Protiv mojih kritika najviše se bunio moj prijatelj Paolo Magelli

lja... To je prošlo, ali odgovornost za izgovorenu riječ još osjećam. Onaj tko uopće ne osjeća tremu pred javnošću, mora biti budala. Imao sam sreću da većih gafova nije bilo, a rado se sjetim suradnje s velikim glumcem Zlatkom Crnkovićem - prisjeća se.

Radio je, ističe, još dovoljno popularan da je privlačan autorima te je “zasut” tekstovima, i originalnima, i prijevodima. Pripreme za polusatne radijsku emisiju su iscrpne, puno je posla dok konačni tekst ne dođe do odabranoga glumca - interpretatora. Čak 12 godina, do njegove prerane smrti, surađivao je s Edom Peročevićem. Na neki način je bio zaštitni znak Hrovatovih emisija, a danas najčešće surađuje s Goranom Grgićem i Dunjom Sepčić.

- Drago mi je što mogu reći da sam u stalnome kontaktu sa slušateljima: mi, mediji, a pogotovo javni, i postojimo zbog njih. Uvijek rado poslušam njihove pohvale (to mi je, naravno, najdraže), ali i primjedbe i sugestije - priča književnik, koji je prvu knjigu “Putovanje” napisao s 24 godine. Dobio je priznanje ondašnjega Ministarstva kulture te su ga ubrzo primili u Društvo hrvatskih književnika - kao drugoga najmlađeg člana. Tad je odlučio ostaviti sve drugo i posvetiti se književnosti i kazalištu, posebice zato što je tada bilo relativno lako objaviti knjigu, a i honorari su bili nesraz-