Rajko Grlić: Bata je pristao glumiti u gaćama besplatno
Samo reci kad i gdje trebam biti, prisjeća se redatelj, nakon što je prije 35 godina nazvao Živojinovića da ga nagovori da se u sad legendarnom filmu ‘U raljama života’ razgoliti bez honorara
Filmska adaptacija romana “Štefica Cvek u raljama života” Dubravke Ugrešić (70) podignuo je sredinom 80-ih priličnu prašinu u Jugoslaviji, a iako film “U raljama života” od države nije dobio nikakvu financijsku potporu, pogledala ga je milijunska publika u bivšoj državi.
Ugrešić je s Rajkom Grlićem (72) napisala i scenarij, no nije sve išlo glatko. Trideset i pet godina nakon izlaska kultnog filma snimanja se prisjetio i sam redatelj. - Dubravka isprva nije željela sudjelovati, jedva sam je nekako nagovorio da taj slatki, mali roman pretvorimo u film. No nije to bila jedina prepreka. Ja tad već dvije, tri godine nisam snimao film, a od države nismo dobili ni prebijene pare. I to zbog kontroverzi oko prethodnog filma ‘Samo jednom se ljubi’. U to vrijeme snimati film u takvim okolnostima bilo je vrlo neobično. Ipak smo uspjeli, a snimanje ću zauvijek pamtiti po nevjerojatnom veselju i dobroj atmosferi - govori nam Grlić.
paralelno prati dvije žene; usamljenu djevojku Šteficu Cvek (Vitomira Lončar), koja se ni po čemu ne ističe, a sanjari o pronalaženju muškarca života, te Dunju (Gorica Popović), redateljicu koja o Štefici snima TV sapunicu, ali s njom dijeli i ljubavne jade. Film je bio jedan najgledanijih tog vremena, brzo je osvojio i publiku i kritiku. Za niskobudžetni film tada mlađahnog redatelja Grlića nešto što nije bilo očekivano. - Navodno je po tadašnjim procjenama film u zemlji pogledalo 1,700.000 ljudi. U Zagrebu 150.000, u Beo
Radnja u filmu
gradu 350.000 ljudi... Tajna uspjeha u popularnosti tog filma vjerojatno je vrijeme u kojem je nastao, a koje nije bilo najsretnije. Prve naznake raspada bivše zemlje tad su se već mogle nazrijeti, a moj način da se obračunam s nekim takvim situacijama bio je snimiti komediju. Poslije više nikad nisam snimio komediju - analizira redatelj. U realizaciji filma pomagali su i glumci. Mnogi od njih igrali su besplatno, bez dogovorenih honorara.
Batu Živojinovića da mi glumi u
- Kad sam zvao
filmu, nije baš bilo ugodno. Trebao sam nazvati jednoga takvoga glumca i reći mu da nemam novca, a da bi on trebao glumiti i za potrebe filma se razgolititi. On je pristojno pričekao da završim, a onda mi je rekao: ‘Samo reci kad i gdje trebam biti’ - prepričava anegdotu Grlić. Posebno mjesto u filmu i vjerojatno najveći trag ostavila je upravo rečenica koju Živojinović izgovara Štefici Cvek: “Sad ću da te karam”. Nebrojeno se puta ta replika kasnije koristila na ovim prostorima, a neke od njih primijetio je i Grlić.
nekoj utakmici Crvene Zvezde i Partizana Delije izvjesile ogroman transparent s cijelim Batinim citatom, ali nije im prošlo. Ako se ne varam, Partizan je na kraju pobijedio. Zanimljivo, ta rečenica nije bila originalno tako napisana u romanu. Za nju je zaslužan scenarist Srđan Karanović, od kojeg sam tražio pomoć. Svojedobno je kružila i priča kako je jednom Bati Živojinoviću prilikom ulaska u autobus cijeli bus uglas izgovorio tu njegovu rečenicu, ali malo
- Nedavno su na