24sata - Cafe 24 : 2019-07-12

CAFÉTV HISTRIONI : 18 : 17

CAFÉTV HISTRIONI

caféTV HISTRIONI ‘Grička vještica’, ‘Kći Lotrščaka’, ‘Tajna Krvavog mosta’, ‘Jalnuševča­ni’... svi Zagorkini komadi, velike ansambl predstave, romansiran­e komedije i drame bile su iznimno posjećene. I druge predstave, naravno, ali rekord vuče ‘Tajna Krvavog mosta’, priča Vitez. bila su toliko zabavna da je, primjerice, Ankici Dobrić čak i u Dubrovniku, nakon Opatovine 1987., bilo dosadno. Jedva je čekala vratiti se u Zagreb. Glumice to vrijeme pamte i po ogromnim količinama cvijeća koje su dobivale od obožavatel­ja. Miju Begović i danas zaustavlja­ju i govore joj kako pamte njezinu briljantnu, opaku barunicu Lehotsku. Vitezu i danas ljudi prilaze i pričaju da su na histrionsk­e predstave dolazili još kao djeca. Sad su odrasli ljudi, imaju svoju djecu koja su također veliki poklonici Histriona. da joj je odlazak na Opatovinu bio draži od odlaska na more. To mi je bilo fascinantn­o. Ako je ijednom djetetu nešto bilo važno, to je da ide na more. Dolaze nam po tri generacije obitelji, to je fenomen Opatovine i Histriona. Naši iseljenici, kad dođu u Zagreb, obvezno dođu i na Opatovinu. Ne vrate se, rekli su mi, u Njemačku a da ne pogledaju histrionsk­u predstavu - prisjetio se Vitez, koji itekako pamti histrione koji više nisu s nama, po njima naziva kazališne festivale, a svaki od njih ima bistu ili sliku u Histrionsk­om domu. Pamti Bobija Marottija dok je 1991. s Kostom Spaićem radio “Zlatarovo zlato”. - Bila je to više dramska priča nego komedija i Bobiju je nedostajal­o komike. Sam je izmislio rečenicu ‘ma sve su babe iste, ali moja je najgorša’ i uvijek dobio aplauz. Spaić je gledao predstavu i nije mu se svidjela improvizac­ija. Došao je Bobiju i rekao: ‘Jučer sam opet pročitao komad, tražio sam tu rečenicu. Nje ti nema u komadu, znaš?’. ‘Znam da nema dragi Kosta, ali to su ti histrioni. Naša publika očekuje da se i smijemo, ne samo da se pati’, odgovorio mu je Bobi Marotti, kojeg su kolege glumci nazivali “najmlađim histrionom”. Predstava je to koja se igrala u nastavcima dvije večeri zaredom. Histrionsk­o gledalište prima 900 ljudi, a znalo je biti i više od 1000 ljudi, 1100. Svake večeri rijeke ljudi idu prema Opatovini, a ulaznica - nema. Vitez se ne sjeća kako su se oni koji su ostali ispred ograde snalazili da ipak uđu. Šali se kako su glumci uvijek švercali doktore, mesare, apotekare. - Sve te naše predstave su kao velika sportska događanja. Kod nas gledalište nije numerirano, zato i puštam publiku da uđu sat ranije. Onaj tko si hoće naći bolje mjesto tako ima dovoljno vremena. Ako netko dođe u zadnji čas, zna ostati bez sjedalice - govori nam Vitez. Nema glumca, pjevača, književnik­a, slikara, političara, sportaša koji ne dolazi na Opatovinu. Među najstrastv­enijim gledatelji­ma svakako je Dinamova legenda Marko Mlinarić Mlinka. I trener svih trenera voli ljeta na Opatovini. 1982. pitali o prijateljs­tvu sa mnom, odgovorio je: ‘Sve što Histrion radi, radi i moj klub. Iako smo bili prvaci ondašnje države, idemo i u najmanja mjesta jer želimo popularizi­rati nogomet i hrvatski duh’. To je radio i Histrion - govori Vitez. Vrijeme velikih ansambl predstava glumci pamte i po druženjima nakon predstava. Opatovina je mjesto na kojemu su redom ostavili značajan dio svoje mladosti. Glumili su u značajnim projektima, družili se, tulumarili s kolegama do jutra. Histrionsk­a ljeta - Jedna žena mi je rekla - Kad su Ćiru Blaževića PRINTED AND DISTRIBUTE­D BY PRESSREADE­R PressReade­r.com +1 604 278 4604 ORIGINAL COPY . ORIGINAL COPY . ORIGINAL COPY . ORIGINAL COPY . ORIGINAL COPY . ORIGINAL COPY COPYRIGHT AND PROTECTED BY APPLICABLE LAW

© PressReader. All rights reserved.