Izgrađena na klišejima, ali serija se obožava...

U novoj sezoni sjajne serije nije sve samo crno i bijelo, a oni loši postali su dobri ili plešu na granici koja je sad siva i neprepoznatljiva

granici dobra i zla koja je siva i neprepoznatljiva. I jedan i drugi glavni lik - Daniel San i Johnny Lawrence (ustvari Johnny Lawrence je glavni lik i pokretač radnje prve i druge sezone) međusobno se natječu ali se na neki čudan način i međusobno poštuju. Ustvari njih dvojica imaju mnogo toga zajedničkog, te iako međusobno poštovanje, pa i moguće prijateljstvo, uvijek bude uništeno nekim nesporazumom ili okolnostima, oni su neprestano na rubu velikog prijateljstva. A to ustvari i nije tako čudno, svijet oko njih sve je ono što oni nikada nisu bili, svijet se promijenio na gore, a njih dvojica na bolje.

Uz njih i pregršt, na trenutke pomalo naivnog karatea i borbi, ali opet dovoljno realnog da nikome ne padne na pamet preokrenuti program, tu su tinejdžeri sa svim svojim problemima - od prvih ljubavi, izdaja, prekinutih prijateljstava, frustracija, prevara... Svega onoga što čini odrastanje, a što karate možda može izliječiti ili pogoršati. Igranje sa svim tim motivima i dosljedno praćenje postavki prvog filma Karate Kid, ovu seriju jednostavno uzdižu iznad uobičajenih pokušaja da se ožive neki stari junaci.

Tim više što pošteno odnosi prema likovima, ne pomlađuje ih, niti ih idealizira. Ni Johnnyja ni Daniel-Sana kao ni starog okrutnog sensei Cobra Kaija Johna Kreesea, koji se pojavljuje u drugoj sezoni. Uostalom u drugoj sezoni pojavljuju se i svi likovi iz Cobra Kai “bande”, sada 50-godišnjaci, gotovo neprepoznatljivi. Johnny i Daniel ostarjeli su mnogo ljepše nego oni. Dosljedno vraćanje svih likova iz prvog filma i pažljivo građenje njihovih sudbina, dodatna je snaga serije i govori nešto o ljubavi s kojom su ju autori stvarali i gradili. Nažalost mr. Miyagi odnosno glumac Pat Morita, nije dočekao oživljavanje Karate Kida, preminuo je 2005. godine. Neprestana igra sa motivima 80-tih kada se ljubilo, voljelo, zavodilo, tuklo i ponašalo drugačije i stvarnije nego danas, a opet na ne neki način isto, daje seriji dodatnu draž. Ali Cobra Kai nije zapela u nekim dobrim starim vremenima koja nikada nisu postojala, nego donosi najbolje stvari iz “dobrih starih vremena” i suočava ih s današnjicom.njicom. U tom suočavanjuu neke od tih stvari iz “dobrih starih vremena” uopće nisu bile dobre, niti tada, a bogme ni danas, dok su neke, a što reći, jednostavno predobre za današnje površno i cinično vrijeme. Autori serije tu uopće ne zauzimaju neki viši moralni stav, jednostavno puštaju da priča sama ide, a na nama je da prosudimo što smo trebali i morali uzeti kao popudbinu, a što smo trebali ili morali odbaciti. Doduše, jasno nam kažu da nismo odabrali ono najbolje što smo mogli.

Iako je serija, na neki način, nostalgična, uopće ne igra na kartu nostalgije. Ona je s obje noge u sadašnjosti. Obraća se gledateljima danas. Kako onima koji se prvi puta susreću s Daniel Sanom i Johnnyjem Lawrenceom i Cobra Kaijem, tako i onima koji su jedva dočekali da se njih dvojica vrate. Uživat će i jedni i drugi, podjednako.