Samo u ulogama mogu biti nesretna, ali ne i privatno...

Kao mlada bila je previše pristojna, obzirna, a danas se usudi puno više. Sad si, kaže, da za pravo reći ‘dosta’, ‘ne’ i slično. Naučila je jasno pokazati što joj ne odgovara

Ovu kazališnu sezonu gledali smo je u tri Gavelline predstave. Publika obožava njezine kazališne bravure, a televizijski gledatelji rado je pamte kao Židovku Dagmar iz “Ponosa Ratkajevih”, Anu Jurak iz naše prve sapunice “Villa Marija” ili kao opaku glavnu urednicu tabloida Kseniju Fisher iz “Ljubavi u zaleđu”. I dok se Zagrepčani do sljedeće sezone kad će u Lisinskom imati premijeru “Dekoratera”, a u Gavelli “Malograđanina”, pozdravljaju s njezinom glumom, Dalmatinci će jedva dočekati turneju s predstavom “Dekorater” po Jadranu. Ona je, naravno, jedna, jedina – Ksenija Pajić.

U srpnju kreće turneja s “Dekoraterom”. Kakva su očekivanja?

Ekipa od nas troje glumaca plus tehnika, a to smo Ines Bojanić Goran Grgić i ja, krećemo put Jadrana i 24. srpnja igramo prvu predstavu. Jako duhovit komad u kojemu uživamo svo troje. Želimo publici dati najbolje što možemo i znamo. Zato smo i došli. Predstave su na otvorenom, samo ako će padati kiša igrat ćemo u zatvorenom. Taj otvoreni prostor je prednost jer je publika opuštenija nego u dvorani. To je, istina, dodatni napor za glumca jer otvoreni prostor sa sobom nosi lošiju akustiku, nekad bude buke u okolici pa moramo biti glasniji, igrati s više energije. Sigurna sam da nam neće biti ni teško ni naporno bez obzira na to što su predstave svaku večer u drugom gradu.

Bude vremena i za ljetne uživancije?

Da, uhvatimo vremena i za okupati se, možda osunčati no pravo opuštanje slijedi tek nakon predstava. Istina je da su to ljetni mjeseci, vrućine, putuje se svaki dan, no uspijemo spojiti ugodno s korisnim. Veselim se, jer moja dosadašnja iskustva s grupom Lectirum i umjetničkim ravnateljem Mladenom Čuturom, bila su fantastična.

Je li igranje samo jedne predstave zapravo predah od sezone iza nas? Dođe li vam to kao odmor?

Nije odmor, nipošto, ali nije mi problem ni igrati više predstava paralelno. I dan prije prve izvedbe “Dekoratera”, 23. srpnja, u okviru Splitskog ljeta igram svoju monodramu “Shirley Valentine”.

Glumačke turneje uvijek budu vesele, pune anegdota. Koju turneju pamtite?

Svaka mi je bila draga. Ne mogu se sjetiti neugodnog iskustva. Uvijek se radujemo vidjeti naše domaćine, ravnatelje i ravnateljice kulturnih centara, s njima nakon predstave rado popričamo, družimo se uz večeru ili čašu vina. Relaksirajuće je, sva ta putovanja znaju biti naporna ali vesele.

Što vam je teško palo?

Prije dvije godine išli smo Duško Valentić, Mladen Čutura i ja sa “Sarmicom” s Brača u Crnu Goru. Krenuli smo u 5 u jutro, a na granici nas je dočekala smjena turista. U Bar smo stigli u 18 sati, otuširali se, pripremili za predstavu i odigrali je. Kako su bile jako velike gužve na granici rekli su nam da je pametnije odmah krenuti jer sljedeći dan smo trebali igrati u Drnišu. To smo i napravili, ali u Drniš smo zbog velikih gužvi došli u 13 sati sljedeći dan. Dakle, bili smo budni 23 sata. Druga vrst putovanja bilo je gostovanje s “Korejama” u Lisabonu. U četiri dana igrali smo dvije izvedbe, pa smo se, čim smo stigli, razletjeli po gradu i nastojali što više razgledati. Bilo nam je predivno. Lisabon mi se toliko svidio da sam poželjela još jednom otići da, onako turistički, obiđem sve što sam propustila. Bili smo i u Rimu, Madridu, Meksiku...