Sad sponzori plaćaju večere u Zagvozdu

AUTOCESTA JE FESTIVALU U ZAGVOZDU DONIJELA ‘SUVREMENU BOLEST’, UŽURBANI RITAM

Vedran Mlikota prošle je subote 20. put otvorio festival Glumci u Zagvozdu. Kad ga je pokretao, zdušno su mu pomagali svi sumještani. Gotovo svaka kuća ugostila je bar jednoga glumca. Za fešte nakon predstava okretali su se janjci, rezao domaći pršut i sir, a žene su pekle kolače. Glumci iz cijele Hrvatske zbog odlične atmosfere i iskrene gostoljubivosti domaćina obožavali su odlaske u Zagvozd, do kojeg je bilo ‘tri dana jahanja’. Ondje bi odigrali predstavu, ali se i dva, tri dana, koliko su bili u Zagvozdu, dobro opustili od svakodnevnog užurbanog ritma. U međuvremenu festival je postao respektabilan, a Zagvozd je glavni trg na kojem se igraju predstave nazvao Trgom glumaca, što do tada nije napravio nijedan grad u Europi. Pojavili su se i sponzori, pa se sad na večerama jedu njihovi kolači i pršut. Mještani su i dalje odlični domaćini, ali glumci ipak ne ostaju ondje tako dugo kao prije. Zašto? Sagradili su autocestu i od Zagreba do Zagvozda stiže se za četiri sata. Neki ondje ni ne prespavaju, nego nakon predstave jure dalje za svojim obvezama. Kad sam to ispričao starijem kolegi, on se prisjetio kako je 60-ih izvještavao iz tih krajeva povodom otvorenja ceste do zaseoka koji su do tada imali samo kozje staze. - Što će nam to, sinko? Cestom dolaze vojske i bolesti - razočarano mu je komentirao starac u selu. Ne kažem da je starac bio u pravu, ali autocesta je festivalu u Zagvozdu donijela ‘suvremenu bolest’, užurbani životni ritam.