‘Kada sam kupio Elvisove ploče, više nije bilo povratka’
Na HRT-u sve izgleda osamljeno kad radiš po noći. Imaš osjećaj da postojimo samo mikrofon, ti i ja i pitaš se sluša li ovo itko, ali nevjerojatno puno ljudi sluša radio. Moje se emisije često slušaju u autu i prekrasan je kompliment kad čujem da u anketi na cesti netko spomene baš moju emisiju, počinje Robert Mareković (46).
Tim više jer je njegova autorska emisija “Povratak u budućnost” u četvrtak, 1. veljače proslavila 20 godina neprekidnog emitiranja.
- Nisam baš neki birokrat. Bilo bi glupo ne obilježiti 20 godina, ali skoro sam to previdio jer nisam jedan od onih koji vode evidenciju svojih emisija – govori Mareković.
Iako slogan emisije glasi “Glazba 50-ih, 60-ih i malo 70-ih”, Robert otkriva kako su mu najdraže pedesete jer su one bazične.
- Duško Radić bio je čovjek koji je na neki način reanimirao Drugi program, a znao sam ga još kao voditelja s Radio Sljemena dok sam nastupao s Fantomima. Samo mi je rekao: ‘Mali, javi se za mjesec dana’ i dogovorili smo se za pet minuta – prisjeća se početaka na HRT-u.
Prva mu je emisija, kaže, bila katastrofalna.
– Bio sam u stresu zbog početka emitiranja, a onda su mi još dali da pročitam vijesti prije emisije. Sve sam pročitao pogrešno… u 20 minuta napravio sam sve pogreške koje sam ikad mogao napraviti - smijući se govori ovaj radijski voditelj i DJ te otkriva poveznicu s kultnim američkim serijalom.
- Tražio sam neko zvučno i dobro ime emisije, a u to vrijeme na televiziji se prikazivao film kad se mali Michael J. Fox vraća u pedesete i to mi je bila dobra poveznica. S druge strane, tad sam imao teoriju da je sva dobra glazba referenca na staru glazbu - priča.
U emisiji “Povratak u budućnost” posebno mjesto ima kralj rock’n’rolla, Elvis Presley.
- Moj je stari volio glazbu pedesetih i šezdesetih i preko njega sam počeo slušati ploče, ali zanimljivo je da baš nismo imali nijednu Elvisovu ploču. Uvijek je pričao o nekom super frajeru i taj mi se mit u ranoj mladosti usjekao u glavu. Čak se sjećam Elvisove smrti. Bili smo kod bake i tata je došao u sobu. Samo je rekao da je Elvis umro. Natjerao me da to popodne zajedno slušamo radioemisiju Dražena Vrdoljaka posvećenu Elvisu. Nakon dvije godine, kao klinac, za Božić sam kupio njegove dvije ploče i poslije više nije bilo povratka - objašnjava svoju fascinaciju Kraljem.
Zbog dobroga koncerta zaputit će se i na drugi kontinent. Las Vegas, Nashville i New Orleans gradovi su u kojima je gledao fantastične koncerte, no Memphis ipak zauzima posebno mjesto.
– Kad sam vidio Graceland, Elvisovu kuću, nakon što sam cijeli život maštao o tome, to je bio najsvetiji trenutak svih mojih putovanja. Htio sam upiti svaku sekundu – s oduševljenjem govori o svom najdražem putovanju.
Iako je strastveni navijač nogometnoga kluba Liverpool, na pitanje bira li Liverpool ili Elvisa, Mareković se odlučuje za glazbu.
– Glazba je svetinja. Najveća vrijednost moje emisije je to što ja volim tu glazbu, a onda ljudi osjete moju zaljubljenost u materiju. Čak i ako nisu fanovi takve glazbe, onda se zainteresiraju jer vide da to nekog tamo jako veseli. Mislim da je najveća kvaliteta, osim glazbe koja je neupitno divna, moja strast prema njoj – zaključuje.