Bučan slap vode obrušio se na pozornicu u Supetru
Predstava ‘Dekorater’ putuje Jadranom, Ksenija Pajić i Ines Bojanić pomažu što treba, pa i nositi scenografiju, a jedino muško u družini Goran Grgić piše dnevnik s putovanja
U Novalji nas je dočekala kiša. Osjećao sam se zbog te vremenske nepogode kao loš domaćin. I na otvaranju Novaljskog trijatra kiša nas je bezobrazno rastjerala.
Tako da sam se danas, došavši sa svojom predstavom, istodobno borio s organizatorom predstave, koji je svjestan da moramo prijeći u zamjenski prostor, i s glumcem, koji se do zadnjeg trena nadao da će odigrati predstavu u adekvatnijem prostoru. Zadnji tren sam uspio izgovoriti da se selimo u sportsku dvoranu. Svi smo hitno prenosili već pokislu scenografiju 50-ak metara dalje, pa je dio najvjernijih gledatelja koji su došli ranije promatrao kako namještamo scenografiju, reflektore, pa tako znojni i pokisli krećemo igrati.
Igramo na ostacima Salone, grčke kolonije osnovane u 3. st. pr. Kr., pa onda i Rimske. Tad je taj grad imao 60-ak tisuća stanovnika. Danas ih
Idući dan Solin.
ima znatno manje, ali ima, odnedavno, jednu poetsku dušu više - Tedija Spalata. Proveli smo s tom ljudinom predivne trenutke uz rijeku Jadro i s veseljem očekujemo njegov zagrebački koncert u prosincu. Iako turneja prolazi bez većih stresova, cijeli dan mi ne izlazi iz glave Gibonnijeva pjesma koju Spalato maestralno pjeva - “Sve ću preživit, na sve sam friži spreman”... Drniš nam je bio zapravo odmor od morske vreve. Nekoliko desetaka kilometara od mora sasvim drukčija atmosfera, nigdje nikog dok sunce prži ulicama, ali navečer u gledalištu deset posto stanovništva grada. Usporedbe radi, u Zagrebu bi to bilo osamdeset tisuća ljudi u publici. Na Braču dvije izvedbe, prva u Bolu, druga u Supetru. U Bolu smo imali novu pomoćnicu, desetogodišnju Kaju. Nakon svoga prvog iskustva iza pozornice obznanila je mami Ines da glumica sigurno neće biti, ali bi mogla biti inspicijentica.
izvedbu u Supetru, bez obzira na najavu kiše jer je unaprijed dogovoreno da igramo u kinodvorani. Usred predstave je počela nevera. U euforiji igre nismo ni primijetili da se krov trošne dvorane trese od vjetra, sve dok nije krenuo bučan slap vode u pozadini pozornice. Učinilo se to kao zanimljiv scenski efekt, ali zapravo krov nije izdržao i voda je našla svoj put do pozornice. Idući dan je bio isto tako topao kao i većina dana u srpnju i prvi put sam pomislio da bi bilo dobro osvježiti se u moru, no shvatio sam da relaksacija i turneja ne idu jedna uz drugu.
Mirno smo dočekali