“Uspjeh”
ne funkcioniraju baš najbolje. - Uspjehpj jej sranje.j Zaboravite mo- ral, ja sam bio moralan pa pogledajte kako sam završio, prvo morate shvatiti što je to uspjeh za vas - govori Kristijan u plavom odijelu. Taj
je dio neshvatljiv, pomalo “na prvu loptu”p i pplitak, te se ne može kvalitetom usporediti s ostatkomkom serije.serije
Šest nastavnastavaka, tipično HBO-ovskiovski, funkcionira zapravo kao film. NisuN svi dijelovi filma jednako dobri,do to je istina, ali cjelina je i više no dobra. Treba jojoš jedanput dodati da je lik BlBlanke nešto što do sada na malimm (a ni velikim) ekranima nije viđeno. Britka, sirova do nneugode, uvjerljiva, antipatičnantipatična kada treba biti, ranjiva kakada je potrebno, podsjećpodsjeća malo i na nekoga iz pera Stiega Larssona. “Uspjeh”Uspj se često usporepoređuje s “Novinama” DalibDalibora Matanića, prvoj serijseriji na nekom slavenskomskom jeziku koja se našla u ponudi Netflixa. Obje su jake, imaju slične vrline i mane. “Uspjeh” je napravljen na jedan generički način, možda kako bi se lakše prezentirao stranoj publici, a opet, svi mi “domaći”, posebno Zagrepčani, mogu se identificirati sa svakime iz serije - i deložiranim ocem, i gangsterom, i potkupljenim državnim službenikom, i nesretnom sponzorušom. Sve su to likovi iz života koje, na ovaj ili onaj način, susrećemo svaki dan, samo što su u “Uspjehu” utkani u veliku neraskidivu paučinu.
Još jedna dobra stvar kod serije (mnogi se neće složiti) jest njezin tempo. Neki kažu da, jednako kao što su neki odnosi klimavi i nategnuti (što jesu), da se serija i pretjerano brzo kreće, no smatram da je to njezina kvaliteta (barem većinu vremena). Nema vremena za predah, nema vremena za pretjerano kontempliranje o rupama u zapletu ili scenarističkim manama. Kad nema drame i otkrivanja, onda atmosferu radi već spomenuta kamera i kadrovi (posebice iz ptičje perspektive) Zagreba.
Scena gdje mafijaš Danilo u mraku stoji ispred svoga tirkiznog bazena koji je zaradio dilajući, a ispred njega se prostiru svjetla Zagreba (mogao bi to biti i L.A.) zaista je - svjetska. Tome treba dodati da je riječ o seriji koja nam omogućava i da osjetimo bol kriminalca koji je ostao bez sina - sadista i kriminalca - te da se identificiramo s njegovom patnjom i gorčinom.