‘Roditelji su mi zaplakali jer sam vodila Maraton lađa’
Novinarka Nove TV
oduvijek je željela raditi na televiziji, a kako živi u Zagrebu, svakog dana joj nedostaju Ploče, njezin raj Na Novoj TV izvještavate o obrazovanju. Koje su vam se priče ‘urezale’ u pamćenje?
Snimajući priloge za rubriku ‘Bolja Hrvatska’ Dnevnika Nove TV, naišla sam na brojne pozitivne primjere učitelja koji su u razredu napravili mini-reforme i omogućili učenicima da usvajaju gradivo na zabavan način, igrajući se i koristeći nove tehnologije. Ti ljudi rade čuda.
Počeli ste se baviti novinarstvom još u srednjoj školi i imali svoju radijsku emisiju. Kako to da ste se na fakultetu odlučili za smjer televizijsko novinarstvo?
Počela sam s radijskom emisijom jer mi je to u Pločama bilo jedino dostupno, uz pisanje za školski list. No da ste me i tada pitali što želim, odgovorila bih - televizijsko novinarstvo, informativni program.
Nedostaje li vam grad Ploče u kojem ste odrasli?
Kako pjesma kaže: ‘Srce vuče južnom kraju’. E pa baš tako, Ploče mi jakonedostaju. Kad god mogu, nastojim tamo otići, a ljeti dio godišnjeg obvezno provedem dolje. To je moj mali raj. Priroda je prekrasna, posebno ušće Neretve. Svi znaju koliko mi znači to mjesto.
Počeli ste nedavno učiti španjolski? Kako vam ide?
To biste morali pitati moju profesoricu (smijeh). Učenje jezika mi je ujedno i antistresna terapija jer, kad sam na predavanju, samo razmišljam o glagolima, izgovoru i naglascima.
Prate li roditelji vaše reportaže?
Prate baš sve. Oni su mi najveća potpora i najveći kritičari. Ovo ljeto, kad sam se javljala uživo s ‘Maratona lađa’ iz mojih Ploča, došli su na lice mjesta. To je bio poseban dan jer sam još kao dijete rekla mami: ‘Ovako ću se ja jednom s ‘Maratona lađa’ javljati u ‘Dnevnik’. Eto, 15 godina poslije javila sam se u najgledaniji ‘Dnevnik’ u zemlji. I otac i majka su zaplakali od sreće i to mi je bila najveća nagrada.