683
Očito je, dakle, da kao i pionirka Betty Crocker i današnji chefovi, iako stvarni, daju gledateljima baš ono što žele - svakodnevnu rutinu pretvaraju u zabavan ritual, dodaju mu dašak glamura i navode da povjeruju da kuhanje može biti zabavno, a sve to uz prstohvat skandala. Savršen recept, no doista - zašto ih gledamo? Jer volimo kuhati? Sudeći po primjeru Food Networka, uz 24kitchen, najveće kabelske televizije orijentirane isključivo na kuhanje, to i nije tako. Televizija osnovana 1993. se krajem milenija našla pred bankrotom, djelomično i stoga što su svoj program reklamirali kao namijenjen “osobama koje vole kuhati”. No neki je marketinški stručnjak problemu doskočio preinačivši krilaticu u “televizija za sve one koji vole jesti” i Food Network je lani bio prisutan u 91 milijunu američkih kućanstava.
Kathleen Collins, povjesničarka gastronomije i autorica nekolicine na tu temu napisanih knjiga, smatra da je tajna uspjeha kuharskih showova u njihovoj prilagodljivosti. “Mi se mijenjamo i oni se mijenjaju s nama.
potreba za obrazovnim emisijama i korištenjem jednostavnih, povoljnih namirnica, dok je danas situacija drugačija. Iako mnogi nemaju vremena za reproduciranje zahtjevnih postupaka u kuhinji niti novca za nabavu egzotičnih namirnica, svi jedu, znaju ponešto o hrani i mogu se s time povezati.” Takvo je povezivanje, prema istraživanju iz 2016., dovelo do toga da odrasli Britanci provedu
Nekoć je postojala
u prosjeku pet sati tjedno gledajući emisije o hrani (ili fotografije na društvenim mrežama), ali samo će četiri sata tog istog tjedna provesti pripremajući hranu.
Gledanje je, naravno,
jednostavnije i u gledatelja stvara iluziju da, makar pasivno, i sam sudjeluje u onome što gleda, a vrijeme provedeno pred televizijskim ekranom promatra i kao zalog za budućnost jer će jednom, “kad bude imao vremena”, sigurno isprobati sve na ekranu viđene i u bilježnicu ili neku mentalnu mapu pospremljene recepte. Uz to, osim već etabliranih celebrity chefova, čije su emisije popularne jer “oni znaju što rade”, vrlo su popularni i na kuhanju temeljeni reality showovi, za što postoji dvoznačno objašnjenje. Gledatelji su skloniji priznati da konzumiraju emisije u kojima se natjecatelji predstavljaju kroz određenu vještinu i često, uhvaćeni pred novom epizodom “Top Chefa”, smatraju kako “i ne gledaju realityje”. To im uvjerenje dopušta da u “sigurnoj zoni” uživaju u svim čarima reality televizije, navirivanju u privatni život natjecatelja i momentu drame neizbježnom u svakom takvom natjecanju (jeste li se ikad zapitali zašto najiritantniji, ekscesima sklon natjecatelj, ispadne tek u drugoj polovici showa, ma koliko loš bio?) Collinsova smatra i kako je produkcija modernih emisija o hrani slična onoj u pornoindustriji što, sigurna je, također pridonosi njihovoj popularnosti. “Premda današnji recepti mogu nalikovati onim nekadašnjima, prezentacija nadigrava sadržaj. Često se