Čovjek koji je Fox News pretvorio u silu
Uspon i pad prvog čovjeka Foxa Rogera Ailesa, ustvari čovjeka koji je neformalno bio prvi čovjek republikanaca i novoga konzervativnog vala, odličan je portret talentiranog čovjeka kojeg moć postupno pretvara u monstruma. A Russell Crowe ulogu je odigrao savršeno, iako, mora se priznati, scenarij koji je imao u rukama, a i lik koji je tumačio, nisu ni dopuštali preveliku pogrešku.
Doduše, slabiji glumac otišao bi u karikaturu ili u portretiranje psihopata, dok Russell Crowe uspješno pleše na rubu - glumeći uvjerljivo čas idealista, čas talentiranog čovjeka, čas monstruma, čas manipulatora, a čas ozbiljno poremećenog psihopata i seksualnog predatora, gotovo, ustvari sigurno, serijskog silovatelja. Te transformacije i prijelaze Crowe je dočarao toliko prirodno da gotovo ni u jednom trenutku ne pomislimo da pred sobom imamo karikaturu, a ne živog čovjeka, iako ni on ne bježi od karikiranja svog lika, za što mu pravi Roger Ailes daje i više nego dovoljno materijala. No Russell Crowe, i kad ga karikira, čini to s jasnim uzrokom i jasnom posljedicom, logički povezano, jasno i ne odmičući se od svog lika.
Ono što obožavateljima
macana Handoa iz “Romper Stompera” ili Buda Whitea iz “L. A. Povjerljivo” neće biti drago jest Croweova maska debeloga, proćelavog, agresivnog Rogera Ailesa, čovjeka koji se nezdravo hrani, nezdravo živi i širi otrov oko sebe. No Russell Crowe je već odavno odustao od uloge ljepotana, uostalom i godine su učinile svoje, te se prebacio u onaj lik kakvog uloga zahtijeva. To čini uvjerljivo i s puno razumijevanja, pa makar bila riječ i o uistinu gadnom tipu kakav je Roger Ailes.
Možda je pretjerano
cijelu težinu serije stavljati na Russella Crowa, no on stvarno sve epizode nosi na svojim leđima i serija, iako je prepuna odličnih glumaca, potpuno je na njegovim leđima. To joj je možda i jedini nedostatak, što nije dopustila ostalim likovima da se razmašu, no Roger Ailes toliko je dominantan da jednostavno nikome drugome ne dopušta da diše. Uostalom, kao i u stvarnom životu. Prelazeći put od razumnog uvjerenja s kojim se možda ne slažemo, ali možemo ga razumjeti, kako konzervativna Amerika nema svoj glas i TV kanal, do psihopata koji vrijeđa, laže, prisluškuje, prati, provaljuje u stanove, iskrivljuje sva moguća pravila na kojima novinarstvo počiva, pa i samu demokraciju. No sve to samo će mu donijeti uspjeh i bogatstvo, ono što će ga koštati glave jest niz seksualnih uznemiravanja, blago rečeno, suradnica i novinarki. Kada kažem blago rečeno seksualnih uznemiravanja, to je točno tako, ovdje je riječ o odnosu u kojem on ne preza ni od ničega, stavljajući neke od svojih “ljubavnica” gotovo u status roblja ili barem taoca. Iako je u minutaži serije seksualno zlostavljanje uzelo tek manji dio, te su scene toliko uznemirujuće i toliko upečatljive da gotovo prelaze u žanr horora. Iako nema ni krvi ni vriska. Sam svijet Aileseova novinarstva u kojem se “vijesti ne prate nego se vijesti stvaraju” seciran je hladno i bez mržnje. Kreator serije Tom McCarthy, koji je ujedno i scenarist odličnog i Oscarom nagrađenog “Spotlighta”, jako dobro zna što je to novinarstvo, sa svim njegovim vrlinama i manama. Zato i nema pretjeranu potrebu objašnjavati da svijet Rogera Ailesa nije svijet novinarstva, da je tu riječ o čistoj propagandi i širenju mržnje zaogrnutoj u novinarstvo. No McCarthy nad time ne nariče, ne moralizira niti to gledatelju gura pod nos, on jednostavno pušta priču da se sama odvije, znajući da je gledatelj dovoljno pametan da sam prepozna istinu od laži.
suprotnu stranu od Rogera Ailesa, koji svojim gledateljima nameće što trebaju misliti, iskrivljujući i zanemarujući činjenice, odnosno istinu, McCarthy se, pak, oslanja samo na činjenice i istinu puštajući gledatelju da sam donese zaključak.
Stajući time na