamti kao najveći stres. Za neke predmete, poput scenskog pokreta, nije ni znala da postoje. - Za moju generaciju nisu govorili kao o zvjezdanoj, obećavajućoj, a danas ipak svi živimo od svojeg posla. Sretni obrat se dogodio kad su mi ponudili angažman u riječkom HNK.
NOGOM U STRAŽNJICU KAO POTICAJ
U dvije godine tamo sam igrala pet glavnih uloga i to mi je dalo samopouzdanje, sigurnost, iskustvo... Kasnije sam pet godina bila u zagrebačkom HNK, i to mi je bilo šokantno razdoblje jer sam očekivala angažman, a nisam ga dobila. Iz tog je razočaranja nastala Moruzgva, od straha da ću ostati bez posla. Nekad je udarac nogom u stražnjicu zapravo poticaj da kreneš naprijed - kaže Ecija.