Ah, ta slava: Sve je za nju dala dok nije puno znala

Kad bismo vam rekli da je izgubila kompas, pošla na kvasinu, odlijepila, zgorila, prolupala... teško je pronaći riječ jer ne bi odgovarala kompletnoj istini. Nije to od jučer, neko vrijeme to traje da je u fazi kad joj se bližnji zapitaju “kaj je s glavom”. Otpustila je bliske suradnike, više njih, nepovjerenje prema svima je u neslućenim razmjerima. Djeluje anoreksično, dakle, ni to više nije normalno, pa kad se tu pridodaju ti njezini “šizevi”, dobiva se kompletan đumbus. Naslikava se posvuda, a ispada kao da joj je cijeli svijet kriv. I bude on, moramo biti pošteni, u momentima gdje se čini prisebna, nije da nije, ima i toga. No kakve informacije dolaze iz krugova bliskih joj osoba, ne “zove” na dobro. Kažu da zove ljude uokolo, suradnike i druge, usred noći, da su paranoje ogromne, da je jako nesigurna i da, zapravo, više ne može podniejti taj teret slave. A nekad bi dala sve za nju. Sad kao da voli biti sa svima u nekakvim “ratovima”. I kad čovjek pomisli da se pomalo smirila, to joj i želimo, ništa loše, kod nje kao da se probudi neka druga zvijezda, ona iz stihova:

- Ja sam vlak što zgazit će te mali... Tako je bilo i nedavno, iako nejasno s kime se točno obračunavala i što točno traži, želi, misli, za kime čezne...