‘Neke tuge ni danas nisam upjela preboljeti’
Velika glumica tijekom studija ostala je bez sestre i majke, a sin Jan jedva je preživio nalet automobila, nakon čega je završio u komi
Slavica Knežević (62) napokon je zadnjih dana malo došla “do daha”. Kraj prošle godine obilježile su pripreme za premijeru predstave u Teatru Exit “Don Juan u Sohou”, a koju je režirala i bila scenaristica. Istodobno je glumila u svojim predstavama te predavala na Akademiji dramskih umjetnosti, gdje je stekla zvanje docenta.
Zadovoljstvo je veće nakon što je, kaže, vidjela reakciju publike na predstavu “Don Juan u Sohou”. Najteže je bilo pripremanje predstave s dvjema glumačkim postavama. Više od tri mjeseca radila je od 9 sati do ponoći. - Bilo je i više nego naporno i ne bih to ponovila. Kao da radite dvije predstave. Puno je nepovoljnih okolnosti i pogrešnih odluka otežavalo rad na predstavi, tako da nisam mogla dugo vidjeti bar tri od pet činova koliko ih ima u kontinuitetu. Počela je sezona i svi smo imali nove obveze uz stare, neke predviđene, a neke nepredviđene, zatim nezavisno, malo kazalište s malo novca i svojim rokovima, 13 glumaca koje jedva skupite na dva, tri sata. Znala sam dugo stajati na mjestu. Zato nije čudno što sam nakon premijere, kad sam konačno vidjela predstavu, do tada pet puta kontinuirano na prvoj reprizi promijenila puno stvari, izbacila jednu scenu na primjer! - rekla je Slavica. Predstavama želi pružiti publici svoje viđenje nekih stvari, u ovom slučaju to je donhuanizam danas.
- Baveći se tim pitanjem na način na koji su se stoljećima njime bavili pisci, filozofi, psihoanalitičari, glazbenici i svaki zapitani čovjek, pokušala sam najpri- je sebi odgovoriti i proslijediti pitanje publici, uronivši Molièreova Don Juana u današnji trenutak preko teksta Patricka Marbera. Koliko sam uspjela, a to mi jedino publika može pokazati, toliko sam zadovoljna. S obzirom na njezine reakcije do sada, aplauzi nakon nekih scena, meni najdraži pokazatelj, i pažnja kojom prate predstavu, reći ću da sam jako
- Koliko se s nekim
razumijete, toliko ste zadovoljni. Kao i u životu. Mislim da su svi jako predano i dobro slijedili liniju predstave te da sam ih dobro usmjeravala prema onome što trebamo ponuditi gledateljima ovim komadom. Tu su mi bile najvažnije reakcije i potpora glumaca u naslovnoj ulozi jer je jako zahtjevno igrati i donhuanizam kao pojam ili ideju i Don Juana kao stvarno lice koje možemo prepoznati u modernom urbanom društvu, kao i u sebi - dodala je Knežević. Kazalištem se bavi cijeli život. U srednjoj školi je znala da će biti glumica, iako je jedno vrijeme mislila da je studij elektrotehnike pravi izbor. Nasreću, predomislila se i danas je sretna izborom profesije. Ne može