Bivši član bande dobio nagradu za životno djelo
Najvećom životnom avanturom Žarko Potočnjak smatra ulazak u glumačke vode jer je, igrajući razne likove, iskusio ljepote, ljubavi, ali i opasnosti kojima je ugrozio život
Zbog predanosti i kvaliteti odigranih uloga žiri Vukovar Film Festivala dodijelio mi je nagradu za životno djelo i jako me usrećio, rekao nam je Žarko Potočnjak (73).
Kao i svih prethodnih godina, i na ovom je festivalu tijekom četiri dana prikazano mnoštvo kvalitetnih filmova iz Europe i svijeta. Potočnjak ističe kako je Vukovar Film Festival jedini filmski festival u Hrvatskoj koji nosi oznaku EFFE – Europa za festivale, festivali za Europu. Ove godine upravo je filmski festival u Vukovaru nominiran za prestižnu festivalsku nagradu EFFE laureat 2019./2020. Riječ je o nagradi koja se odnosi na festivale koji uspješno demonstriraju umjetničku vrijednost, a u isto vrijeme imaju snažan utjecaj na lokalni i regionalni društveni i kulturni razvoj. - Bilo bi sjajno da Festival i ja budemo nagrađeni iste godine. Baš bih bio ponosan - kaže Potočnjak. Glumac je sretan što se Vukovar Film Festival ove godine nalazi u probranom društvu od 24 europska festivala koja su nominirana za tu prestižnu nagradu. Dodjela će biti krajem rujna u Bruxellesu i Žarko festivalu već sad drži čvrsto stisnute palčeve. U bogatom glumačkom opusu Potočnjak je snimio više od 30 filmova. Najviše pamti ulogu s početka karijere, kad je u filmu Branka Ivande “Prijeki sud” 1979. glumio talijanskog oficira Marija.
je ostala u sjećanju jer je s vrlo malo poznatih materijala trebalo puno reći. Nije to bila velika rola, ali kroz Marija je tekla cijela atmosfera filma. Puno je emocija kroz njegov lik trebalo donijeti na ekran - rekao nam je Potočnjak. Glumac je trenutačno u bolnici, no ističe kako se nitko ne treba brinuti jer je čio i zdrav, a hospitaliziran je zbog temeljitih pretraga. Za desetak dana, kaže, bit će kod kuće. Zbog pretraga nije otišao na ovogodišnji Filmski festival u Puli, koji je otvoren filmom “General” Antuna Vrdoljaka, ali je otvorenje pratio na televiziji. Ne žali što nije igrao u “Generalu”, ističe da je to jedan od rijetkih Vr
- Ta uloga mi
doljakovih filmova bez njega. Pamti njihovu divnu suradnju još od “Glembayevih” pa do “Duge mračne noći”.
- Jako volim raditi s Tončijem. Očito nije imao odgovarajuću ulogu za mene, a ne može mi dati bilo što. Vidio sam isječke iz filma, fotografije... upitno je i kako bih se snašao. Jer bio sam sudionik Domovinskog rata, a u tim sekvencama mi je sve drukčije izgledalo. Jedno je stvarni život, a drugo film - priča. Jedva čeka izaći iz bolnice kako bi otišao na Opatovinu pogledati novu histrionsku predstavu “Fine strine s Opatovine”. Žarko inače ne propušta premijere kolega, a posebice ne histrionske predstave. Još pamti prvu plovidbu s Histrionom, glumačkom družinom koju je osnovao sa Zlatkom Vitezom, a tad se zvala Rinocerus.
dugom 14 metara. Imali smo mornara koji je prvi put izašao na more i kapetana koji bi već u 10 ujutro bio pijan. Jedini koji je nešto o brodu znao bio je Ivan Supek, ja tek djelomično. Mornarov posao bio je vezati brod, a nikad ga nije
– Išli smo jedrilicom
pošteno privezao. Jednom je ostavio konop u moru, koji se, kako je brod zaplovio, zapleo za propeler, a motor je krepao. Bila je prilična oluja, valovi do 2,5 metra bacali su nas na Silbu. Bacili smo sidro, ali ono se vuklo po pijesku.
za što zakačiti. Onda je Supek, najveći avanturist među nama, uzeo kuhinjski nož, skočio u more, zaronio i prerezao konop - prisjetio se velike avanture. Na histrionskim turnejama brodom volio je roniti. Boce kisika na leđima pa skok u dubinu bile su mu veliko veselje. Išao je do 15 metara dubine i promatrao što se sve u moru događa. Dublje, dodaje, nikad nije ni poželio, jer je ionako mrak.
Još kao klinac Žarko je bio avanturističkog duha. U osnovnoj školi za džeparac zarađivao je ljetnim poslovima u brodogradilištu. Učenje zanata bilo mu je draže od kupanja i sunčanja, a poznavanje brodova, priča, nije zloupotrebljavao da bi susjedima ukrao barku i provozao se.
- Moje manguparije dobile su puni smisao tek u gimnaziji.
Nije se imalo
23