PRAVI TEATAR MORA TRAJATI NAJMANJE SEDAM GODINA...

Teatar Ulysses s Brijuna stiže u Zagrebačko kazalište mladih gdje će se premijerno izvesti predstava ‘Bakha’, redateljice Lene Udovički

Biti kazališni redatelj nije nimalo lak posao, nije jednostavno sve to izdržati. Teško je s financijama, uvijek nešto režu pa nam je još u travnju puno neizvjesnosti. No kad dođemo tamo, sve se nevolje zaborave, rekla je Lenka Udovički (51). Kazališna redateljica i umjetnica, supruga glumca Rade Šerbedžije (72), svoju predstavu “Euripid: Bakhe” premijerno će predstaviti u Zagrebu 17. siječnja. Iako je ljetos predstava trpjela financijske poteškoće, Lenka ju je bez problema donijela s Brijuna.

- Ta pozornica koja se stapa s prirodom, ti prizori, to su prava ljubav i romantika, tad se zaborave sve muke i svi u kazalištu rade i preko svojih mogućnosti - objasnila je. Kazalište Ulysses, čiji je osnivač Lenkin suprug Rade, prošle je godine postalo “punoljetno”. - Netko je rekao da pravi teatar mora trajati najmanje sedam godina da bi se priznao njegov kontinuitet i kvaliteta. Drago mi je da smo to udvostručili i još malo više od toga - izjavio je Šerbedžija te dodao kako se njegov Ulysses, od ambicioznog projekta, pretvorilo u ozbiljni teatar.

Starogrčka tragedija, koju je režirala Lenka te je opisala kao suvremeno dubinsko putovanje u prirodu čovjeka, zaigrat će u Zagrebačkom kazalištu mladih. - Sve se više okrećem Grcima koji su pisali o svemu onome što nas nekako i dan-danas muči i s čime se borimo jer ih realno još nismo prevladali - ispričala je. Radnja se vrti oko božanstva koja su u nama i koja nas okružuju, a koja se i nakon nekoliko tisuća godina dobro drže i u današnjem svijetu. - Grci su se mučili s obilježenim vječnim sukobom apolonskog i dionizijskog načela, razuma na kojem je uspostavljena zapadnjačka civilizacija i iskonskih nagona, strahova i potreba - objašnjava Udovčić. Iako je u originalnom djelu bilo ženskih likova, u petom stoljeću prije Krista u grčkom teatru smjeli su glumiti samo muškarci. U Zagrebu će ipak glumiti i 12 žena, među njima su Lucija Barišić, Hrvojka Begović, Jelena Graovac, Milica Manojlović, Dora Polić Vitez te Lucija Šerbedžija koja utjelovljuje Tiresiju.

- One se nalaze na grupnoj psihoterapiji, gdje svaka sa svojim teretom i žudnjama traži utočište od patrijarhalnog, kapitalističkog, nemilosrdnog svijeta u kojem je postalo nedopustivo pokazati bilo kakvu slabosti ili izgubiti kontrolu - rekla je redateljica. Dodala je da se predstava najviše fokusira na psihoanalizu Freuda i emocije tena to što emocije rade našem tijelu. Glazba Nigela Osbornea i Davora Rocca skladana je prema materijalima dobivenim medicinskim mjerenjima emocionalnih stanja glumica - rada srca, disanja i moždanih aktivnosti. (R. Ščuric)