MIŠE MARTINOVIĆ
Igrao je ‘bricu’ i ljevičara koji tijekom rata odlazi u partizane te poslije postaje
predsjednik mjesne zajednice
On je javno, na propovijedi, rekao da je jako sretan što u njihovu mjestu borave Bepina i Luigi, a da bi pucao od ponosa kad bi ih baš on vjenčao. Zahvaljujući malom baterijskom televizoru, dio ekipe “Našega malog mista” ugostili su i na svjetioniku napravljenom 1873. Malim motornim čamcem s posebnom dozvolom za iskrcavanje na svjetionik Mulo stigli su Miljenko Smoje i Boris Dvornik. Dočekala su ih tri svjetioničara s obiteljima. Smoje se odmah dao u ribolov, a Boris prepričavao zgode sa snimanja serije i raspitivao se o životu na svjetioniku. Zanimalo ga je kako su si na pustom mjestu našli žene i stvorili obitelji, a ovi odmah krenuli prepričavati epizodu u kojoj je Roko šarmirao slovenske turistice i zbog toga je bilo primjedbi kako “ruši bratske odnose sa SR Slovenijom”. Ne postoji glumac, lokacija, pa ni životinja koja se serijom nije proslavila. Dalmatinski magarac, zahvaljujući “Našemu malome mistu”, postao je gospodin Tovar, a vjerni pas Belina, koji je bio stalno s dr. Luigijem, okarakterizirao je cijelu pasminu. Dugo se, kad bi prošao škotski ovčar, po Dalmaciji govorilo - evo Beline. No Belina nije bila kujica nego mužjak Leo, s kojim su se baš Dino i Dean Dvornik rado igrali na snimanjima.
poslije pamtio i šamar koji je dobio od Zdravke Krstulović. Snimio je scenu u kojoj je pitao: “Kako ću ja kao dijete mjesnog komunista dobiti samo jedan dar za Novu
Dean je godinama
godinu? A je li, pape, kako nazadna dica dobivaju dva dara, a mi napredni samo jedan dar? Hoću i ja bit nazadno dite!”, govorio je Dean, a Zdravka (njegova mama iz serije) opalila mu je takav šamar da ga desetljećima poslije nije zaboravio. Često je isticao kako je ondašnja prvakinja Splitskog HNK Asja Kisić za njega - Bepina. Cijela obitelj Dvornik, kao i cijela bivša zemlja, bila je slomljena njezinim odlaskom. Asja Kisić preminula je u ljeto 1996. u 83. godini nakon teške operacije.
umre prijatelj. Sve je još začepljeno u grudima. Prije nego što je otišla u bolnicu, rekla mi je: ‘Dođi malo kod mene doma pa ćemo se naćakulati’. Volio sam s njom popričati. I kad je umro Karlo Bulić, Asja i ja smo tugovali za njim. Tri mjeseca nismo mogli ni riječ progovoriti - rekao je tada Boris Dvornik.
On i Asja su završili u istoj bolnici, ona na četvrtom, a Boris na prvom katu zbog aritmije. Nisu smjeli ustajati iz kreveta pa se nisu viđali, ali se Boris kod sestara i liječnika raspitivao o Asji. Rekli su mu da je operacija dobro prošla i mislio je da će sve biti u redu. Kad je u Splitskom teatru čuo da je umrla, srce mu se slomilo. Baš kao i Zdravki Krstulović.
- Tako jednostavna, a tako velika žena - govorila je tad utučena Zdravka. O popularnosti i upečatljivosti likova govori to da je u Tugarima kraj Omiša 2002. otkriven i spomenik Karlu Buliću. Pjesmu im je posvetio i Oliver
- Strašna je bol kad ti