TREĆA SREĆA

Treću je suprugu upoznao šezdesetih i bio joj je, kaže, mit i legenda, neobično vjeran i odan s obzirom na slavu i popularnost

je za njega rekla da je “od početka volio pjevati emocionalno i glazbeno teške pjesme, s kojima se drugi nisu htjeli niti truditi”.

On je, pak, o Piaf govorio kako mu “nije davala nikakve savjete jer to je bilo rezervirano za muškarce koje je voljela”. No i više je no jasno da su se cijenili i da je Piaf u njemu prepoznala bujni talent.

- Filmovi je prikazuju kao starmalu, a ona se više od ičega voljela zafrkavati - govorio je Aznavour, koji je imao istu kvalitetu. Za sebe bi govorio da ima samo nekoliko mana, a to su njegov “glas, visina, nedostatak kulture, pokreti, iskrenost i loš karakter”. Tijekom karijere prodao je više od sto milijuna ploča u 80 zemalja, a od 1400 pjesama koje je pjevao napisao je 1300. U medijima su ga nazivali “francuskim odgovorom Franku Sinatri”. Osim što je pokorio glazbeni svijet, pojavio se i u nekim filmskim klasicima poput “Pucajte na pijanista” Francoisa Truffauta i “Les Fantômes du Chapelier” Claudea Chabrola, a film “Limeni bubanj”, inače ekranizacija knjige Güntera Grassa, dobio je Oscar za najbolji strani film 1980. godine u kojem je Aznavour glumio židovskog prodavača igračaka.

Umjetnik i filmaš Jean Cocteau rekao je kako “prije Aznavoura nije bilo popularno biti očajan i o tome pjevati”. Bio je kontroverzan, njegova je pjesma “Après l’amour” iz 1955. opisivala sreću nakon seksualnog odnosa te je strogo zabranjeno njezino puštanje na radiju, a početkom sedamdesetih napravio je i pjesmu koja opisuje život homoseksualca, iako ga je njegovaumjetnička ekipa molila da to ne čini.